Zanimljivo ime Poco Loco i zvučni slogan s početka teksta potječe iz agencije za dizajn i oglašavanje Kuharić Matoš koja potpisuje vizualni identitet i komunikacijsku strategiju prateći osebujni karakter samog restorana. Njihov najnoviji uradak iz kreativne kuhinje malo koga će ostaviti ravnodušnim jer je zamišljen kao kombinacija cocktail bara i fusion restorana, a specifičan je kako po svom imenu tako i po svemu ostalome.
Nekada se tu radilo o dva različita ugostiteljska objekta smještena na suprotnim stranama trga Bunićeva poljana, u dvama tipološki sasvim različitim prostorima. Kako bi se ta dva prostora uspješno povezala u jednu originalnu priču, investitor je odlučio udružiti objekte zajedničkom terasom pri čemu je u jedan dio smještena kuhinja, a u drugi šank. Ime Poco Loco i slogan Thinking about food? Are you…Poco Loco? prate ilustracije inspirirane Hermann Rorschachovim testovima u kojima gost može vidjeti razne gastro motive. Sam logotip nije fiksan već se preslaguje i mijenja na raznim aplikacijama u prostoru, signalizaciji i materijalima. U interijeru dominira metalni svjetleći logotip koji se savršeno uklapa u elegantni stil uređenja, a potpisuje ga Filip Gordon.
Frank dodaje: “U manji prostor smješten je šank koji, ako zanemarimo omanji volumen toaletnog prostora, zauzima gotovo cijeli lokal. Kako se u sezoni gotovo sav posao odvija na terasi, nije bilo potrebe za smještanjem sjedećih mjesta u samome lokalu. Spomenuti prostor nalazi se u zaštićenom objektu pa su zahvati morali biti izvedeni poštujući zatečenu arhitekturu. Tako su, primjerice, stropne štukature morale ostati u izvornom obliku. Volumen postojećeg toaleta dizajner je pokušao "dematerijalizirati" oblačenjem zidova u zatamnjena ogledala, a zbog ograničenosti prostora, vodeći se istom analogijom, u ogledala je obukao i šank. Ulaz u prostor toaleta diskretno je naznačen profiliranom drvenom lajsnom koja se ponavlja i kao dekor na šanku. Zidovi su tretirani dekorativnom žbukom kako bi se zadržao duh minulih vremena. Kontrast je postignut upotrebom vrlo jednostavnih rasvjetnih tijela čije se "bogatstvo" odražava samo u odabiru materijala, a u ovom slučaju radi se o bakru. Kombinacija boja na decentan način prostoru daje dozu elegancije.“
S druge pak strane, prostor u kojem je smještena kuhinja, prava je slika ostataka starih dubrovačkih interijera s kamenim zidovima s kojih je već odavno otpala žbuka. Za potrebe projekta svi su zidovi sanirani, a zahvat se sveo na oblikovanje šanka i pulta za izdavanje hrane. Cilj dizajnera bio je da se maksimalno naglasi dojam monumentalnosti koji ostavljaju stari kameni zidovi na svakoga tko uđe u prostor. Čitav je šank obučen u keramiku koja dočarava kamen, a na isti način tretirani su pod i zidovi u kuhinji. Dizajner se jedino poigrao površinskom obradom pločica pa su na taj način postignuti željeni efekti.
Dozu elegancije unijela su rasvjetna tijela koja su također dizajnerovo djelo, a napravljena su u suradnji sa zagrebačkom tvrtkom Corda-projekt. Terasa je u neku ruku tampon zona između ta dva prostora. Dominantni elementi su dva velika suncobrana koji tlocrtno definiraju oblik terase, a prostorno ju oplemenjuju mobilne žardinjere koje ujedno služe i kao svojevrsni paravani, dajući gostima dozu privatnosti u odnosu na prolaznike. Betonska postolja skrivena su metalnim klupama također izrađenima prema zamisli dizajnera.