Dubrovnik posljednjih godina postaje sve življe središte kreativaca, no među njima se posebno ističe jedno ime — Gloria Loborec, konzervatorica-restauratorica, dizajnerica keramike i osnivačica brenda Glo Ceramics. Iza nje stoji impresivan spoj stručnosti, umjetničke znatiželje i predanosti zanatu. Njezin rad ne prati samo estetiku, već duboko razumijevanje materijala i poštovanje prema baštini. Zato intervju započinjemo najlogičnijim pitanjem — tko je zapravo žena iza brenda koji je u kratkom vremenu osvojio ljubitelje autentičnih, ručno rađenih predmeta?
– Glo keramika je obrt koji sam otvorila kako bih podijelila svoju kreativnost s drugima. Moje ime je Gloria Loborec, ja sam konzervatorica-restauratorica i dizajnerica keramike. Zanimanja koja se tiču umjetnosti često pružaju razna područja kojima se može baviti pa sam tako i konzervatorica-restauratorica u Muzejima i galerijama Konavala, suradnica na Studijskom programu Konzervacija i restauracija na Fakultetu likovnih umjetnosti u Cetinju te vodim Udrugu primijenjenih umjetnika Konavala „Baština“. Primarno se nalazim u Dubrovniku no često putujem zbog posla – otkrila nam je.
Iako je brend formalno mlad, njegova priča seže godinama unatrag — u vrijeme kada je Gloria još u srednjoj školi u Zagrebu otkrivala čari keramike. Put koji ju je doveo do vlastitog obrta bio je dug, pun istraživanja i eksperimentiranja, a odluka da keramika postane njezin primarni posao dogodila se prirodno, kao logičan nastavak njezine profesionalne i osobne priče.
– Keramikom sam se počela baviti u srednjoj školi na Odjelu za dizajn keramike, Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu te sam shvatila da je to medij u kojem se mogu izraziti i kojeg želim u potpunosti razumjeti. Glo keramika je nastala tek ove, 2025., godine ali iza ovog brenda stoje godine testiranja i isprobavanja. Uvijek se trudim da ono što radim bude iznimno kvalitetno i trajno pa zato posebnu pažnju posvećujem proučavanju ponašanja keramike kao materijala – objašnjava.
Glorijina stručnost iz područja konzervacije i restauracije daje njezinom radu posebnu dimenziju. Malo je umjetnika koji tako dobro razumiju svaki sloj materijala s kojim rade, a upravo to znanje čini njezine keramičke komade stabilnijima, promišljenijima i dugotrajnijima. Kroz svoju akademsku i stručnu praksu naučila je prepoznati „temperament“ keramike — ali i granice u kojima se može igrati.
– Konzervacija i restauracija je posebno područje koje se bavi očuvanjem i zaštitom kulturne baštine. Znanje koje sam stekla kroz srednjoškolsko obrazovanje mi je uvelike pomoglo kako bih mogla imati bolji osjećaj za ponašanje materijala, a na fakultetu sam se počela ozbiljnije baviti strukturom i sastavom keramike te njezinim svojstvima i samim procesima konzervacije i restauracije koji uključuju razne postupke na predmetima koji su zaštićeni kao kulturna dobra Republike Hrvatske. Konzervacija i restauracija ima poveznicu s mojim obrtom kroz materijal na kojem radim ali, to su zapravo drva različita zanimanja. U konzervaciji i restauraciji nema puno prostora za vlastito izražavanje pošto je ta struka dosta striktna i ne dozvoljava puno slobode. To mi većinom odgovara i volim se držati plana, dok s druge strane kroz Glo keramiku mogu napraviti sve što želim i što me tehnički zanima. –
Njezini radovi prepoznatljivi su po jednostavnosti, finoći i osjećaju za detalj, a svaki komad prolazi kroz precizno osmišljeni proces. Od odabira gline, preko tehnika dekoracije, do eksperimentiranja s glazurama — Gloria pristupa svakom predmetu kao da je prvi i jedini.
– Rad u malim količinama mi omogućava da stalno mijenjam ono što radim i isprobavam razne tehnike. To također znači i da se susrećem s različitim problemima pa nekada stvari nisu idealne i moram krenuti ispočetka. Generalno kod keramike preferiram oble i tanke predmete pa je zato potrebno odabrati i glinu koja odgovara tim karakteristikama. Nakon odabira gline odabirem i vrstu dekoracije između različitih engoba (boja za keramiku), glazura i nadglazurnih slojeva. Često biram ono što mi je vizualno zanimljivo a ponekad volim izabrati i tehnički izazovne metode – otkriva.
