Pozitivnu energiju prenijela je i na suradnike Dive na zabavnom snimanju, a zamisao fotografa Zvonimira Ferine bila je da Ivanu stavi u backstage velikog koncerta. Vizažistica Kasandra Draganić inspiraciju je pronašla u Ivaninoj zaigranoj prirodi tako da je na kraju završila s plavim usnama i obrvama, što je bio pun pogodak! Stilisticu Barbaru Repe nadahnule su urbane žene koje se ne boje riskirati te je kombinirala sportske komade sa ženstvenima i začinila ih uzorcima.
Ivana Kindl nedavno je potpisala suradnju s kućom Universal music, najavila izlazak novog albuma, a sigurni smo da će se i nove pjesme naći na top ljestvicama. Nakon sad već respektabilnog broja godina u glazbenom svijetu, prisjeća se svojih početaka, priča što za nju danas znači glazba te gdje se vidi za deset godina. Jedan od najjačih domaćih ženskih vokala, puna dobre energije i pozitivnih stavova, Ivana je zabavna sugovornica.
Nedavno ste potpisali ugovor s velikom kućom Universal. Malo je naših glazbenika koje prepoznaju vani. Kako je dotoga došlo? Jeste li uzbuđeni?
To je veliki preokret za mene, novi vjetar u leđa, novi početak. Moj menadžer Marko Horvat dogovorio je tu suradnju. Pregovarali smo nekoliko mjeseci i naposljetku potpisali ugovor. Prvi singl za Universal izlazi mi u ožujku, a bit će to i svojevrsni glazbeni preokret. Više plesne atmosfere i beatova, nedostajao nam je takav pristup glazbi. Ubacivat ćemo elemente soula i funka, a to najviše volim.
Karijeru ste započeli 2002. godine izdavši prvi studijski album ”Trenutak istine”. Kako ste se tada osjećali? Jeste li strahovali od neuspjeha? Usporedite to s razmišljanjima i osjećajima danas.
Kada sam započinjala karijeru, bila su druga vremena, lakše je bilo probiti se isključivo talentom i kvalitetom, sve je nekako prirodno teklo i s razlogom su se događale dobre stvari. Kao mlada i nadobudna pjevačica koja je ostvarila svoj san, idealizirala sam svijet glazbe, strah od neuspjeha nije postojao. Od onda se sve drastično promijenilo, s dolaskom krize sve se preokrenulo pa tako i svijet glazbe. Kvaliteta je prestala biti primarna i kriteriji su se promijenili. Iako su se tijekom ovih godina pojavili odlični novi glazbenici, put do uspjeha i proboja mnogo je teži nego prije – vrijednosti su se izvrnule pa se danas glazbenike više gleda nego sluša. Moj se pogled na taj svijet promijenio, osvijestila sam se i spoznala kako stvari zapravo funkcioniraju. Postala sam mnogo kritičnija i samokritičnija. Površnost kod mene ne prolazi, izrazito sam senzibilna i osjetljiva osoba i stalo mi je do sklada, zajedništva i kvalitetnog sadržaja. Nisam izvođač za mase, više volim intimnu klupsku atmosferu. Glazba koju izvodim privlači publiku istančanijeg glazbenog ukusa koja nije toliko brojna. Bez obzira na to što zna biti teških razdoblja, ambicija i volja za stvaranjem i pjevanjem nije prošla, previše sam inficirana glazbom
Što mislite o nagradama i načinu na koji se dodjeljuju, na primjer o Porinu? Jeste li se osjećali ikada zakinuto? Koje vas je priznanje najviše razveselilo?
Čest je problem podjela žanrova prema kategorijama pa su se neki glazbenici pobunili jer se nisu pronalazili u određenim kategorijama, a problem je i glasanje po inerciji. Bilo je lijepih priznanja i nagrada, no o Porinu sam kao klinka sanjala i san se ostvario 2010. kad sam osvojila prvog za album “Gospel u Komediji”. Godinu nakon toga osvojila sam osobito važnog Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu i tu sreći nije bilo kraja. Tko čeka – dočeka.
Na prošlogodišnjem Zagrebačkom festivalu predstavili ste pjesmu ”Sada znaš” koja je dobila odlične komentare glazbenih kritičara. Što stoji iza ove pjesme?
