Volimo putovati kao obitelj, sve su destinacije ljepše i imaju zanimljiviju perspektivu kroz dječje oči pa smo do sada već iskusni putnici: naši dečki su dvanaestogodišnji Fabijan, desetogodišnji Pablo, imamo Juliju koja ima četiri godine, ja sam Lucija i radim kao nastavnica povijesti u jednoj zagrebačkoj gimnaziji, a suprug Dražen bavi se scenografijom za evente.
Krajem veljače ove godine posjetili smo svoje mjesto iz snova, a da ne čekate sam kraj teksta – mjesto je i uživo kao iz snova! Već su nam dugo Azori, portugalski arhipelag u Atlantskom oceanu bili na listi želja, a kad smo čuli preporuke dragog prijatelja Bina koji se Azorima vraćao nekoliko puta, odluka je pala! Zahvaljujući njemu znali smo koje atrakcije, mjesta i restorane treba posjetiti pa je organizacija bila još lakša.
Odlučili smo se za posjet Sao Miquelu, točnije njegovom glavnom gradu Ponta Delgadi. Sao Miguel je najveći od svih devet azorskih otoka koji su razmješteni u radijusu od 600 km, a prostire se na oko 770 kilometara kvadratnih površine. Od Lisabona je udaljen 1429 kilometara, a s obzirom na udaljenost i specifičnost klime koju je na ovom otočju u oceanu teško predvidjeti, ne može se garantirati da letovi uvijek kreću prema rasporedu pa valja na to biti spreman. Troškove zbog kašnjenja aviona preuzima aviokompanija plaćanjem noćenja i troškova hrane na aerodromu pa je i putovanje bilo zasebna avantura: nama se naime kašnjenje leta dogodilo i pri odlasku i polasku.
Do Azora se dolazi letom iz Lisabona, a u Lisabon smo stigli preko Munchena. Prije polaska na put pratila sam vremensku prognozu koja je pokazivala sve dane našeg boravka kišnima, ali mi smo se svako jutro budili uz sunce. Kišni je dan bio samo onaj, kad smo se uputili na kupanjac u termalnim bazenima usred predivne šume pa je bilo fora biti mokar i u bazenima i izvan njih! Može se očekivati i jak vjetar, koji nas je dočekao i pratio prva dva dana, ali i posljednji dan našeg boravka pa nam produžio ostanak na Azorima – poletjeli smo s deset sati kašnjenja i uz ponovno noćenje u Lisabon preko Frankfurta sretni stigli u Zagreb idući dan navečer. Inače se temperature kreću od noćnih i jutarnjih 7-8 stupnjeva do dnevnog maksimalca između 14 i 18 stupnjeva, što je uz sunce jako ugodna temperatura za cjelodnevni boravak u prirodi.
Preko bookinga pronašli smo smještaj koji nas je po dolasku oduševio! Smjestili smo se u predivan dvoetažni loft gotovo na glavnom gradskom trgu Ponta Delgade: omjer cijene, kvalitete i lokacije više je nego zadovoljavajući: stan u prekrasno uređenoj staroj tradicionalnoj zgradi od stotinjak kvadrata i velikom terasom na krovu za 100 eura po noćenju.
Pretpostavlja se da su na Azore u starom vijeku voljeli svraćati već i Kartažani, a nakon njih primjerice Arapi, Normani i trgovci iz Genove. Ponovno su ih u 15. stoljeću otkrili portugalski pomorci. Nakon toga bit će iznimno važni na ruti prekooceanskih brodova. Otočje je u 16. i 17. stoljeću bilo čak pod upravom Španjolske, da bi se kasnije vratilo Portugalu.
Stanovnici otočja su Portugalci s primjesom maurskih i flamanskih elemenata, crnci, engleski, škotski i irski doseljenici, a Sao Miquel na zadnjem popisu broji oko 133,300 stanovnika, oko 90% njih izjašnjavaju se rimokatolicima što se uočava i brojem crkava i kapelica. Bilo nam je zanimljivo na nedjeljnoj svetoj misi vidjeti njihove lokalne izviđače umjesto zbora, ali glazbeno nimalo ne zaostaju u izvedbi veselih, latino varijanti duhovnih pjesama od uobičajenih crkvenih zborova.
