Prije šest desetljeća svijet je zapjevao uz ‘Do-Re-Mi’, a idilični krajolici Salzburga postali su vječni simbol bezvremenskog filmskog klasika. ‘Moje pjesme, moji snovi’ (The Sound of Music) iz 1965. godine nije samo jedan od najomiljenijih mjuzikla svih vremena, već je postao film koji je nepovratno povezao Salzburg s pričom obitelji von Trapp. Danas, 60 godina poslije, grad i dalje živi u ritmu njegovih pjesama – a iduće godine dobit će i muzej posvećen ovom filmskom fenomenu.
Jedan od najboljih načina kako ovu priču možete doživjeti iz prve ruke je tura The Sound of Music, koju smo i sami iskusili. U autobusu prepunom uzbuđenih fanova, predvođeni nevjerojatnim vodičem Mitchom, Australcem koji je kao mladić čak i upoznao pravu Mariju von Trapp, obišli smo najpoznatije lokacije iz filma. Vozač Ivo, Hrvat s dugogodišnjim iskustvom u Salzburgu, vješto nas je vozio kroz bajkovite pejzaže, dok je Mitch s velikim entuzijazmom dijelio priče iza kulisa, zanimljivosti o snimanju i brojne anegdote koje ovaj film čine još posebnijim.
U filmu je Leopoldskron Palace prikazan kao vila obitelji von Trapp, a danas je to luksuzni hotel s pedesetak soba. Imali smo priliku obići ga, a najviše me impresionirala fascinantna knjižnica s tajnim prolazom, kao i kineska soba, ukrašena egzotičnim detaljima i raskošnim tapiserijama. Atmosfera je bajkovita, a svaki kutak odiše poviješću.
Iako je danas nezamislivo da je netko drugi mogao glumiti Mariju von Trapp, producenti su prvotno htjeli Audrey Hepburn. No ona je tražila honorar od milijun dolara i nije znala pjevati, pa su se odlučili za tada manje poznatu Julie Andrews, koja je tražila četvrtinu tog iznosa – 250 tisuća dolara. Bio je to pun pogodak, jer njezina je izvedba postala legendarna.
Maria von Trapp, autorica memoara na kojima je film temeljen, prodala je prava na svoju priču za samo 9000 dolara. Ta odluka bila je ključna, jer su producenti filmova kupili prava i uspjeli stvoriti svjetski poznati mjuzikl. Film je postigao globalni uspjeh, zaradivši više od 280 milijuna dolara na svjetskoj razini, čime je postao jedan od najprofitabilnijih filmova svih vremena. Za tu zaradu zaslužni su bili producenti, redatelji i svi koji su sudjelovali u stvaranju filma, dok je Maria, koja je prodala prava, primila samo jednokratnu isplatu, a prava na film na kraju su pripala produkcijskoj kući 20th Century Fox.
Snimanje filma ‘Moje pjesme, moji snovi’ obilježile su se brojne anegdote i zanimljivosti koje su pridonijele njegovoj čaroliji. Tijekom snimanja, članovi glumačke postave morali su se nositi s izazovima snimanja na otvorenom – hladnoća i nepredvidljivo vrijeme nisu bili rijetkost, a katkad su se snimke morale ponavljati zbog nestabilnih svjetlosnih uvjeta. Režiser Robert Wise i ekipa pokazali su iznimnu kreativnost u korištenju prirodne svjetlosti, čime su uspjeli prenijeti autentičnu atmosferu Salzburga. Također, mnoge scene snimane su uz minimalan broj ponavljanja, jer je glumačka kemija između Julie Andrews i djece bila toliko iskrena da se nije osjećala kao tipična režijska intervencija. Zanimljivo je da su neki segmenti filma, poput onih u vrtovima dvorca Mirabell, snimani u samo jednom ili dva pokušaja – prava magija spontane izvedbe.
Film je postao nezaobilazna referenca u pop-kulturi. Njegove pjesme, posebno ‘Do-Re-Mi’, ‘My Favorite Things’ i ‘Climb Ev’ry Mountain’, često se spominju u televizijskim emisijama, reklamama, pa čak i parodijama. Referenca na film pojavljuje se u brojnim epizodama serija kao što su ‘The Simpsons’ i ‘Family Guy’, a njegove prizore i melodije koristili su umjetnici i glazbenici diljem svijeta. ‘Moje pjesme, moji snovi’ često se spominju i kao simbol bezbrižnosti, obiteljskih vrijednosti i nade, što je postalo neizostavan dio američkog kulturnog identiteta.
Američka publika, koja čini znatan dio fanova ovog mjuzikla, vidi u filmu simbol nade, zajedništva i bijega od svakodnevice. Za mnoge Amerikance, film ‘Moje pjesme, moji snovi’ predstavlja povratak u djetinjstvo i jednostavnije vrijeme, gdje su vrijednosti poput ljubavi, obitelji i slobode bile u prvom planu. Film je, osim što nudi spektakularne vizuale i nezaboravne melodije, i utjelovljenje snova o novom početku – osobito u vremenima kada je društvo prolazilo kroz brojne izazove. Zbog toga film ostaje trajno popularan, a njegovi motivi i danas rezoniraju u srcima gledatelja svih generacija.
Iako film donosi toplu i inspirativnu priču, neke ključne stvari su promijenjene:
Bijeg iz Austrije – U filmu obitelj von Trapp prelazi Alpe pješice, no u stvarnosti su jednostavno sjeli na vlak za Italiju. Kapetan von Trapp imao je ugovor s talijanskom vladom, što im je omogućilo nesmetan odlazak.
Kapetan Von Trapp nije bio toliko strog – Za razliku od filmskog prikaza, Georg von Trapp bio je nježan i topao otac koji je djecu odgajao s puno ljubavi.
Maria nije bila zaljubljena u kapetana – Prava Maria von Trapp priznala je u svojim memoarima da je voljela djecu te da se pristala udati iz dužnosti, a ne iz strastvene ljubavi – iako su poslije ona i kapetan Von Trapp razvili duboku povezanost.
Obitelj von Trapp nastavila je pjevati u Americi – Nakon dolaska u SAD, obitelj je nastavila karijeru kao glazbena grupa, a potom su otvorili pansion u Vermontu, koji i danas vode njihovi potomci.
Jedna od manje poznatih činjenica jest da je kapetan Georg von Trapp rođen u Zadru, koji je tada bio dio Austro-Ugarske. Njegova obiteljska kuća nalazi se u Puli, a njegovi roditelji pokopani su na Mornaričkom groblju u tom gradu. Iako je stekao svjetsku slavu kao austrijski mornarički kapetan, njegovi korijeni čvrsto su povezani s Jadranom.
Ove godine, Salzburg organizira niz događanja u čast filma – od tematskih tura, projekcija na otvorenom do koncerata s najpoznatijim pjesmama iz filma. A iduće godine otvorit će se i muzej The Sound of Music, što će dodatno učvrstiti vezu Salzburga s ovom kultnom pričom.
Bilo da ste filmski nostalgičar ili tek otkrivate magiju ovog ostvarenja, jedno je sigurno – Salzburg i ‘Moje pjesme, moji snovi’ neraskidivo su povezani, a čarolija ovog mjuzikla živi u svakom njegovu tonu, prizoru i uspomeni.