U pandemijskom vremenu, kad su putovanja na čekanju, volimo na Instagramu potražiti profile koji će nas, makar virtualno, odvesti u neku novu sredinu i otkriti nam nešto novo i nepoznato. Jedan takav je i profil Gregora Pavlina, slovenskog arhitekta i neslužbenog “kroničara” Ljubljane i Slovenije, kojeg na društvenim mrežama prati više od 71 tisuća ljudi.
– Kako se najbrže i najbolje predstaviti? Moja je profesija arhitektura, kava je moja opsesija, fotografija je sestra arhitekture, a oboje je povezano vinom. Ukratko, to sam ja! – započinje razgovor Gregor, koji više od polovice života živi i radi u Ljubljani, gdje se osnovao i obitelj. Supruga Nina, kći Sofija i sin Pino znače mu najviše. Rođen je u malom selu Soteski pokraj Dolenjskih Toplica i, kako sam kaže, voli s ponosom govoriti da je rođen u najljepšem selu na svijetu.
– Baviti se arhitekturom moja je profesionalnost, moja misija. Uživam u umjetnosti, arhitekturi, ljepotama prirode... Svemu što mi daje uvid u povijest i dušu grada u kojem se nalazim – dodaje Gregor, iza kojeg je 25 godina duga karijera u arhitekturi.
– Ona uključuje mnogo različitih građevinskih projekata, od višestambenih, komercijalnih, industrijskih i obiteljskih kuća. Ne mogu izdvojiti neki projekt, svima sam dao 100% sebe, to je kao da biram koje mi je dijete najdraže. Možda bih istaknuto poslovno-stambenu zgradu Dunajski kristali u Ljubljani, gdje sam sudjelovao kao dio projektantskog tima; od pobjede na arhitektonskom natječaju pa do konačne izgradnje. Većina mojih arhitektonskih projekata je u Ljubljani, Novom Mestu i Kopru. U prošlosti sam surađivao s dva arhitektonska ureda u Ljubljani, a zadnjih 10 godina radim u obiteljskoj građevinskoj tvrtki u Novom Mestu, gdje vodim odjel za arhitektonsko projektiranje. Arhitektura i dalje ostaje moja najveća ljubav – kaže Gregor, a odmah do nje je i fotografija, koja ga prati praktički cijeli život, no njome se ozbiljnije počeo baviti tijekom rada u arhitekturi.
– Odluka o objavljivanju dobrih fotografija arhitektonskih djela i različitih gradova pala je kad sam dobio svoj prvi pametni telefon. Kakve god imali karakteristike pametni telefoni danas, najistaknutija stvar koja se najviše koristi je fotoaparat. Prvi put pitao sam samog sebe hoću li stvarno prestati fotografirati DSLR fotoaparatom. Fotografija ima moć predstavljanja svog pogleda, trenutka, želje ili kraja gdje smo trenutačno dušom i tijelom. Najviše me zanima inovativna fotografija i prekoračenje granica tehničkih značajki fotoaparata. To omogućuju snimljene fotografije koje se približavaju realnim pogledima u prirodi i mogu reći da zahvaćaju sve zakone fizike i optike. Zato je fotografija tako suptilna i postaje stvarnija od stvarnosti – govori nam sugovornik, uvjeren da svatko s malo vježbe može stvoriti fotografiju koju će s ponosom dijeliti na društvenim mrežama ili je, poput stare škole, otisnuti na veći format kako bi je objesio na zid u stanu.
– Ne zaboravite, fotograf uvijek mora prepustiti nešto mašti – ističe. Gregor kaže da je Instagram jako povezan s prirodom njegova posla i shvatio je da je postao mnogo kritičniji prema poslu jer je uvidio kako jednim postom na društvenim mrežama može utjecati na raspoloženje mnogih. Upravo ga ta energije sve snažnije gura naprijed.
