Veljača je nekako postala mjesec ljubavi. I jedan od najljepših načina za slavljenje ljubavi pokazao je umjetnik Saša Šekoranja, čiji je izlog još jednom uljepšao Držislavovu ulicu.
Tema ovog izloga je - ljubav, točnije velika ljubavna priča, a glavni akteri su ruski pjesnik Vladimir Majakovski i Tatjana Jakovljeva.
Najdirljiviji dio u životu Vladimira Majakovskog dogodio se u Parizu, kada se zaljubio u Tatjanu Jakovljevu. Ruska emigrantkinja, oblikovana stihovima Puškina i Tjutčeva, susrela se s modernim pjesnikom Sovjetskog Saveza, Vladimirom Majakovskim.
Njih dvoje, naizgled, nisu imali ništa zajedničko. Njegova strastvena, divlja narav nije se mogla pomiriti s njenim mirnim, oblikovanim životom. Zapravo, ona nije shvaćala nijednu njegovu riječ - čak ni u stvarnom životu.
Nije je dirnula ni njegova strast, odanost niti njegova slava. Njeno srce je ostalo netaknuto i Majakovski se vratio sam u Moskvu. Od ove munjevite i neodržive ljubavi njemu je ostala tuga, a u nasljeđe čudesna pjesma "Pismo Tatjani Jakovljevoj" s riječima: "Uprkos svemu, jednom ću te dobiti - samu ili zajedno s Parizom."
Sav honorar od nastupa u Parizu Vladimir Majakovski je stavio u banku na račun poznate pariške cvjećare pod jednim uvjetom – da nekoliko puta tjedno isporučuju Tatjani Jakovljevoj buket najljepšeg i najneobičnijeg cvijeća - hortenzija, ljubičica, crnih ruža, čajevki, orhideja, astera ili krizantema.
I od tada, bez obzira na vremenske prilike i godišnje doba, iz godine u godinu na vratima Tatjane Jakovljeve kucao je dostavljač s buketima uz jednu istu frazu: "Od Majakovskog."
No, Majakovski je umro 1930. godine, u svojoj 36. godini, a ta vijest je zapanjila Tatjanu. Već se privikla na to da on redovno ulazi u njen život i na saznanje da je on negdje tamo i šalje joj cvijeće. Nisu se viđali, ali činjenica da postoji čovjek koji je toliko voli utjecala je na sve u njezinom životu.
Međutim, u uputstvima koje je ostavio zaljubljeni pjesnik cvjećari nije bilo govora o njegovoj smrti. Sutradan na njenom pragu pojavio se poštar s prelijepim buketom i istim riječima: "Od Majakovskog."
Kaže se da je velika ljubav jača od smrti, ali ne uspijeva svakome da ostvari ovu izjavu u stvarnom životu. Vladimiru Majakovskom je uspjelo. Cvijeće su donosili i tridesetih godine, kad je umro, i četrdesetih, kada je već bio zaboravljen. Tijekom Drugog svjetskog rata, za vrijeme njemačke okupacije Pariza, ona je preživjela samo zato što je prodavala te raskošne bukete.
Potom su savezničke snage oslobodile Pariz, zatim je zajedno sa svima plakala od sreće kada su Rusi ušli u Berlin, a buketi su joj i dalje stizali.
Dostavljači su joj starjeli pred očima, zamijenili su ih novi, i jedni i drugi su već znali da su dio legende - male, ali bitne. I već kao parolu, govorili su, osmjehujući se: "Od Majakovskog".
Ove godine Saša Šekoranja odao je počast velikoj ljubavi Vladimira Majakovskog te izložio prekrasan buket crvenih ruža s porukom ‘Od Majakovskog’ zataknutom u buketu. Crvene su ruže klasične, starinske i romantične. Osim buketa, u izlogu Saše Šekoranje dočekat će vas i instalacija od latica koje lebde .