U dinamičnom svijetu poslovanja, gdje se uspjeh najčešće mjeri brojevima i poslovnim rezultatima, rijetki se odvaže napustiti sigurnost korporativnog okruženja i upustiti se u avanturu poduzetništva. Među njima je i Jana Marinković, mlada ekonomistica koja je odlučila slijediti svoju strast i posvetiti se kulinarstvu.
– Ja sam jedna mlada žena koja voli uživati u životu, haha. Šalu na stranu, to je doista istina i načelo kojim se pokušavam voditi svaki dan, a mislim da na to prečesto zaboravljamo utopljeni u dnevne obaveze. Kada se predstavljamo, u pravilu govorimo o našem zanimanju za koje mislim da nas ne bi trebalo “brendirati”. Ja sam bila prva koja je ljude uvijek ispitivala čime se bave i onda bi ih svrstala u određene ladice u svojoj glavi. Tek sada kada više nisam dio tog okvira i ne radim u korporaciji, primjećujem kako mi taj svojevrsni “label” više uopće nije bitan – otkrila nam je.
– Volim učiti, razvijati se i raditi, družiti se s ljudima, kuhati, putovati i čitati. Osam godina rada u struci bilo mi je sasvim dovoljno da shvatim da ne želim provoditi dane u uredu čekajući da otkuca 17 i da moj život može početi. Sjedeći tamo, uvijek mi je glavom prolazilo što bih sve sada mogla napraviti, a da je doista korisno. Pod pauzama od posla ljudi bi odlazili ručati, a ja bih odlazila na plac i u dućan, smišljala recepte i papala svoje domaće snackove putem – prisjeća se Jana.
Prvi korak prema promjeni nije bio jednostavan. Napustiti siguran posao i zakoračiti u nepoznato zahtijevalo je hrabrost, ali i financijsku prilagodbu.
– Tako je, imam 27 godina i po struci sam ekonomistica koja je godinama radila u m&a-u, odnosno spajanjima i preuzimanjima kompanija u velikim korporacijama. Na faksu sam mislila da želim biti dio tog svijeta i educirala sam se u tom smjeru, a tek kada sam ga doživjela u realnosti, shvatila sam da se ne pronalazim. Tom osjećaju treba dati vremena jer svi imamo loše dane i dopustiti da je možda doista prolazan. Kod mene se zadržao sve dok nisam skupila dovoljno hrabrosti i otišla u privatne vode. Da se razumijemo, to nije lako i ponekad podrazumijeva raditi dva posla u isto vrijeme jer je otvaranje privatnog posla prvo vrijeme nažalost financijski neodrživo samo po sebi, čast iznimkama. Neki godinama rade dva posla jer jedan kako se kaže “plaća račune”, a drugi rade iz ljubavi. Ja sam imala tu sreću da sam prilično brzo mogla podvući kočnicu u korporaciji i baciti se na ono što me ispunjava i što doista i živim – objašnjava Jana.
Ljubav prema hrani i kuhanju bila je prisutna od malih nogu, no pravi moment prekretnice dogodio se kada se odselila od roditelja.
– Uvijek ću reći da danas svatko može kuhati, na internetu postoji more recepata i sve nam je dostupno. Ljudi generalno vole jesti i vole da im je nešto ukusno, ali posvećenost kulinarstvu je korak više. Uživaš u kuhanju ne samo da pojedeš nešto fino, već promatraš hranu kao gorivo, izvor energije, kreiraš svijest o tome što unosiš u svoje tijelo, kreativan si i činiš sve to s ljubavlju. Kuhanje povezuje ljude, a svi moji znaju koliko volim kuhati za sebi drage ljude i ugoščavati. Rekla bih da je period u kojem sam se odselila od svojih roditelja najviše pridonio formiranju Janice kao branda. Većina ljudi voli sigurnost i u pravilu će njoj dati više na vrijednosti nego izazovima i riziku i to je okej. Život je u fazama i ne moramo se nužno opredijeliti samo za jedno. Ja sam se tada osjećala kao da nemam što za izgubiti, bila sam hrabrija nego prije. Skupila sam snage i napravila prvi korak kada sam počela prodavati svoj banana bread u jednom kafiću na Trešnjevci. Tada sam zapravo krenula sanjariti o pokretanju firme i Janica branda, a sve ostalo su samo tehnikalije. –
– Prvi i najveći izazov mi je bila mentalna barijera upravo onih “kalupa” koje sam na početku spomenula. Prije sam se osjećala kao da me moj posao definira i prvotne reakcije ljudi s kojima sam podjelila razmišljanje, bile su pozitivne, no s dozom skeptičnosti, naravno iz brige. Ne mogu reći da to nije utjecalo na mene i da nisam u glavi izvrtila sto scenarija i borila se sama sa sobom no uvijek sam govorila da je važno pokušati, a onda ako i ne uspiješ imat ćeš taj mir da si dao sve od sebe. Na kraju krajeva, dok imamo dvije noge i dvije ruke, mislim da možemo podnijeti taj rizik jer ćemo uvijek imati opcija za rad ako naš pothvat ne uspije. Nadalje, ostaje taj tehnički dio izazova gdje o samom ugostiteljstvu i proizvodnji nisam imala ni najmanjeg pojma. Zato mic po mic i day by day, upoznavanjem novih ljudi, učenjem i istraživanjem, dobila sam odgovore na mnoga pitanja o kojima na početku nisam znala ništa. Osramotila sam se bezbroj puta i pitala “glupo pitanje”, ali putem sam barem naučila – kaže Jana.