Iskrena emocija, lijepa melodija i soul atmosfera, priča o nesretnoj ljubavi u kojoj su se mnogi pronašli. Ljubav je vječna inspiracija i ostat će tako. Publika voli kad se može poistovjetiti s pričom ispričanom u pjesmi.
Možete li reći da vam je ljubav najveća motivacija za pisanje pjesama?
Ljubav je najveća motivacija pri pisanju stihova, a slušanje glazbe me motivira za ideje u stvaranju melodija. Autobiografske pjesme najčešće su one u kojima progovaram o nekim svojim stanjima, poput pjesme “Promjenjiva”. Takva sam uglavnom.
Postoji li recept za savršenu pjesmu? Možete li osjetiti koja će pjesma biti hit kada je čujete? Koja je pjesma vama posebno draga, a nije prošla kod publike?
Teško je katkada procijeniti jer sam subjektivna kad je riječ o mojim pjesmama, ali potencijal se može odmah prepoznati. Tako je bilo, primjerice, s pjesmom “Utjeha”. Odmah se čulo da pjesma ima potencijal zbog odličnog refrena i na kraju je postala hit. S druge strane, singl pjesmu “Želim više”, koju sam izdala prošle godine, kritika je ocijenila savršeno, a slabije je prošla u eteru iako je izvrsna. Meni je jedna od dražih i ima sjajnu poruku. Nisam tip glazbenice koja će se ponavljati u pjesmama pa da mi svaka zvuči gotovo identično. To su ziheraški potezi, a ja volim izazove. Svestrana sam i volim fuziju stilova.
Prije dvije godine najavili ste izdavanje novog albuma. Što možemo očekivati od njega? I kada izlazi?
S albumom se ne žurim, izlazit ću sa singlovima bez dugoročnih planova. Kad je kreativnost u pitanju, katkada je potrebno dugo razdoblje za stvaranje da bi rezultat bio dobar, a pokatkad se dogode i kreativne blokade. Zasad ću izbacivati singl po singl i onda, kad bude vrijeme za to, izaći će i album kao cjelina. Vrlo bitan novitet u mojoj karijeri od nedavno je suradnja s diskografskom kućom Universal Music. Došlo je vrijeme za novi start i novi vjetar u leđa.
Jeste li u djetinjstvu razmišljali o pjevačkoj karijeri ili o nečemu sasvim drugom?
Kao klinka sam uvijek pjevušila, priređivala zabavne programe za ukućane, a mama mi je pričala kako sam se kao beba znala uspavljivati gugutanjem. U tinejdžerskim sam danima shvatila da je to – to, moj životni poziv, i krenula raditi na sebi i usavršavanju glasa.
Kojim se poslom nikada ne biste mogli baviti?
Politikom definitivno. Rođena sam za umjetnost i kreativnost, tu sam nesputana, iskrena i slobodna.
Koje koncerte pamtite kao najdraže?
One u Saxu, kad smo prije desetak godina i više Jacques i ja tamo žarili i palili kao početnici, a publika se tih dana jako dobro i s nostalgijom prisjeća. Bilo je, naravno, još mnoštvo prekrasnih samostalnih koncerata. Volim ljetne nastupe po trgovima i u finim ambijentima, a po zimi klubove. Ove godine izdvojila bih super koncert u Vodicama s bendom, u dvorcu Oršić u Zaboku i akustični koncert na Gornjem gradu u sklopu projekta Dvorišta.
Što je za vas glazba?
Nešto bez čega ne mogu zamisliti život, opsesija, vječna ljubav. Taj osjećaj lebdenja kad te dirne stih, melodija, aranžman, pjevanje, atmosfera... Sve počinje i završava s pjesmom...
S kim biste voljeli snimiti duet?
Sa Samom Smithom... predivan glas. Od naših s Dadom Topićem. A voljela bih pjevati pjesme izvrsnog Ilana Kabilja. I maštam o tome da mi Goran Bare napiše blues.
Kako započinjete dan?
Kako nemam radno vrijeme, mogu si priuštiti dulje spavanje, što je za bioritam glazbenika opravdano. Inače sam velika spavalica pa mi to odgovara. Ako je dan kad održavam koncert i putujem, sve je podređeno tome od trenutka buđenja. Kad se probudim, prvo natašte popijem toplu vodu s medom, limunom i đumbirom, što je izvrsno za organizam i glasnice. Zatim doručak uz kavu i čaj, surfanje po internetu i odgovaranje na e-mailove.
