Ova je godina za vas bila vrlo dinamična, počela je tako da ste snimili dva spota u dvije zemlje. Je li bilo komplicirano s obzirom na pandemiju? Kako ste zadovoljni rezultatom?
– Odlučili smo da nas ništa neće spriječiti da radimo i stvaramo. To je ono što moj tim i ja volimo i za što živimo... I kad doneseš čvrstu odluku, ništa nije teško ni komplicirano. Bilo je tu prepreka koje smo morali proći i komplikacija, jer teško je raditi u ovim uvjetima... ali može se! Prezadovoljna sam kako je publika reagirala na posljednju pjesmu “Bolji ljudi” i mogu samo obećati da nećemo stati. Nedavno je izašla nova pjesma koju obožavam! Potpuno drukčija, u pozitivnom smislu! Pjesmu je radio jedan od najvećih regionalnih producenata Darko Dimitrov iza kojega su veliki uspjesi kako u regiji, tako i na svjetskoj sceni, a njegove pjesme broje stotine milijuna pregleda na YouTubeu. Neopisivo me veseli sve!
Osim toga što ste poslovno angažirani, ove ste se godine preselili i u novi dom. Selidbe znaju biti prilično stresne, kako je sve prošlo? Kakav je život u novom domu?
– Zapravo sam se polako selila i to još uvijek nije gotovo. Ali za mene je to onaj pozitivan stres, novi dom, nova okolina... Volim to u svakom pogledu. Odrasla sam u kući, tako da se sad i u Zagrebu pomalo osjećam kao doma u Istri, a mislila sam da to nikada neće biti moguće.
Rodom ste iz Istre i znamo koliko volite svoj rodni kraj, često ste ondje. Što vas sve veže za Istru, koje dijelove najviše volite, možete li se zamisliti da ondje (opet) živite?
– Istra je moj mir, čim prođem Učku, stvarno drukčije dišem. Definitivno je istina kada kažu da te obilježi mjesto i okolina odrastanja. More, ljudi, hrana, ljepota življenja, kultura, obitelj. Sve to imam tamo. I apsolutno se mogu zamisliti da ponovno živim u svom Rapcu. Nema mi ništa ljepše nego posjetiti obiteljski maslinik i uživati u povjetarcu koji struji kroz redove maslina ili u suncu i vinogradu. U zadnje vrijeme Viktoru volim pokazivati životinje i fasciniraju nas istarske koze kojih je jako malo ostalo i o kojima se treba početi brinuti jer izumiru...
Majka ste 1,5-godišnjeg dječaka. Kakvo je dijete Viktor, kako ste se snašli u ulozi majke? Jesu li vas plašili pričama, kao većinu budućih majki, da će se sve promijeniti kada stigne dijete? Što se to ‘strašno’ promijenilo?
– Majčinstvo me promijenilo utoliko što vise nisam ja na prvom mjestu i u centru svojih razmišljanja. Što je zapravo super! Nekako sama sebe i svijet oko sebe doživljavam drukčije, bolje i uživam u svakoj sekundi odrastanja mog malog čovjeka. Jer odrastanje prođe za tren oka. Viktor je živahno, zaigrano i znatiželjno dijete koje obožava ljude, društvo i životinje koje sam već spomenula. Život s njim sada ima bolji i poseban smisao.
Uspješni ste u pjevanju, plesu, još pamtimo vaše pobjede u Showtimeu, Plesu sa zvijezdama, reklo bi se da ste rođeni za scenu. Još ste jako mladi, što biste još voljeli probati, koji su vam profesionalni izazovi?
– Obožavam pozornicu i neopisivo mi nedostaje u ovim ludim vremenima. Koncerti, emocija zajedništva, pjevanje u glas, probe s bendom, plesne probe... sve me to zapravo čini cjelovitom! Volim biti svestrana, probati razne stvari i dovoditi se u situacije u kojima sama sebe testiram i pomičem granice. Moja velika i još uvijek neostvarena želja je veliki samostalni koncert. Držite fige da ga uskoro uspijemo organizirati. Koliko moj tim i ja razgovaramo o njemu, sami sebi smo dosadni! Naravno, imam i još jednu profesionalnu želju, pokrenuti mali projekt koji nije vezan uz glazbu, a na njemu radimo od početka godine i vjerujem da će na jesen ugledati svjetlo dana.
Svima je u sjećanju i to da ste nastupili prije Beyoncé 2013. godine. Kakvi vas dojmovi vežu za taj nastup?
– Trema i euforija (smijeh). Tako nekako. Kasnije sam dva puta bila predizvođač Riti Ori i tek tada sam shvatila koji je to užitak i zadovoljstvo.