Njezini zdravi, ali istovremeno ukusni recepti brzo su oduševili i društvene mreže. Naime, Jana ne vjeruje u restriktivne dijete i prehrambene trendove koji isključuju cijele grupe namirnica. Umjesto toga, zagovara balansiran pristup.
– Volim fino jesti, isprobavati novu hranu, kuhati, ali i ići po restoranima gdje vrlo često dobijem ideje za isprobati kod kuće. No prije svega toga uvijek mi je bilo moje zdravlje. Mislim da je prehrana jedan od ogromnih čimbenika našeg zdravlja i kako se osjećamo u vlastitoj koži. Sve to je naravno usko povezano i s vježbanjem koje također prakticiram cijeli život. Mislim da je prije svega ključan balans, 80% za zdravlje i 20% za dušu. Ni u čemu ne valja pretjerivati. Nikada nisam bila zagovornik vegetarijanstva i veganstva, ali smatram da treba imati bezmesnih dana. S druge strane dijete poput keta, mislim da nas zakidaju za puno drugih nutrijenata potrebnih za funkcioniranje. Mislim da su na udaru posebno žene sa hormonalnim disbalansom koje nažalost nemaju dovoljno znanja kako prehrana utječe na njihov ciklus i koliko može biti presudna. I sama prolazim kroz jedno takvo iskustvo i smatram da mi je upravo ono donijelo puno novih kulinarskih ideja. Tek kada ne konzumiraš određenu vrstu namirnica, kreneš istraživati o mogućim alternativama. Bitno je da jedan obrok ili snack sadži što više nutrijenata i hranjivih tvari koji će nas držati sitima i dati nam energije. To mi je nadahnuće i u proizvodima koje kreiram i nikad ne bih napravila nešto što i sama ne koristim – objasnila nam je.
Prije nego što je Janica postala brand, nastala je Janica kuha, Instagram profil na kojem je Jana dijelila recepte i kulinarske savjete s prijateljima. Nastao je upravo iz čiste ljubavi prema kuhanja i način dijeljenja svojih recepata s prijateljima:
– Moja najbolja prijateljica Mia koja mi također i pomaže sa Instagramom često kaže da je to bilo razdoblje gdje smo se u potpunosti zezali na Janici jer smo bili mala zajednica od 10 ljudi. I dalje je to malena zajednica, ali u potpunosti moja, mjesto gdje volim pisati i stavljati storije i postove trenutnim nadahnućem i gdje se mogu izražavati kako ja to želim. Volim stavljati zdrave recepte koji vrlo često imaju tradicionalni “šmek”. Nekako osjećam da je to ono što moji ljudi najviše vole i cijene. Jedan dan će to biti recept za zeleni shake, a drugi jaja sa domaćim sirom i vrhnjem i slaninom. Jedan dan nutritivna zimska salatica, a drugi pašticada. Volim interakciju sa ljudima, kada me pitaju za savjet ili kako nešto napraviti. Upravo me takvi upiti motiviraju za dalje. –
Među svim delicijama koje stvara, posebno mjesto zauzima njezina granola – spoj hrskavih orašastih plodova, suhog voća i pažljivo odabranih sastojaka koji donose savršen balans okusa i hranjivih vrijednosti. Uskoro dolazi u prodaju, a Jana jedva čeka da je podijeli sa svima koji cijene zdrav i ukusan doručak
– Znam da ih na tržištu ima mali milijun, ali svatko se kune da je njegova najbolja pa je tako meni moja. Jedem ju doslovno svaki dan za doručak i kombiniram u svim kombinacijama, a najbolja mi je uz grčki jogurt, sezonsko voće i “nut butter” iliti maslac od orašida. Sastoji se od zobi, indijskih oraščića, badema, bučinih sjemenki i brusnica te je u potpunosti veganska i zaslađena 100%-nim javorovim sirupom. Toliko je zarazna da sam neki dan ulovila dečka kako je gricka samu kao snack, a samo ću reći da je on inače čovjek od jaja i slanine – otkrila je.