Boje i oblici njezinih radova nisu slučajni — iza njih stoji jasna estetska filozofija. Dok drugi teže dramatičnosti, Gloria bira suptilnost. Njeni komadi izgledaju jednostavno, ali nose bogatstvo tekstura i nijansi koje se otkrivaju tek na drugi pogled, baš kao i priče koje iza njih stoje.
– Većinom volim jednostavan dizajn no često biram boje i glazure koje izdaleka djeluju jednobojno no kada im se približite otkrivaju mnoštvo sitnih efekata i različitosti. Zanimljivi su mi predmeti koji na prvi pogled djeluju uobičajeno, a kada im se malo više posvetite otkrivaju dubinu zanimljivih raznolikosti – ispričala nam je Gloria.
Jedno od najvećih izazova svakog umjetnika jest balansiranje vlastite vizije s potrebama tržišta. Gloria otvoreno priznaje da taj odnos nije statičan — mijenja se, raste i prilagođava svakom projektu. Upravo ta fleksibilnost čini njezin brend živim i autentičnim.
– Balansiranje između umjetničkog izraza i komercijalnih zahtjeva uvijek je izazov, ali vjerujem da je ključ u fleksibilnosti. Nastojim zadržati autentičnost i osobni stil, ali istovremeno razumjeti potrebe kupca. Ponekad se više prilagođavam, ponekad dopustim sebi veću slobodu, a prava ravnoteža obično se pronađe iz projekta u projekt. –
Iskustva iz inozemstva, posebno Austrije i Italije, snažno su obilježila njezin profesionalni put. U jednoj zemlji naučila je disciplinu i radnu strukturu, u drugoj slobodu oblikovanja. Simbioza ta dva iskustva vidljiva je u svakom njezinom komadu.
– U Austriji sam se najviše bavila konzervacijom-restauracijom i muzejskim procesima, što me naučilo boljoj organizaciji, preciznoj kontroli materijala i standardima kvalitete. Taj dio mi je jako koristio da uspostavim jasniji i učinkovitiji način rada u svom studiju. U Italiji sam naučila više o oblikovanju i dizajnu — kako razmišljati o formi, boji, proporcijama i završnoj obradi. Iz obje zemlje sam uzela ono najbolje: austrijsku organizaciju i kvalitetu te talijansku kreativnu crtu – objasnila nam je.
Iako radionice trenutno nisu prioritet, edukacija ostaje bitan dio njezina života, pogotovo kroz rad u muzeju gdje djecu uči što keramika zapravo jest – i kako nastaje.
– Radionice držim periodično već nekoliko godina. Trenutno nemam u planu radionice s odraslima no, kako radim u muzeju, često vodim radionice kroz koje educiram djecu o keramici. Za sada nemam u planu raditi tečajeve, ali sam uvijek otvorena za prenošenje znanja svima koje malo dublje zanima tehnologija izrade keramike – kaže nam.
Kao i svaki mali brend, i Glo Ceramics suočen je s brojnim izazovima, no Gloria upravo u njima pronalazi motivaciju.
– Kao vlasnica malog, autentičnog brenda suočila sam se s različitim izazovima: od nabave kvalitetnih materijala, preko organizacije proizvodnje, do balansiranja kreativnog rada i administracije. Uvijek postoje izazovi, ali upravo me oni potiču na napredak i na to da stalno poboljšavam svoj proces, kvalitetu i način na koji vodim brend. Oni me guraju da budem uporna, fleksibilna i da se stalno učim novim stvarima. –
A planovi za budućnost? Ima ih mnogo – od novih kolekcija do posebnih suradnji i jedinstvene slikovnice koja uskoro izlazi. Njezin entuzijazam je zarazan, a vizija jasna: rasti, učiti i stvarati bez žurbe.
– Planiram raditi nove linije šalica u malim serijama, a paralelno vodim pregovore o nekoliko suradnji. Uskoro izlazi i slikovnica o povijesnim kupama kanalicama, na kojoj sam radila kao koautorica i voditeljica projekta. Također, pripremam novu liniju šalica idealnih za božićne poklone — pratite moje društvene mreže @glo_ceramics, jer vrlo brzo stiže! Nadam se da ću i dalje raditi ono što volim i pritom izdvajati dovoljno vremena za profesionalni razvoj, jer uvijek postoji prostor za naučiti nešto novo – zaključila je Gloria.