Prva pomisao na tursku destinaciju Kapadokiju vjerojatno će vam biti let balonom i zaista ćete biti u pravu. Kapadokija je jedna od najboljih regija na svijetu za let balonom, zahvaljujući nevjerojatnom krajoliku, ali i savršenim vremenskim uvjetima (ima čak 260 letnih dana godišnje). Otkako je jedan hotel davne 1989. godine lansirao prvi balon u promotivne svrhe, dogodio se nezaustavljiv turistički boom.
Imala sam sreću već dva puta letjeti balonom u Kapadokiji i doživjeti ovo izvanredno iskustvo. Posljednji put na putovanju s grupom hrvatskih novinara u organizaciji Turkish Airlinesa, dojam je ponovno bio savršen. Isplati se dići u 4:30 sati jer kreće se prije zore. Vremenski su uvjeti bili idealni i začas smo bili u kombiju koji nas je odveo na lokaciju. Ondje smo se ukrcali u košare koje primaju po 26 ljudi i nakon kratkih uputa za položaj pri uzlijetanju i slijetanju, spremni smo za let. U tom trenutku pred nama se stvara nadnaravan prizor, što zbog mnoštva balona, što zbog samog krajolika koji čine jedinstveni vilinski dimnjaci, stijene, površina koja na tren, ako se prepustite osjećajima, izgleda kao da nije na Zemlji. Zaista veličanstveno.
Dolina ljubavi, dolina deva - lokacije se izmjenjuju, a memorija telefona puni se slikama i videima koje je nemoguće ne snimati jer je let presavršen. Inače, u Kapadokiji je registrirano oko 260 balonaša, a svaki dan leti minimalno njih 150. Razmišljam koliko je to otvorilo vrlo specijaliziranih i specifičnih radnih mjesta, pilota, kopilota, servisera, logistike na zemlji... Svaka im čast! Let balonom nije jeftin, po osobi je oko 200 eura, ali ne mogu dovoljno istaknuti koliko vrijedi tog novca. Prije i nakon leta čeka vas okrepa, a dobit ćete i simboličnu diplomu za uspješan let balonom. Budući da ste nakon leta balonom u hotelu već oko 8 sati, pred vama je cijeli dan za razgledanje ostalih znamenitosti.
No, prije toga na doručak u hotel i tradicionalnu tursku kavu, koju ondje piju sa šećerom ili bez njega te s nekoliko kockica lokuma. Kada smo rekli kako je mi pijemo s mlijekom, naš sjajni vodič Mert iskreno se začudio te otkrio kako nema Turčina koji bi tako pio tursku kavu. Osim kave, možda je još popularniji čaj, koji se u najčešće pije od šipka ili jabuke. Inače, bili smo smješteni u hotelu Dere Suites u gradiću Ürgüpu, čije su sobe uklesane u stijene. Svaka je jedinstvena jer je na neki način zadana prirodom, tj. mogućnošću udubljivanja. Nakon sjajnog doručka, a u Turskoj je hrana sama za sebe priča, krenuli smo u obilazak. Prvi su na listi bili Dolina Pasabag (Dolina monaha) i Muzej na otvorenom Göreme, koji i danas fasciniraju.
Krajolik Kapadokije su, naime, stvorile erupcije vulkana prije 2,6 milijuna godina, zahvaljujući kojima je teritorij pun već spomenutih vilinskih dimnjaka, no ljudi su vrlo brzo shvatili kako se kamen lako obrađuje te su u njemu stvarali nastambe. Od 4. do 13. stoljeća Dolina je bila utočište kršćanskog svećenstva, a freske su ostale sjajno očuvane do danas. Fotografiranje nije dopušteno kako bi i dalje ostale takve. Svake godine ovaj muzej posjeti više od milijun ljudi, a nalazi se i na listi zaštite UNESCO-a od 1985. godine. Za obilazak će vam trebati udobna obuća, a to bih preporučila i za cijelu Kapadokiju jer je čak i u gradu Ürgüp, gdje smo bili smješteni, velik dio ulica pod kaldrmom. Definitivno nije za štikle!
