Svatko ima svoj životni poziv, a u životu Ane Maras Harmander to je definitivno gluma. Ona je glavno jelo koje joj hrani dušu, a dobar prilog svakako su i putovanja pogotovo ona daleka. Iako Split, Anin rodni grad, i nije tako daleko, uvijek mu se oduševljeno vraća i u njemu pronalazi lakoću življenja. No, kada smo je pitali o trenutačnim željama koje bi zlatna ribica mogla ispuniti, Ana, kao i svaka mama, bira mirno odspavanu noć. Ne čudimo se jer kažu da je osam sati sna najbolji recept za ljepotu. Splitska glumica ipak tvrdi da su to sreća i mnogo smijeha koje joj donosi njezina obitelj.
Što za vas znači gluma? Kako to da je baš ona vaš životni odabir kada je riječ o karijeri?
Definitivno ima nešto u toj izreci, a kad malo bolje razmislim – sve je to nekako povezano. Morate živjeti taj život, biti predani njemu i dobro se osjećati. Mislim da je najvažnije da je osoba zadovoljna sama sa sobom i da je to doista jedino važno. Gluma je više moj poziv nego odabir. Odmalena imam osjećaj da je ona mene odabrala, a ne ja nju. Gluma je ponajviše istraživanje svojih mogućnosti, granica, mašte, a time i upoznavanje i razumijevanje svijeta oko sebe. Nekad je najljepše putovanje na koje možeš otići.
Možete li povući crtu između glume u kazalištu i pred malim ekranima? Koja je razlika? Uživate li više u glumi pred živom publikom ili pred kamerama?
Svakako postoji razlika između žive publike i snimanja. U kazalištu nema mogućnosti da se ispravi pogreška i ponovi scena, dobije se feedback upravo u tom trenutku, a na snimanjima možeš dobiti nekoliko prilika za ispravak, a feedback uslijedi dosta kasnije. Obje su situacije zanimljive i pune adrenalina, i ne bih se odrekla ni jednoga ni drugoga. Hvala svima koji mi omogućuju da ne moram birati.
Imate li neki ritual koji morate napraviti prije izlaska na scenu?
Uh! Svi mi imamo neke rituale ili neke sitnice koje nas čine spremnijima na izazov, a kod mene je to razgibavanje. Najbitnije mi je da mi je tijelo budno, da prati. Jer budno tijelo znači i budan mozak, osviještene reakcije i brzinu. Ne kaže se uzalud “u zdravom tijelu, zdrav duh”.
Da možete odabrati bilo kojeg redatelja na svijetu s kojim biste mogli surađivati, tko bi to bio?
Ovo je bas teško pitanje... Ne znam bih li mogla izdvojiti jednog, ali postoje redatelji čiji rad izuzetno cijenim. Možda Almodovara mogu istaknuti kao nekog kome se dugo divim jer voli žene, živopisan je i šarene estetike. Daje prostor glumcima da budu najbolji što mogu biti, ali tako da se sve uklapa u njegovu viziju filma.
Možete li izdvojiti najdražu seriju koju ste snimili?
Ne mogu izdvojiti nijednu kao najdražu. Svaka se dogodila u drugom razdoblju mog života i gotovo svaka je obilježila to razdoblje.
U moru glumaca, koga biste izdvojili kao omiljenog? Inspirira li vas on kada radite na projektima?
Zvučat će čudno, ali nemam jednog omiljenog glumca ili glumicu. Imam ih more kojima se divim, koje volim gledati – čije ću filmove posuditi kad vidim njihovo ime, na čiju ću predstavu otići samo zato što oni igraju.
Nedavno ste postali majka. Koliko je teško uskladiti poslovne i obiteljske obveze?
Da vam pravo kažem, pravi raspored još nije počeo, sve dosad bilo je zagrijavanje i to je bilo odlično. Ali od jeseni počinje ludnica, čeka me naporna sezona. Tako da ću tek vidjeti koliko je zapravo teško ili lako. Malo me strah.
