Kako predstaviti Ellu Dvornik? Sjećamo je se kao buntovne klinke, kćeri Dine Dvornika koja je tradicionaliste provocirala svojim izgledom dok smo je s tatom i mamom gledali u realityju “Dvornikovi”.
Ella danas ima 24 godine i pohvaliti se može životom umnogome drukčijem od onog svojih vršnjaka. Bavila se fotografijom, glazbom i manekenstvom, a sada živi u Londonu posvećena pisanju bloga o putovanjima koji je ove godine ušao u finale izbora za najbolji britanski blog te vrste. Slike s putovanja često dijeli putem društvenih mreža, a osim stilom, pozornost privlači i vezom sa 13 godina starijim marketinškim stručnjakom Charlesom. Saznajte kako se prilagodila životu u Londonu, koga bi povela na putovanje u svemir i na što troši najviše novca...
Kako si se prilagodila životu u Londonu? I kako si uopće izabrala Veliku Britaniju za svoju novu domovinu? Je li postojala i neka druga opcija?
U London sam otišla zbog posla jer sam htjela promjenu, a na kraju sam ostala zbog Charlesa. I nisam se prilagodila životu u Londonu. Izbjegavam izlaziti iz kuće jer mi je previše stresno i naporno. Osjećam se uvijek kao da negdje žurim.
Kako izgleda tvoj tipični dan?
Znam da svi očekuju da zvuči glamurozno, ali zaista nije. Imam isti tempo kao u Zagrebu, osim što zbog posla mnogo više izlazim u barove i restorane jer tamo nije uobičajeno imati sastanke u uredima. Probudim se, možda odem na kavu, možda ne, odgovorim na e-mailove, što mi oduzme dobar dio dana. Ako poslije iziđem, okinem nekoliko fotki za blog. Ako ne jedem doma, jedem negdje blizu kuće. Vikendom navečer sam uglavnom doma, a ako mi se izlazi u pub, izađem tijekom tjedna. Vikendi su uvijek rezervirani za mene.
Što ti najviše nedostaje iz Hrvatske, a što najmanje?
Nedostaje mi usporenost, nigdje nema žurbe. Nedostaje mi što svugdje možeš pješke, pa čak i ako si na drugom kraju grada. A kad naručiš jelo, znaš što će ti doći na tanjur. Najmanje mi nedostaje diskriminacija i pogledi na cesti. U Engleskoj mogu hodati svaki dan kao da su maškare i ljudi se jednostavno nemaju vremena obazirati na to. To mi definitivno najmanje nedostaje, guranje nosa u tuđa posla.
Što radiš, uživaš li u svom poslu?
Sada imam svoju firmu i još uvijek sam u digitalnom marketingu. Posao je definitivno zanimljiv i dinamičan i jako društven. To mi u ovom trenutku odgovara jer tu nemam mnogo prijatelja pa se družim s ljudima s kojima sam poslovno vezana.
Tvoj blog nedavno se našao na listi najboljih UK Travel blogova, jesi li to očekivala?
Nisam, ali definitivno sam radila u tome smjeru. Glasovi su tu bili najbitniji, stoga su za to zaslužni najviše oni koji me prate na Facebooku i koji su odvojili nekoliko minuta i dali mi glas. Sada sam finalistica, a pobjeda ovisi isključivo o kvaliteti bloga.
Koliko vremena posvećuješ blogu? To podrazumijeva da mnogo putuješ. Kako biraš odredišta, što te inspirira?
Iskreno, voljela bih da mogu mnogo više pisati, ali moram naći vremena i za posao. Nije baš da sad mogu svaki dan nekamo ići i fotografirati, a ne želim ni stalno dosađivati. Dosta putujem, čak i previše i to uglavnom na mjesta na koja sam pozvana ili na koja zaista dugo planiram otići.
Može li se živjeti od pisanja bloga?
Naravno da se može, samo treba biti uporan i ulagati puno vremena i truda. Ako blog tretirate kao posao, onda ćete od njega i zaraditi. Naši portali zarađuju, a imaju mnogo manju čitanost od nekih blogova, stoga je sasvim logično da se od čitanog bloga zarađuje, ako to želite.
Kako se nosiš s negativnim komentarima?
Ne nosim se ni s čim. Komentari su komentari, a osim ako mi netko ne polomi noge ili mi našteti tako da ne mogu normalno živjeti, nemam problema s tuđim mišljenjima.
Koje je tvoje mišljenje o društvenim mrežama?
Mislim da je to do osobe. Meni su odlične, volim pričati s različitim ljudima. Mislim da su u svakom slučaju jako korisne.
Kako vidiš svoj život danas? Jesi li sretna, zadovoljna?
Da mi je netko prije četiri godine rekao da će ovo biti moj život, rekla bih da već radim na tome. Iskreno, sam si krojiš sudbinu, postavljaš ciljeve. Imala sam razdoblja kad sam gubila razum, ali sam uvijek duboko u sebi znala da, ako nešto želim, za to moram raditi i da sam sama kriva ako nešto propustim ili ne uspijem. Ne oslanjam se na druge, ne očekujem ništa, nikoga ne krivim za svoje poraze. Drugi ne utječu na moju budućnost. Samim tim mi nitko ne može zabiti nož u leđa – ne dam im šansu.
Na ono što si danas sigurno je utjecalo i tvoje djetinjstvo koje nije bilo tipično. Odrastala si uz tatu koji je bio poznati glazbenik, bila u “Dvornikovima”. Koliko te to formiralo?
Na ovo sam pitanje odgovorila mnogo puta, ali evo još jednom. Sve nas kao djecu formiraju roditelji i okolina, a koliko – to zaista ne znam. Možda previše, možda nimalo. Promijenila sam se bar četiri puta otada, tako da se zaista više ne smatram istom osobom. Jedino su mi mane ostale iste.
Postoje li neki ključni trenuci? Prepoznaješ li neke osobine svojih roditelja u sebi?
Što sam starija, sve više prepoznajem karakteristike ostatka obitelji. Tip sam koji prvo pristane na sve, a tek onda razmišlja kako će. Ako pogriješim, to može zatvoriti neka vrata, međutim ja izvrsno podnosim pritisak. Čak i kad ne uspijem, nisam razočarana. Uvijek naučim pomalo od svega i to primjenjujem dok ne naučim bolje. Kreativna sam, ali i poslovno orijentirana. Najviše volim zarađivati od hobija jer onaj tko u tome uspije, ima posao iz snova.
Koje osobine cijeniš kod ljudi? A kod sebe? Što te nervira?
Volim kad su ljudi iskreni, ali ne volim kada misle da je njihovo mišljenje jedino pravilno. Na primjer, volim kada mi netko da savjet iz svojeg iskustva, ali ne volim kada pritom zabada nos u moje stvari i kada taj savjet nisam tražila. Ljudi si svašta daju za pravo. Ne volim prodike ni lekcije. Ako želim nešto naučiti, ići ću u školu ili naučiti sama. Velika je razlika između kritike i uvrede, samo rijetki znaju razlikovati to dvoje.
Kako si upoznala Charlesa? Čime te osvojio?
Moje upoznavanje s Charlesom duga je i komplicirana priča koju rado dijelim s prijateljima uz večeru ili piće. Dosad su svi ostali pozitivno šokirani. Nije pričica koju ću podijeliti s vama jer je intimna i posebno mi je draga. Dijelim je u trenutku kada su ljudi spremni slušati. Osvojio me tako što nije odustao i bio je gospodin, što do tada nisam poznavala.
Što vas povezuje, u čemu uživate?
Najviše nas povezuje kreativnost, iskrivljeni smisao za humor, to što oboje volimo mozgati i izmišljati stvari. Ja sam optimist, on je realist, pa uvijek imamo obje strane priče. Oboje volimo putovati i upoznavati različite kulture, to nas također veže. Otputujemo u isto vrijeme i pobjegnemo s mjesta gdje nam se nakuplja stres.
Jesi li romantičarka?
Jesam, ali bi moj dragi rekao i da sam katkada poprilično hladna. Voli reći da sam “Pale sam na svijetu” jer sam uvijek u svojem svijetu i sama protiv svih, ne tražim pažnju i ne dajem je uvijek. Volim tradicionalne stvari u ljubavi, podsjetnike da se neke stvari nisu mnogo promijenile. Volim večere uz svijeće, šetanje uz rijeke, klišeje na putovanjima kao što su potpisivanje i lokoti, valcer i dvokorak. S druge strane, volim i drukčije stvari, nekonvencionalne i moderne. U nekim stvarima sam tipična žena, u drugima muškarac.
Vjeruješ li u ljubav na prvi pogled?
I da i ne. Ljubav je mnogo više od pogleda. Ono što vidimo samo je mali dio onoga što na kraju i zavolimo. Ljubav je slijepa ako se mene pita.
Kako voliš provoditi slobodno vrijeme?
Putujući, očito.
Koju glazbu slušaš? Ima li u tvom ukusu nešto Dinovih gena?
Iskreno, u zadnje vrijeme uopće ne slušam glazbu. Nekako sam između svjetova. Najviše volim pjevačice jazza iz 40-ih, ali ni njih ne slušam u zadnje vrijeme. Svidi mi se poneka pjesma s radija, ali zbog stresa koji mi posao nosi pokušavam slušati samo glazbu koja me smiruje.
Čini se da dosta pozornosti posvećuješ izgledu. Što njime govoriš?
Ne pridodajem ni upola koliko sam prije. Pokušavam sada što prirodnije izgledati. Prestala sam crtati obrve, ne koristim više ni maskaru, ne nosim ruž. Stavim jedino tuš na oči da ne izgledam kao da sam se tek probudila. Ne nosim više ekstenzije, ali sam kosu obojila u svjetlocrvenu nijansu jer mi je smeđa dosadna. Čovjek se izgubi u svoj toj šminki, kosi, noktima, trepavicama i onome što misli da treba biti, zaboravi tko je zapravo. I na mene znaju utjecati slike na društvenim mrežama, i mene povedu i zavedu, prikradu se, a da ne primijetim. Zato je dobro nekada maknuti sve te kerefeke i voljeti sebe jednostavno takvom kakva jesi, Ako se ne možeš sam voljeti, kako očekivati da te drugi vole? Ne kažem da se neću više nikada šminkati ili nositi ekstenzije, ali čovjeku dobro dođe stanka od svih tih laži.
Voliš li obilaziti dućane? Koje najčešće posjećuješ?
Duboko mrzim ulaziti u dućane. Mrzim kad me prodavačice prate, kad me ispituju, kada mi nude proizvode koje ne želim. Ja u dućan ulazim ciljano. Uđem, uzmem, platim. Volim sve jako brzo i efikasno. Užasno me živcira isprobavanje odjeće. Najviše volim kupovati online ili ako već moram u dućan, znam svoju veličinu pa uzmem i probam kod kuće. Ako mi se ne sviđa – vratim. Najlakše!
Koji bi dućan dostupan u Londonu voljela vidjeti i u Hrvatskoj?
River Island jedan je od boljih. Nikada nisam ušla u njega jer kupujem online, ali imaju odličnu ponudu. Nisu tipičan dućan.
Koji je tvoj omiljeni strani, a koji domaći dizajner?
Ovisi o sezoni, recimo zadnjih nekoliko kolekcija od Fendija i Marc Jacobsa bile su odlične, ali njihovu odjeću ne nosim. Imam druge prioritete i nisam spremna potrošiti tisuće funti na jednu odjevnu kombinaciju. Od domaćih dizajnera najviše volim Zorana Aragovića jer sam uz njega modno odrasla, jako je utjecao na sve moje promjene od moje 15. godine. U međuvremenu je postao i moj jako dobar prijatelj. Ne moram mu ni govoriti što volim, on zna prije mene.
Na što trošiš najviše novca?
Na putovanja, to mi pojede gotovo sve, no ne žalim za tim novcem jer je potrošen na sjećanja i iskustva.
Postoji li omiljeni komad odjeće u ormaru i zašto?
Omiljeni komad je obuća, i to su jedne cipele koje sam kupila u Shoe boxu u Zagrebu. Ne mogu izići iz njih iako izgledaju kao da su prošle bojište. Nisam emotivno vezana uz odjeću, preferiram donje rublje. Imam zavidnu kolekciju.
Da možeš jedan dan provesti kao bilo koja druga osoba, tko bi to bio i zašto?
Prije bih navela nekoliko osoba, ali sada neću ni jednu. Ne želim tuđi život, volim svoj i ne zavidim drugima na njihovom. Svi imamo svoj put i sretna sam zbog tuđeg uspjeha, ali isto tako znam da ne mogu biti kao ostali ni bolja od njih, mogu samo biti bolja od sebe.
Najljepši kompliment koji si ikad dobila jest...
Žalosno je priznati da se ne sjećam takvoga. Ipak mi je najdraže kad mi netko kaže da me voli.
Pitanje na koje mrziš odgovarati...
Sva pitanja.
Kako si proslavila zadnji rođendan?
Bila sam u Zagrebu s Charlesom i posjetila nas je moja obitelj iz Splita. Nisam radila ništa posebno taj dan.
Koga bi povela na putovanje u svemir i zašto?
Bojim se svemira pa, ako bih išla, povela bih Charlesa u nadi da nas voze neki izvanzemaljci jer bi oni valjda znali kamo trebaju ići. Svemir je jako mračan i beskrajan.