– Nakon dva desetljeća rada u arhitekturi i dizajniranju prostora, shvatio sam da ljepota umjetnosti, posebno arhitektura, ne bi trebala biti sama sebi svrha, već je treba prezentirati široj publici. Kao vizualni umjetnik, znam da je slika sa svojim značenjem ista na svim krajevima svijeta pa je ova “riječ” najrazumljivija na svim stranim jezicima – objašnjava sugovornik koji svojom fotografijom pokušava odgovoriti na pitanje što nam zgrade, kad su dobro dizajnirane, pokušavaju reći i što bi bilo kad bismo ih zaista mogli čuti:
– Arhitekt hoda svijetom uzdignute glave. Vidio sam mnogo gradova diljem svijeta, ali živim u Ljubljani i mogu potvrditi da je to jedan od najljepših gradova koje sam ikad vidio. Iz toga je jasno odakle potječe većina mojih fotografija. Gledanje stvari iz druge perspektive, kojom se i sam često služim, može potpuno promijeniti način percepcije užurbanog života, a isto vrijedi i za gradove.
Za društvene mreže kaže da su za njega i dalje “špansko selo”, no prihvatio je izazov Instagrama jer je želio iskoristiti svoj potencijal i želju da svijetu prenese nešto dobro, pozitivno i lijepo, nešto što mu je dano i zna najbolje. Profil na društvenim mrežama opisuje kao profil koji ga veseli svaki dan, a pravo mu je zadovoljstvo vidjeti sve veći odaziv pratitelja. To mu govori da je na putu koji si je sam zacrtao i da ga želi i dalje nadograđivati.
– Možda ćete me pitati kako je moj način rada drukčiji ili vredniji od nečijeg drugog. Uvijek govorim da moja snaga nije u tome da budem drukčiji, nego samo biti netko tko uspije uhvatiti trenutak iz svakodnevnog života, bilo arhitekture ili prirode, i na jedinstven način dodati nešto više u prezentaciju toga, dočarati ljudima malu bajku. Smatram da svaki umjetnik ima znanje, a gledatelj ili promatrač to može s oduševljenjem prihvatiti ili ne, kao i subjektivno procijeniti. Zato u umjetnosti nikad ne bi trebalo biti natjecanja – objašnjava Pavlin i kaže da ga ljudi svakodnevno pitaju gdje je naučio fotografirati i čime fotografira:
– Moji su odgovori jednostavni. Osjećaj za fotografiju, kompoziciju, perspektivu i boje imaš ili nemaš. Možda zvuči teško, ali tako su nas učili na fakultetu. Nadalje, sve fotografije snimam mobitelom, u što mi nitko ne vjeruje. Naravno, svaku sliku obradim u grafičkim aplikacijama kako bih dobio malo pozitivne drame.
Dobro oko jednako je bitno u arhitekturi kao i u fotografiji, a sugovornik nam objašnjava da, iako arhitektura služi u mnoge praktične svrhe, također može biti i izvor inspiracije i ljepote, a upravo su arhitektonski fotografi ti koji mogu uhvatiti najbolje inspirativne trenutke.
– Iako crtanje ili čak pisanje o arhitekturi može biti sjajan način izražavanja, danas je arhitektonska fotografija daleko najbolja i najkorištenija metoda za priopćavanje informacija o pravom stanju grada. Razvoj tehnologije pridonio je boljoj i lakšoj komunikaciji i u umjetnosti, a fotografija i arhitektura povezane su otpočetka i ne mogu jedna bez druge. Kad arhitekt ili fotograf iskrenim radom stekne povjerenje u sebe i svoj rad, na dobrom je putu do uspjeha, ali nema vrijednosti ako njegov rad publika na prihvati. Kao što se kaže, za umjetnika pozitivan odgovor publike na njegov rad vrijedi mnogo više od same nagrade u fizičkom obliku – usporedio je arhitekt fotografiju i arhitekturu.
