Utjecajna Isabella Blow za svog je života radila kao modna urednica u prestižnim svjetskim magazinama Vogue i Tatler te u tjednom prilogu lista Sunday Times. Njezin nepogrešiv osjećaj za otkrivanje talenata na modnu scenu doveo je niz slavnih dizajnerskih imena: najpoznatijeg svjetskog dizajnera šešira Philipa Treacyja, prerano preminulog Alexandera McQueena i top-model Sophie Dahl. Suradnja fundacije Isabelle Blow i britanskog fakulteta Central Saint Martins urodila je izložbom “Isabella Blow: Fashion Galore!”, posvećenoj toj britanskoj ikoni stila, koja je život tragično preminula 2007. godine.
Njezina nadasve inspirativna garderoba od 20. studenog do 2. ožujka 2014. bila je izložena u londonskom kulturnom centru „Somerset House“ – našlo se tamo sto odjevnih predmeta iz osobne garderobe Isabelle Blow.Kustosi izložbe Alistair O’Neill i Shonagh Marshall odlučili su predstaviti Isabelline osobene stylinge. Isabellina garderoba, koja je sada u vlasništvu njezine prijateljice Daphne Guinness, uz pisma, fotografije te mnoge snimke, posjetiteljima je približiloživot slavne modne urednice. Kustos izložbe Alistair O’Neill rekao je kako se s Isabellom susreo samo jednom: – Nosila je šešir Philipa Treacyja koji je perjem skrivao gotovo cijelo njezino lice. Razgovarali smo cijelu večer, ali sjećam se samo njezinih očiju. Usta uopće nisam vidio, samo sam čuo što govori. Kao hipnotiziran gledao sam njezine oči obrubljene perjem.
Pripremajući izložbu, O’Neill nije želio samo ispričati priču o ekscentričnoj bogatašici dobra ukusa, nego je želio pokazati njezinu ličnost, dojmljivu i snažnu, ali i njezin sjajan smisao za humor. Na izložbi se ističe dragocjena kolekcija iz 1992. s potpisom Alexandera McQueena dok je bio još debeljuškasti i nesigurni student – cjelokupnu je njegovu diplomsku zbirku Isabella otkupila za 5000 funti. Kad joj je njezin drugi najslavniji učenik Philip Treacy donio u redakciju Voguea svoj prvi model šešira, Isabella ga je podržala u svakom smislu. Osim toga, izložba je bogata dizajnerskim komadima Jeremyja Scotta, Juliena Macdonalda, dvojca Viktor & Rolf, Fendija, Escade, Prade, Husseina Chalayana i Marnija, a tu je i kolekcije za proljeće/ljeto 2008. pod nazivom „La Dame Bleue“ Alexandera McQueena i Philipa Treacyja, koju su posvetili svojoj najboljoj prijateljici i muzi Isabelli.
Govoreći o izložbi, Daphne Guinness, bogata nasljednica i Isabellina prijateljica, koja je njezinu kompletnu garderobu otkupila na aukciji u lipnju 2010. godine, nije skrivala da joj sretan događaj ipak kvare ružna sjećanja na gubitak. – Izložba njezine odjeće ono je što je htjela. Kolekcija će biti gorko-slatka. Sve radim za prijateljicu u nadi kako će njezino naslijeđe nadahnuti nove generacije dizajnera. Otkrila je nevjerojatnog McQueena, ali i navodno zbog razlaza s njim nije mogla nastaviti živjeti. “Od prvog je trenutka Issie, koja je tada imala 33 godine, bilo jasno da je riječ o modnom geniju kakav se viđa jednom u životu”, napisao je Detmar Blow, Isabellin suprug. McQueen je živio u njihovoj kući, ljetovao s njima – bili su poput obitelji. Issie je plaćala njegove dugove bez muževa znanja i nalazila mu pokrovitelje među britanskim bogatašima. Toliko su se voljeli da je 1994. cijelu reviju posvetio njoj. Prekid odnosa uslijedio je nakon što je 1996. McQueen postao glavni kreativac kuće Givenchy, ali nije mogao pronaći ulogu u kući za svoju dobru vilu Isabellu Blow. Ona je i dalje sjedila u prvim redovima njegovih revija, ali nikadse nije mogla pomiriti s prekidom odnosa. Isabella se ponovno vratila u život te izašla iz depresije pronalaskom nove muze – Sophie Dahl. Iako je Sophie imala veličinu 14 i bila daleko od standarda klasičnih modela, primila ju je za ruku i odvela u modnu agenciju, a Sophie je nakon toga postala jedan od najpoznatijih modela. Svoja “otkrića” voljela je kao da su joj djeca. – Biti nečija muza jest kao imati dijete.
Uživala u tračevima i intrigama kojima obiluje svijet visoke mode te ih je i sama rado prepričavala. McQueen opisao kao kombinaciju peškaruše i Lucrezije Borgie. Unatoč aristokratskom podrijetlu, ili upravo zbog društvenog položaja koji joj je rođenje u takvoj obitelji podarilo, nije bila snob. Philip Treacy je pak kazao da je, unatoč podrijetlu, Isabella Blow bila pankerica u srcu te da se radije družila s talentiranim početnicima nego s dosadnjakovićima iz svoje klase. Njezin je elitizam bio vezan uz prepoznavanje kreativnosti i originalnosti ljudi s kojima se susretala. Premda je bila najodanija modi i njezina najveća slaviteljica, Isabella Blow bila je odviše divlja da bi je poslovni ljudi doista cijenili. Na kraju, u modi, kao i svuda drugdje, velik novac ne zarađuju nužno najtalentiraniji, nego najsnalažljiviji, a Isabella Blow nikad nije uzela ni novčića od onih koje je otkrila i proslavila.Smatrala je da su šeširi idealna alternativa plastičnoj kirurgiji. – Nisu mi potrebni ni noževi ni anestezija. Samo promijenim šešir i izgledam fantastično – kazala je.
Isabellin prijatelj, pjevač Brian Ferry posvetio joj je album „Olympia“. Upoznao ju je s moćnom urednicom američkog Voguea Annom Wintour te je postala njezinom asistenticom. Modni je svijet cijenio neukrotivu kreativnost žene iz visaokog društva koja je psovala poput kočijaša i bila poznata po ekstravagantnim šeširima, ali se istodobno i bojao njezine nepredvidivosti. Javno je Isabella Blow živjela u glamuroznom okružju visoke mode, no njezina prerana smrt u 48. godini otkrila je mračno lice tog svijeta u kojemu su čak i najslavniji protagonisti nerijetko žrtve posla, a privatno nesretne osobe. Iako je sreća bila na Isabellinoj strani, često je imala napadaje depresije. Depresija ju je u svladala 2003. kada je završila na psihijatrijskom liječenju. Nakon uspješna oporavka, opet je bila ona stara Isabella Blow. Potpisala je ugovor s make up kućom MAC za posebnu liniju crvenih ruževa, koja je bila velik uspjeh. Isabellin suprug nadao se da će sve biti kao prije, ali 2006. pokušala se ubiti. Do 2007. učinila je to čak šest puta. Sedmi pokušaj, 6. svibnja 2007., nije preživjela.