No, pravi hit od početka bio je banana bread – potpuno veganski, hranjiv i ukusan kolač koji je osvojio i one koji tvrde da "ne vole zdravu hranu". Danas ga možemo pronaći u trgovinama poput Mrkvice, a planira se proširenje na još više lokacija.
– Banana bread je hit od samog početka. Kreirala sam ga po svom okusu da imam nešto slatko za pojesti za doručak, snack, desert, u bilo koje doba dana (ponekad i noći), a da je opet zdravo, hranjivo i da me dugo drži sitom. Željela sam da ga konzumirati mogu svi, neovisno o njihovim prehrambenim navikama, a najslađe mi je kada je ukusan ljudima koji tvrde kako “ne vole zdravo”. To mi je moja slatka pobjeda. Kako sam ga uvijek nosila sa sobom na posao, tako sam ga počela dijeliti i sa kolegama koji su ostali oduševljeni i tada smo se šalili kako bih ga mogla negdje prodavati, ne znajući kako će se to jednog dana i ostvariti. Posebno je ukusan uz kavicu ili matchu – objašanjava.
Jana ne vjeruje u restriktivne dijete i prehrambene trendove koji isključuju cijele grupe namirnica. Umjesto toga, zagovara balansiran pristup prehrani:
– Znate što je za mene zdrava hrana. Kada pojedem ručak koji mi da energiju i nakon kojeg sam spremna za rad, a ne za spavanje. Hrana nakon koje se osjećate “light”, a opet sito, paše vam za želudac, a istovremeno vam je ukusna. Kada kupujemo svježe, sezonski i domaće, ukusno je samo po sebi, a uz dodatak začina, maslinovog ulja ili ghee maslaca kojeg konstantno ističem, bude još ukusnija. Obožavam vidjeti kako se naša zajednica kreće ka zdravijem kuhanju, kupovinom u dućanima poput Mrkvice, Špeceraja, Veronike, odlaskom na tržnicu. To je sve znak da idemo u dobrom smjeru, da nastojimo kupiti domaće i podržati naše male proizvođače. Vidim ogromnu razliku u prehrambenim navikama dana i u vrijeme kada sam bila mala. –
I kada bi morala opisati svoj brend u tri riječi, za Janu bi to bile izbalansiran, kreativan i na duge staze.
– Što to znači? Ne vjerujem u dijete nikakve vrste i smatram da vode do iskrivljenog pogleda na hranu. Smatram da ako hranu konzumiramo svjesno, polako, pametno i doista uživamo u tome što jedemo, promijenit ćemo percepciju. Kada se prošetate gradom možete vidjeti puno ljudi kako hodaju, trče, nose škarnicl s lisnatim i paralelno jedu. Ne želim zadirati u tuđe navike, ali mislim da se svi možemo složiti kako to nije zdravo. Svjesna sam da ljudima nedostaje vremena i da su konstantno u žurbi, ali ovo o čemu govorim je nekakav temelj brige o sebi. I sama sam radila u korporaciji i znam kako je pripremati hranu za sutra večer prije, dizati se rano ujutro i pakirati u zdjelice koje nosiš svugdje sa sobom. Tu posebno ističem i odgovornost roditelja što daju svojoj djeci i kako ih uče od malih nogu. Treba jesti i kinder čokoladicu, ali i jabučicu. Prehrana kao lifestyle i održivost su filozofije koje konstantno ističem i kojima se vodim – ističe Jana.
Osim toga, Janina vizija nadilazi samo recepte i proizvode – želi stvoriti zajednicu u kojoj će se dijeliti znanje o prehrani, zdravom životu i kvalitetnim namirnicama. Edukacije, radionice i suradnje s malim domaćim proizvođačima samo su neki od planova na njezinom popisu.
– Voljela bih ljudima što više približiti tu kreativnost kuhanja i da se ne moraju slijepo držati recepata u gram. U vlastitim receptima često upotrebljavam termin odokativno jer mislim da upravo tako nastaje ta kreativnost. Staviš malo po malo pa degustiraš, imaš i failova i uspjeha. Voljela bih ljudima omogućiti kulinarske “prečace” da mogu kupiti moje proizvode za koje znam od kuda dolaze i kombinirati ih u svojoj dnevnoj prehrani. Želim surađivati i promovirati mjesta gdje je dostupna zdrava i domaća hrana te podizati svijest da skuhati nešto zdravo i fino u većini slučajeva doista ne iziskuje puno vremena kako ljudi to najčešće percipiraju – zaključila je Jana.