Na arhitekturu i fotografiju vežu se i putovanja, čiji je Gregor veliki ljubitelj. I dok se neki s njih vraćaju sa suvenirima, on, naravno, skuplja lijepe slike. Putopisnu fotografiju opisuje kao vremenski stroj koji zamrzne uspomene s putovanja, a zatim se na njih možemo vraćati i u njima uživati godinama. Tu su i da pomognu drugima, kao inspiracija za putovanja.
– Svi koji me poznaju znaju da sam ljubitelj mediteranskih država. Italija, Hrvatska, Grčka, Španjolska i Francuska nisu samo more i plaže, iako da, naravno, po tome su vjerojatno najpoznatije! U ovim zemljama također ćete pronaći prilično tradicionalna netaknuta sela daleko od turističke gužve, s tipičnim, idiličnim životnim stilom, hranom i pićem u domaćim lokalnim mjestima. To je smisao života! Svi znamo izreku da sreća dolazi iz sitnica! – govori i kao omiljena mjesta navodi, među ostalim, i Komižu na Visu, kao i grad Ischiju na istoimenom talijanskom otoku. Opisuje ih kao gradove građene od jedinstvenih priča koje treba znati i kao mjesta u kojima bi mogao živjeti do kraja života.
– Ali postoji samo jedan veličanstveni veliki grad koji obožavam pa ću reći još glasnije – morate posjetiti ovaj grad ako još niste! Ne može se zauvijek čuvati u tajnosti, na jednoj od najljepših uvala u Italiji nalazi se Napulj, to je jednostavno najzanimljiviji grad u Italiji, možda i na svijetu! Prekrasan grad s vulkanom Vezuv u pozadini! Napulj je poznat po svojoj bogatoj povijesti, arhitekturi, načinu života i onome na čemu njegovi stanovnici inzistiraju – po najboljoj pizzi i kavi! Samo napuljska kuhinja dovoljan je razlog za posjet gradu! Dok se šećete njegovi ulicama, zaista ćete cijeniti njegovu draž – nastavlja i kaže da su putovanja vrlo bitna za kreativnost jer su svima potrebna nova iskustva na novim mjestima.
Pitali smo ga i što jednom, kad putovanja opet budu dio naše svakodnevice, treba vidjeti u Ljubljani. Kaže da ima sve prednosti velikog grada, ali atmosferu manjeg mjesta.
– Šetnja Ljubljanom pružit će vam lekcije iz povijesti, ljepote i smisla života! Prije posjeta Ljubljani mislio sam da znam tko sam u kreativnom smislu, ali kad sam prvi put tamo stigao, ubrzo sam shvatio da nemam pojma! Šetajte gradom dovoljno dugo i uskoro ćete otkriti da postoji puno lijepih ulica u Staroj Ljubljani vrijednih šetnje! I (ako već ne) možda ćete početi vjerovati da je “Grad ljubavi” mjesto kojem se vrijedi vraćati iznova i iznova... i iznova! Svi koji je posjete moraju obavezno posjetiti Ljubljanski dvorac na brdu iznad grada. Ne postoji ništa poput “Big Picture from the Castle of Ljubljana”, panorame Ljubljane, kako biste se orijentirali na početku posjeta gradu ili možda sačuvali poglede za kraj putovanja, tako da možete prepoznati znamenitosti koje ste već vidjeli! U svakom slučaju, nakon što vidite gradsku panoramu s visine, osjećat ćete se kao da ste vlasnik tog grada! Sjediti na suncu, popiti šalicu kave ili čašu vina i promatrati svijet kako prolazi jedno je od najvećih zadovoljstava Ljubljane! Naći ćete ljude kako uživaju na gradskim terasama kafića u svako doba godine, ali proljeće je najbolje vrijeme da im se pridružite. Ne možete prijeći sto metara u Ljubljani, a da ne naiđete na kafić – opisuje voljeni grad.