S Marinom Ćorlukom Ribet već smo jednom razgovarali, kad je bila gošća naše Insta Style rubrike i otkrila nam svoje modne favorite. Povod ovog puta njezino je francusko-hercegovačko vjenčanje u Parizu, gdje živi već nekoliko godina.
Marina radi kao international accout executive, opisuje se kao otvorenu i komunikativnu osobu, a uz hrvatski, tečno priča njemački, francuski i engleski jezik. Ovog ljeta je, kaže nam simpatična Marina, i "službeno" postala francuska nevjesta. U krugu najbližih ljudi, roditelja, braće i sestara te kumova, imali su malo pariško vjenčanje koje nije pokvario ni ljetni pljusak. Željeli su intimni ugođaj kako bi se međusobno što više povezali i upoznali jer nemaju često priliku biti zajedno.
– Mnogi ne znaju, ali vikend vjenčanja ujedno je bio i prvi put kad su se naši roditelji upoznali. Iako smo potajno strahovali od jezične barijere i kulturoloških razlika, na kraju je sve prošlo i bolje od planiranog. S obiteljima smo proveli nezaboravan vikend, gdje smo svi funkcionirali kao jedno, kao da je već cijeli jedan zajednički život iza, a ne tek ispred nas – prisjeća se Marina vjenčanja u lipnju na kojem je nosila netipičnu kratku Santucci haljinu s puf rukavima s potpisom Amande Uprichard iz suradnje s brendom Revolve.
Upotpunila ju je bisernom ogrlicom, velom, dugim rukavicama i vintage sunčanim naočalama.
– Moram priznati, dok sam naručivala sve komade posebno, malo sam se bojala kako će sve skupa izgledati, ali na kraju sam prezadovoljna vintage-cool lookom koji sam postigla – kaže nam. Ističe kako je vjenčanje kod matičara u Francuskoj zaista posebno:
– Vijećnik se zbilja potrudio ispričati priču mladenaca te čin vjenčanja učiniti personaliziranim i posebnim. Mislim da me taj dio zbilja iznenadio jer je cijeli događaj, od dolaska u vijećnicu do izgovaranja famoznog "oui" bio filmski.
Marina i suprug Maxence mjesecima su planirali svaki detalj njihovog posebnog vikenda. Željeli su da on bude nezaboravan, kako za njih, tako i za cijelu obitelj. Unaprijed su isplanirali svaki sat, sve do onih zadnjih 15 minuta kad su trebali pješice ići do vijećnice, kad ih je uhvatio ljetni pljusak.
– To je onaj 15-minutni ljetni pljusak kojeg baš nikako nismo mogli predvidjeti. Voljela bih da ste me uspjeli vidjeti u tom trenutku, kad sam odlučno skinula potpetice i bosa po kiši, u vjenčanici, s velom na glavi i buketom u ruci, jurila pariškim ulicama do vijećnice. Moji najbliži slijedili su me u toj odluci i nisu bili iznenađeni mojom reakcijom jer su znali da sam to ja i da moj najvažniji dan treba baš tako izgledati. Kad vam kažem da je bilo filmski, stvarno ne pretjerujem – smije se Marina.
Nakon vjenčanja u prelijepoj vijećnici u srcu Pariza, organizirali su tradicionalni francuski aperitiv na brodu ispred Eiffelovog tornja.
– Aperitiv je bitan dio francuske kulture i obično se odvija u popodnevnim satima, između 17 i 19, prije večere. To je vrijeme za čašicu vina uz malo sira i slanih grickalica. Nakon par sati na brodu, nekoliko čaša šampanjca i nakon što se zapjevala "Moja Hercegovina", zaputili smo se prema restoranu Ciel de Paris, što u prijevodu znači "nebo Pariza". Nalazi se na 56. katu nebodera Montparnasse, gdje smo večer završili uživajući u gastronomskim delicijama francuske kuhinje te s pogledom na čarobni Pariz – prisjeća se Marina. Cijeli je vikend, kaže, bio rezerviran za razne aktivnosti, od zajedničkog piknika u najpoznatijem pariškom parku pa do igranja društvenih igara i vožnje gliserom rijekom Seinom.
– Dok ovo pišem, imam osjećaj da ponovno proživljavam sve trenutke i cijela sam se naježila jer je to stvarno bio vikend iz snova s nama najdražim ljudima. Naša vizija bila je zajedništvo. Željeli smo provesti kvalitetno vrijeme s našim obiteljima, a uz to, naravno, pokazati im i sve ljepote Pariza i naš način života. Sve ostalo bili su detalji koji su samo upotpunili cijelu priču i učinili je još ljepšom – priča nam sugovornica.
U kolovozu je uslijedilo i crkveno vjenčanje u Hercegovini. Organizacija je, kaže Marina, bila teška i jako duga, ali se uloženi trud isplatio.
– Imala sam osjećaj da organiziramo ne jednu, nego svije svadbe, s obzirom na to da smo imali i 80 francuskih uzvanika, kao i činjenicu da sam većinu dekorativnog dijela odradila sama, uz pomoć sestara i rodica. Htjeli smo imati svadbu koja će biti i hercegovačka i francuska, moderna, ali s daškom tradicionalnog. Zbilja je tako i bilo. Sama činjenica da je svadba bila pod vedrim nebom u prelijepom restoranu Storija u Čapljini, bila je nova i drugačija – opisuje Marina i dodaje:
– Umjesto benda, odlučili smo se za saksofonista koji je otvorio večer te nas zabavljao za vrijeme aperitiva na francuski. Odličan DJ pridonio je super atmosferi, a sestre Ramljak anđeoskim su glasovima uveličale crkvenu ceremoniju. Službenih fotografija s crkvenog vjenčanja još nemamo, no uskoro će biti objavljene na mom Instagram profilu – najavila je Marina.