Sinu ste dali zanimljivo i nesvakidašnje ime Rubens. Koja je bila odrednica kod biranja imena djeteta?
Najvažnije je bilo da se složimo. Kako dolazimo iz različitih zemalja, nismo htjeli da se ime povezuje s bilo kojom od njih. Htjeli smo da se malac osjeća kao da pripada svuda, da bude građanin svijeta. Rubens je zapravo prezime mog najdražeg slikara, a ime Ruben na hebrejskom znaci prvorođeni sin. Johnu se odmah svidjelo, ali mu je dodao i drugo ime Santiago.
Kako ste se priviknuli na život u Zagrebu. Nedostaje li vam Split, riva i more? Planirate li se vratiti u rodni grad?
Ja sam zaista iz one pjesme ”Sa Zrinjevca se vidi more”. Jako mi nedostaje Split, ta lakoća postojanja, duge šetnje uz more koje liječe sve. Ali, s druge strane, svjesna sam da je onaj moj Split koji mi nedostaje iluzija iz dana kad sam bezbrižno išla u školu, nisam radila ni plaćala račune itd. I ne planiram se preseliti, volim Zagreb i sve što mi Zagreb pruža. Katkad samo, kao i svi Hrvati, patim za ljepšim vremenom.
Volite li putovati? Postoji li mjesto o kojem maštate i želite ga posjetiti od djetinjstva?
Obožavam putovati! Na putovanja potrošim sve što zaradim. Putovanja su hrana za dušu. Baš ovo ljeto idem na Island koji je bio moja želja od djetinjstva. Zapravo, jedina zemlja na sjeveru koju sam htjela posjetiti.i doživjeti. Kako sam se udala za Šveđanina, sve sam sjeverne zemlje obišla prije Islanda. A imam još mnogo želja... Uuuh!
Što bi vas učinilo ljubomornom osobom?
Ne znam, stvarno ne znam. Iznenađena ovim pitanjem, pokušavam smisliti odgovor. Duboko vjerujem u povjerenje. Kad povjerenja nema, onda je kraj.
Da imate više slobodnog vremena, što biste prvo napravili?
Imala sam dosta slobodnog vremena dok sam bila trudna i baš sam se nauživala. A sada, kao i sve mame, samo bih rado odspavala cijelu noć. Ali, shvatila sam da će to ostati nedosanjani san barem još neko vrijeme.
Možete li opisati svoj ormar u tri riječi?
Šaren, eklektičan, haljine.
Nova crna je...
Orange is the new black.
Imate li omiljenog modnog dizajnera ili brend? I kojeg?
Imam ih više ali, recimo, Prada u zadnje vrijeme. Nažalost, nemam ništa s Pradinim potpisom jer ipak više volim putovanja...
Koji je najbolji recept za ljepotu?
Sreća i puno smijeha.
No dobro, ali tim prirodnim sredstvima ipak treba malo pomoći. Koliko dnevno vremena odvojite za njegu kože?
Otprilike 10 do 15 minuta i to kad ne odlazim u Bliss institut, gdje se savršeno brinu za moju kožu.
Vježbate li i kojom metodom?
Vjerna sam stott pilatesu u “Body and mind” studiju. Ali, općenito, jako volim kad sam u pokretu.
Parfem za sva vremena?
Lancomeov Hypnose.
Na prvom mjestu vaše glazbene top liste jest...
Robyn.
Volite li čitati? Postoji li neko književno djelo ili pisac kojemu se uvijek vraćate?
Jako volim čitati. Upravo čitam novog Joa Nesboa. Njemu se vraćam stalno i svaki put jedva čekam da izbaci nešto novo. A uz uzglavlje držim Malog princa da ne zaboravim male stvari.
Omiljeni citat?
Nemoguće je ništa. Ili sve je moguće.