Pratite li Eurosong, imate li profesionalnih ambicija ponovno nastupiti na eurovizijskoj pozornici?
– Volim Eurosong od malih nogu i oduvijek smo obiteljski gledali i bodrili svoje favorite. Itekako bih voljela ponovno stati na tu pozornicu, to je jedan od onih osjećaja koji se ne mogu opisati riječima i presretna sam što mogu reći da sam to iskusila. Vjerujem da bi drugi put bilo drukčije, iskusnija sam jer sam učila na vlastitim greškama.
Školovali ste se u inozemstvu, u SAD-u, Velikoj Britaniji. Kakva su vaša iskustva? Kako vam se uopće svidio život u tim zemljama?
– Da se mene pita, svaku bih godinu živjela u drugoj zemlji! Studirati na Berkeleyu u Bostonu je iskustvo koje me glazbeno obilježilo i tada sam odlučila da je glazba definitivno moj put. Svakome bih preporučila da isproba studiranje vani, barem jedan semestar. To je za mladu osobu neprocjenjivo iskustvo. Studiranje u Velikoj Britaniji dovelo me u red i naučilo postaviti prioritete, ali mi je i dalo širi pogled na glazbu i način kako je stvarati.
Živjeli ste i u Moskvi. Kako ste se prilagodili tom gradu, klimi, ljudima? Provodi li se zaista po nekoliko sati dnevno u prometnim gužvama?
– Moja Moskva! I dalje ne vjerujem da je više neću redovito posjećivati jer se Vedran vraća. To nije bila ljubav na prvi pogled, ali grad me malo pomalo osvajao, sve dok nisam nepovratno pala. Moskva je prava metropola s genijalnim restoranima, barovima, muzejima. Rusi se na prvu čine kao hladan narod, ali zapravo su jako slični nama. Obožavam ih. Prometne gužve su jedna od osobina tog meni dragog grada, ali nekako čak i zažmirim na to...
Koja vaša pjesma je suprugu sada najdraža? Je li se nešto promijenilo od Svjetskog prvenstva?
– Mislim da nema previše promjena. U kategoriju najdražih sada mu ulazi i “Sve dok sanjaš”, a jako mu se sviđa i nova pjesma koja je izašla u lipnju!
Kada spominjemo supruga, koliko vam je važna njegova potpora, odnosno, uzajamna podrška supružnika u poslu, karijerama? Vas dvoje definitivno rušite stereotipe vezane uz obiteljski život nogometaša, poput Shakire i Piquéa...
– Njegova podrška apsolutno mi je najvažnija. Stereotipi mi nikada nisu bili jasni. Da, međusobno se podržavamo, on se veseli zbog mojih uspjeha kao i ja zbog njegovih.
Društveno ste angažirani, zalažete se za prava LGBT osoba te za prava životinja. Koji su trenutačno gorući problemi u tim područjima?
– Teško pitanje, a premalo vremena da raspravimo o tome. Drago mi je da je sve krenulo nabolje, što pokazuje i nedavna odluka o mogućnosti da gej parovi posvajaju djecu.
Djelujete kao vrlo otvorena, srdačna osoba. Sjećamo se i koliko ste bili susretljivi prema svima kada je bilo aktualno vaše vjenčanje, a zaista je vladao velik interes. Je li to dobro ili loše? Koliko uopće ima smisla inzistirati na privatnosti u doba društvenih mreža? Kakva su vaša iskustva s njima?
– Ni za ovo pitanje nemamo dovoljno vremena (smijeh)! Do samoga kraja nastojala sam da naše vjenčanje bude što privatnije, no na kraju sam shvatila da je to bilo nemoguće. Danas mi nije žao, jer je sve to jedna luda uspomena. Najviše od svih naradio se moj menadžer koji se zaista potrudio da svi budu zadovoljni, a nama ostane sjajna uspomena. Pogotovo u doba društvenih mreža, volim svoje najoosobnije stvari držati za sebe. Tako se osjećam dobro, sigurno i sretno te uspijevam uskladiti svoje dvije strane – “privatnu” i “javnu” Franku. Mislim da je ključ mira da jednu Franku zadržim doma, a da druga Franka pokloni sebe.
I za kraj, čini li vam se da Viktor više naginje vašoj ili Vedranovoj strani kad je riječ o talentu i kreativnosti?
– Vedran će se ljutiti što to otkrivam, ali za sada mi se čini da je Viktor jako muzikalan (smijeh)!
Fotografije i styling Goran Čižmešija
Šminka Seka Kožul
Frizura Ivan Pervan
Fotografije su snimljene na izložbi Večernjeg lista ‘Hrvatska svijetu’ Zahvaljujemo Hrvatskom društvu likovnih umjetnika na prostoru ustupljenom za snimanje