Kapadokiju svake godine posjeti oko 4 milijuna stranih turista (što je oko 10 posto ukupnog broja turista u Turskoj), a velik dio čini i hodočasnički turizam. I sami smo susreli hodočasnike u muzeju na otvorenom Göreme.
Sljedeća lokacija koju svakako treba obići podzemni je grad Kaymakli. U bijegu od Rimljana kršćani su ondje sagradili grad na osam podzemnih etaža, u kojemu su mogli boraviti čak do 25 dana u komadu! Za javnost su otvorene četiri etaže, u pripremi je i peta, a ako ste klaustrofobični, ovo bi vam moglo biti malo izazovno. Lokacija je inače sjajno uređena, dobro osvijetljena i kada znate da je u drevna vremena ondje boravilo istovremeno 5000 ljudi, zaista je lako izdržati.
Ako ste malo manje avanturističkog duha ili vam jednostavno treba predah od aktivnosti, predlažem obilazak muzeja keramike Güray u Avanosu. Cijeli je kraj zbog crvene gline iz rijeke Kızılırmak poznat po vrsnoj keramici, a muzej to itekako opravdava. Drevni i moderni eksponati zaista su zanimljivi (posebno specifičan vrč za točenje vina), a obavezni dućan na izlasku sjajno je opremljen. Cijene su povoljne i vjerojatno nećete odoljeti da nešto i ne kupite, barem kakvu zdjelicu za euro ili dva.
Budući da je Kapadokija poznata turska vinska regija, posjetili smo i vinariju Gülor te kušali nekoliko vina, među kojima i ono autohtone sorte Emir, od kojeg se proizvode suha ili pjenušava vina.
U itineraru nam je bio i Mustafapaşa, gradić pomalo izvan glavne turističke rute, u kojemu su kroz stoljeća živjeli muslimani i zajednica pravoslavaca.
Kako sam već spomenula, turska je hrana priča za sebe. U Kapadokiji je uz to i plodno tlo, pa su okusi raznovrsni i senzacionalni. Među najpoznatijim su jelima juha tarhana, koja se priprema od fermentirane paste od jogurta, brašna i ribanog povrća. Poznata je i tandir juha od slanutka, bulgura, zelene leće, a koja se prvo kuha u pećnici. Kebab ili grah u glinenom loncu najomiljeniji su okusi regije. Kušali smo i brojna mesna jela, janjetinu, ražnjiće, prije svakog jela bogati meze. Spomenimo još i soğanlamu, jelo s lukom, jajetom, paprikom i rajčicom, ağpaklu s bijelim grahom, maslacem i mesom, gendime sa slanutkom, pšenicom i mesom, divil (okruglice) s krumpirom i mljevenom pšenicom te punjene marelicama, dunjama, mljevenim mesom i raznim začinima.
Od deserata, tu je naravno baklava, sjajan je i köftür od bundeve (vrsta lokuma koji sadrži sok od grožđa iz regije). Njega smo kušali u divnom restoranu Millocal, no sve nas je najviše oduševio turski sladoled dondurma, gust i ljepljiv, nalik na talijanski mandolato, ali hladan. I da, Turci kažu da je burek tijesto koje može biti sa sirom, mesom ili bilo kojim drugim nadjevom. Samo da se zna...
Kapadokija je destinacija koja radi cijelu godinu, najidealnija je u proljeće i jesen zbog blagih temperatura. Mi smo letjeli Turkish Airlinesom iz Zagreba za Nevşehir s presjedanjem u Istanbulu. Imate li mogućnosti, svakako preporučujemo poslovnu klasu te posjet čuvenom loungeu Turkish Airlinesa na istanbulskom aerodromu.
Novu Divu Style potražite na kioscima za 5 eura: