Ivana Šešo diplomirala je defektologiju – socijalnu pedagogiju i bavi se realitetnom terapijom, a Emina Pršić diplomirana je odgojiteljica. Već na prvi pogled različite su osobe, no očito se dobro dopunjuju. Emina piše (uglavnom) romaneskni dio knjige o mladom tek vjenčanom paru Mislavu i Maji, njihovim prijateljima, odnosima s roditeljima, dok Ivana daje stručni osvrt na svakodnevne teme – svađe i napetosti između Maje i Mislava, miješanje roditelja u brak, načine na koje se nose (ili ne nose) s problemima ljudi iz njihove okoline. Ovo je njihova druga za- jednička knjiga, prva je “Nedostaje? Ne. Dosta je!” a opet je riječ o partnerskim i inim odnosima. Autorice pričaju... EMINA: Međuljudski odnosi neiscrpna su tema, svakodnevica i neizbježno je da bar jedanput dnevno razgovaramo o njima, na kavi, na poslu. Volim pisati o stvarnim situacijama, stvarnim ljudima i izazovima koje susreću na putovanju zva- nom život. Knjiga nije klasična self-help literatura koja nudi instantna rješenja. Nema onih točaka koje će vam omogući- ti, ako ih pratite, da nađete odgovore i drugi put „bolje“ postupite. Ali postoje “ljekovite” rečenice, promišljanja i opisi situacija iz kojih svatko može donijeti svoj zaključak jer smo svi različiti. Knjiga je međuprostor između vojske prijatelja i ordinacije terapeuta.
IVANA: Govorimo o mnogo odnosa, o partnerskim odnosima, a tu su i roditeljski, prijateljski, rodbinski, poznanički, odnos s Bogom, odnos prema novcu... Jesu li partnerski odnosi danas ugroženiji nego nekada?
EMINA: Cjelokupni sustav vrijednosti se promijenio... Danas trebaš biti umjet- nik u pronalasku vremena, čarobnjak u financijama, klaun u društvu i savršena lutka Barbi ili Ken po izgledu. Ljepota življenja pretvorila se u utrku s vremen- om i stjecanjem materijalnog da bismo opstali u društvu.Partnerski odnosi pada- ju u drugi, pa i u treći plan, a znamo da se u kvalitetan odnos itekako treba ulagati. IVANA: Jedna od osnovnih ljudskih po- treba je pripadati i voljeti, čovjek uvijek teži njezinu ostvarenju tako da partnerski odnos u osnovi ne može biti ugrožen, ali partnerski odnos kakav trenutačno poznaje i priznaje društvo, o tome možemo razmišljati kao o nečemu što je danas ugroženije nego prije.
Može li se generalizirati i reći u čemu ljudi najviše griješe?
EMINA: Za neuspjelu vezu potrebne su „pogreške“ obiju strana. Ne živimo u srednjem vijeku gdje bi žena trebala cijeli dan promišljati kako i ugoditi muškarcu potpuno smetnuvši s uma da i ona ima neku osobnost, intelekt, potrebe... Ili obrnuto – da se muškarac ponaša tako da ne bi „pogriješio“ iz straha da ne bude ostavljen. Pogreške bismo radije nazvali različitostima u osobnosti o kojima dovoljno ne razgovaramo i oko kojih se ne usklađujemo dovoljno, a tu su i posebna očekivanja i pretpostavke – a to su neprijatelji uspješne veze. Ljudi imaju prevelika očekivanja od partnera. Tu je i očekivanje da osoba s kojom smo u vezi čita naše misli. Ideja romantične ljubavi u kojoj bi naš partner trebao osjetiti sve što bismo mi htjeli bez međusobnog razgovora ne drži vodu i čini mnoge ljude nesretnima jer vjeruju da ih se ne voli dovoljno. Postoji i uvjerenje da je partner osoba s kojom trebamo dijeliti sve i u svakom trenu. Želimo li to zaista? Tko može nositi toliki teret? U vezi ne bismo smjeli prestati postojati kao osobe i trebamo biti zadovoljni i kao pojedinci.
Tko su Maja i Mislav? Utjelovljenje slučajeva iz stručne prakse, spoj priča vaših prijatelja, poznanika...
EMINA: Maja i Mislav su utjelovljenje mladih parova sadašnjeg vremena. Oni su izmišljeni likovi stvarnih priča.
IVANA: Malo od Mislava i Maje posudile smo i iz naših života, nikada vam nećemo otkriti što točno. Kako ste se odlučili na ovu formu? Izmjenjuju se romansirana priča i stručni osvrt na te događaje.
EMINA: Dvije smo autorice i svaka ima svoju „jaču“ spisateljsku stranu.To je ono što naglašavamo i u partnerstvu. Zajedno pišemo, ali nismo se „stopile“ jedna u drugu nego smo ostale pojedinci koji se nadopunjuju i zajedno kreiraju. IVANA: Dok stvaramo, kao da smo na zajedničkoj kavi na kojoj ima i suza i smijeha, stvarnog, pravog slatko-gorkog života. Dok pišemo imam dojam kako Emina teško radi dok se ja ludo zabavl- jam. Situacija se okrene kad knjiga iziđe iz tiska... Maher je za promidžbu kn- jige... A meni je to kao težak fizički rad. U kolikoj mjeri knjiga može pomoći? Kome je namijenjena?
EMINA: Prva knjiga „Nedostaje? Ne. Dosta je“ govorila je o prekidima part- nerskih odnosa, namijenjena je ljudima u akutnim fazama prekida, ali i onima koji su u okolini imali osobe u ranjenoj fazi života, a nisu znali kako im pomoći. „Kad te bajka sastavi, a život rastavi“ svojevrs- na je preventiva da nam ne zatreba prva knjiga. Naglasak je ipak na tome da bi ipak trebalo nekoga dobro poznavati prije nego što se upustite u suživot. Vjerovati da su bicikl i klavir isto zato što imaju pedale, naivno je ili glupo.
IVANA: Nije stvar u vjerovanju da su bicikl i klavir isto, nego da će se bicikl promijeniti i postati klavir vama za ljubav. Neće, o tome je riječ. Knjiga je namijenjena svima koji žele saznati nešto o međuljudskim odnosima, s naglaskom na partnerske i pritom se dobro zabaviti. Koliko može pomoći? Koliko joj dopustite. Što očekujete od knjige?
EMINA: Da je ljudi prihvate kao knjigu prijateljicu koja je tu da vas utješi, da nasmije, razveseli. IVANA: I neka nagrada bila bi sasvim pri- hvatljiva. Razmišljam o Kiklopu... Jesu li to ukinuli?
Knjiga će vam otvoriti oči da bolje razumijete sadašnji odnos, pokušati vas osloboditi ubojitih uvjerenja okoline koja vam diktiraju život, umanjiti nerealna očekivanja od partnerstva, pomoći da razlikujete zaljubljenost od ljubavi i da kao pojedinci uživate u zajedništvu s nekim koga ste odabrali poznavajući njegove vrline, ali i mane. Ona nije klasični self-help. Pomoćiće vam onoliko koliko to dopustite, kažu autorice.