Sama Ponta Delgada je divan gradić koji datira iz 16. stoljeća. Ne sjećam se da sam ikada vidjela tako uredno i čisto mjesto kao što je svako mjesto na tom otoku. Ok, priznajem da komunalcima povremeni snažni udari vjetra pomognu pomesti ulice, ali tamo nismo naišli na niti jedan opušak ili ostatak neke ambalaže po ulicama, a čistoćom se mogu pohvaliti svi restorani, barovi i javni zahodi. Komunalcima zahvaljujući su i sve travnate površine na otoku svježe pokošene što dodatno daje dojam urednosti.
Što nas privuklo Azorima? Nestvarno prekrasna priroda! Mogli biste se složiti sa mnom da smo mi koji živimo u Hrvatskoj prilično razmaženi po pitanju prirodnih ljepota: ovdje ih imamo do te mjere da životni vijek možemo provesti obilazeći ih i uvijek bi našli nešto što nas očarava. Ipak, ljepota Azora je nešto što oduzima dah. Azori su otoci vulkanskog podrijetla, što objašnjava ne samo njihov postanak nego boju koja dominira, a to je crna! Stijene i pijesak su potpuno crni, kamenje od kojih su izgrađene većina građevina, trgova i ulica. Posebno je efektno što su neki dijelovi građevina obojani bijelom fasadnom bojom pa je kontrast crne i bijele u vizuri grada itekako privlačan. Arhitektura je u središtima gradova tradicionalna, tipično portugalska što uključuje i ulice i trgove popločane raznim ornamentima, a naići ćete i na karakterističnu bijelo plavu keramiku. Visokih građevina gotovo i nema, u predgrađima se nalaze stambene zgrade suvremene arhitekture, ali nismo uočili da se neka zgrada ističe visinom.
Vegetacija samoga otoka je impresivna; cvijeće koje se kod nas smatra egzotičnim, primjerice kale, rastu „kao korov“ u grmovima kraj ceste, predivne jarkoružičaste kamelije tamo su dvometarsko drveće, a na par mjesta sam vidjela da ih se sadi umjesto ograde, kao kod nas živica. Paprat nije nisko raslinje nego gigant od nekoliko metara, a osim standardnih palmi naići ćete na gomile grmova banana, za koje je naša kćer rekla da su ukusnije od svih koje je ikada probala, a poznati biljni simboli Sao Miquela su ananas i hortenzije, koje ondje rastu u kilometarskim nizovima.
Životinjske kraljice otoka su definitivno crno bijele krave koje prekrivaju travnate površine cijeloga otoka, a ponekad ih sretnete i u predgrađima Ponta Delgade. Ne čudi stoga što je jedan od neizostavnih specijaliteta biftek, ramstek i sve vrste odrezaka u svim varijantama. Osim govedine najest ćete se ondje i morskih plodova, a poseban specijalitet se zove cataplana; tradicionalno portugalsko jelo od mnoštva morskih plodova i povrća koje se, ponegdje priprema na način da se velike posude s pripremljenim jelom odvezu do izvora gejzira u kojima su iskopane rupe: posuda se smjesti u rupu (svaka rupa je zakupljena od nekog restorana što možete vidjeti jer kraj svake rupe stoji natpis s imenom restorana koji ju je zakupio), zatrpa vrelim pijeskom i pusti se da priroda odradi svoje i skuha ovu delikatesu. Na otoku je osim domaće kuhinje prisutna i internacionalna kuhinja od koje nam se najviše svidio korejski grill restorančić u kojem na sredini stola imate rešetku za grill, a konobar donese već pripremljeni vrući ugljen i mješavinu sirovog mesa, komada hobotnice, škampa, povrće i ostalih delicija koje se mogu za par minuta ispeći. Bijela vina kao da su rađena upravo po mom nepcu: svježa s laganim voćnim notama.
Od Ponta Delgade do većine drugih odredišta dolazi za 20 do 40 minuta automobilom pa ostatak vremena koristite za uživanje. Vlasnik apartmana u kojem smo odsjeli nam je prije dolaska poslao mnoštvo korisnih informacija – npr. gdje u centru grada na samo pet minuta od hoda besplatno parkirati iznajmljeni auto. Osim toga, pripremio nam je sourdough kruh u pekari koju vodi sa suprugom i ostavio kao znak pažnje s naljepnicom u obliku srca! Uspjelo nam se dogoditi i to da smo jednom (ne)zgodom ostavili ključeve u apartmanu i zalupili vrata: došao je za petnaest minuta i sa smiješkom komentirao „događa se“. On je očito tipičan stanovnik Azora: ljubazan, opušten, vedar i susretljiv. Engleski razumiju svi i fantastično se njime služe: čak i starije tete prodavačice na blagajnama supermarketa savršeno tečno govore engleski i nesporazuma nema! Inače, većina trgovina s mješovitom robom ne izgleda reprezentativno, ali su besprijekorno opremljeni što je s obzirom na udaljenost od kopna veliki plus.
Benefit za sve sretnike koji su se trajno nastanili na Sao Miguelu jest, osim očito svega navedenog jesu jako pristupačne cijene, primjerice za kavu s mlijekom izdvojit ćete oko 1,60 eura, a euro i jest službena valuta. Što se tiče shoppinga budite također bez brige jer iako nevelik, Sao Miguel nudi nekoliko shopping centara s dobro poznatim modnim markama (Zara, Mango, Desigual,…), ali i meni zanimljiviji španjolski i portugalski brendovi s divnom kožnom obućom i torbama. Ipak, primijetila sam da se lokalno stanovništvo ne zamara previše modnim trendovima, svega nekoliko mladih djevojaka nosilo je odjeću koja je trenutno in, neki učenici i djelatnici gradskih službi imaju propisane uniforme, a najveći broj ljudi, a tu su i turisti ipak naokolo šetaju u udobnoj sportskoj odjeći i obući koja olakšava cjelodnevna hodanja, planinarenja, trekking i duge šetnje kraj oceana.
Po dolasku na aerodrom ljubazni taksist nam je preporučio rent a car svog prijatelja pa smo brzo riješili pitanje prijevoza po otoku za 30 eura po danu.
Najbolji provod: namakanje nogu u oceanu na plažama s crnim pijeskom koji svojom teksturom (malo su veći granulati pijeska) odlično odrađuju pedikuru stopala, zalasci sunca, kupanje u bazenima termalne vode u parku prirode Caldeira Velha, posjet nevjerojatnom parku prirode Terra nostra, jezera Sete Cidades (jedno kraj drugog smjestili su se jedno modro, a drugo zeleno jezero), plaža u mjestašcu Mosteiros, Lagoa de Fogo, u prijevodu jezero u magli; samo se nismo probudili dovoljno rano da i dalje bude u magli, no svejedno impresivno, gejziri u Furnasu,…
Od urbanih atrakcija posjetili smo prirodoslovni muzej smješten u starom samostanu klarisa, vojni muzej, a imali smo sreće što smo uhvatili i ovogodišnji karneval.
Zašto se moramo vratiti? Spoj veličanstvene prirode, kontrasti vulkanske crne s plavetnilom neba i raslinjem koji je – fluorescentno zelene boje, divne i tople ljude… sve to zove na ponovni susret. Osim toga, nismo uspjeli otići pogledati kitove, glavnu atrakciju otočja: zahvaljujući dubokim vodama i hranjivim morskim strujama, ovo područje predstavlja važno stanište i migracijsku rutu za raznolike vrste kitova i dupina , a preskočili smo i plantažu ananasa, mog najdražeg voća… povratak obavezan!