Vjerujete li u sudbinu ili snagu vlastite volje?
Vjerujem u snagu volje, snagu podsvijesti. Sve je u nama, sami gradimo svijet oko sebe, sami biramo kako će nam život izgledati, ljude koji će nam biti u životu. Smatram da splet određenih okolnosti dovodi do glavnih situacija koje nam se događaju i također smatram da mnogi ljudi premalo znaju o sebi i o svojim mogućnostima pa se često podcjenjuju ili prepuštaju ‘višoj sili’.
Koju osobinu ne podnosite kod drugih ljudi?
Zlobu, licemjerje, neempatiju...
A kod sebe?
Brzopletost, dekoncentriranost, impulzivnost.
Da imate čaroban štapić, što biste prvo napravili?
Osvijestila bih ljude, oslobodila ih mentalnih okova i potaknula na mentalno i duhovno uzdizanje. Ukinula bih novac i religije tako da napokon počnemo živjeti u skladu s florom i faunom, smatram da je to poenta ljudskog života.
Kako biste se opisali jednom riječi?
Promjenjiva!
Gdje se vidite za deset godina?
Ne razmišljam dugoročno kao nekad, puštam da sve ide svojim tijekom... U glazbi ostajem, to je sigurno, a možda se otvore i novi vidici,nikad se ne zna.
Često mijenjate imidž. Zahtjeva li to vaša karijera ili i inače volite mijenjati izgled? U kojem od dosadašnjih izdanja se osjećate najugodnije?
Na početku karijere sam se više poigravala učestalim promjenama imidža. Najveće transformacije dogode se kad snimam modne editorijale. Uglavnom me svi vide u nekom pomaknutom stilu, pomalo eklektičnom, pa se tada prepuštam modnim znalcima. Za nastupe volim udobne stvari jer mi je najbitnije koncentrirati se na pjevanje bez ikakvog sputavanja. Volim haljinice, kožne tajice, hlačice, suknje, košuljice, dobre detalje. Ženstvenost u prvom planu. Često surađujem s našim poznatim dizajnerom Zoranom Aragovićem jer volim njegovo šarenilo koje stapa u ženstvene komade.
Koliko držite do mode? Kako biste opisali svoj stil?
Volim modu, volim vidjeti kad netko originalno spoji super detalje i voljela bih kod sebe veću odvažnost u kombiniranju odjeće. Jako mi se sviđa stil Elle Dvornik jer mi se sviđa londonska moda i poigravanje komadima. Ne znam kako bih nazvala svoj stil, volim miješanje vintage komada s modernim komadima, alternativu.
Je li Ivana na pozornici i Ivana privatno sasvim druga osoba?
Ne, kakva sam na pozornici takva sam i privatno. Volim dobru interakciju s publikom, kad im se približim i stvorim intimnu atmosferu kao da im pjevam u dnevnom boravku. Nema kod mene glumatanja nedostižnosti, apsolutno im ostavim srce na dlanu. Moja publika to voli i uvijek se vraćam doma sa svirke ispunjena dobrim prijamom. Smijem se s njima i plačem ako treba. Publiku doživljavam kao svoje prijatelje.Šarena sam osoba, a katkada zbog svoje hipersenzibilne prirode upadnem u depresivna razdoblja.
Zbog užurbanog načina života vodite li brigu o zdravoj prehrani?
Priznajem, ne hranim se isključivo zdravo jer često jednostavno nemam vremena za to. Osobito kad su stres i strka oko svirki ili nekih važnih događanja. To tijelo osjeti pa energiju vraćam zdravijom prehranom, voćem i povrćem, lakšom hranom bez pečenog i prženog, juhicama i, naravno, tjelovježbom.
Mislite li da ste nešto u životu žrtvovali za glazbu?
Ne, oduvijek sam htjela biti pjevačica i živjeti glazbu. Ne mogu zamisliti da radim nešto drugo, zaista.
Imate li kućne ljubimce?
Naravno, dva predivna mačka, Woody (kojem sam posvetila pjesmu) i Muki (koji je spašen s ulice). Obojica mi obogaćuju i ispunjavaju život, terapeutski djeluju na mene i motivirali su me da pomažem i mačkama lutalicama pa sam često u kontaktu s volonterima i mačkoljupcima poput mene. Obožavam životinje i sanjam da imam malo životinjsko carstvo...