Portal i magazin Diva već treću godinu organizira veliki projekt DIVA GODINE u kojem otkrivamo priče žena koje nas svakodnevno potiču, inspiriraju, motiviraju... One su pokazale svoju hrabrost, snalažljivost i energiju, a prva među njima je Josipa Koletić, koja je sa samo 18 godina postala najmlađa seniorska pobjednica i prvakinja države u povijesti Hrvatskog preponskog jahanja.
- Kao dijete, pokazivala sam veliko zanimanje za konje. Roditelji su mislili da će me proći, ali nije. Kad je tata odlučio iskoristiti svoju djedovinu, napravili smo malu štalu i kupili prvog konja i tad je sve počelo, započinje priču Josipa.
Mlada Samoborka veći dio života bavi se jahanjem, a prije šest godina počela je i aktivno se natjecati u preponskom jahanju. Odmah smo je pitali kakav je osjećaj biti seniorska prvakinja države s netom navršenih 18 godina:
- Odličan je osjećaj okititi se naslovom državnog prvaka. Ovo mi nije prva pobjeda, od prvog prvenstva 2015. do danas imam četiri naslova državne prvakinje i dva viceprvakinje. Naravno, ovogodišnje je prvenstvo imalo posebno veliki značaj jer sam se natjecala u seniorskoj konkurenciji. Do sad sam se natjecala po cijeloj Europi, od Irske, Njemačke, Francuske, Nizozemske, Austrije do Rumunje, Bugarske i Grčke. Dragi su mi i plasmani s juniorskih turnira, državnih prvenstava, kao i onih s reprezentacijom.
- Trema je uvijek prisutna zbog očekivanja koja, prije svega, imam sama od sebe. Nikada nisam imala velikih problema s tremom, ona je uvijek bila pozitivna i pomogla mi je da dam svoj maksimum.
Prije točno godinu dana Josipa je samoborsku adresu zamijenila njemačkom - odselila je na sjever Njemačke, što kaže da je bila vrlo teška odluka, budući da je i dalje u srednjoj školi, a tad je, s tek navršenih 17, morala živjeti potpuno sama.
- Imala sam podršku cijele svoje obitelji i znali smo da je za moju karijeru to jedina ispravna odluka, kaže Josipa i dodaje kako joj upravo roditelji te brat i sestra pružaju najveću potporu:
- Tata je najprisutniji u mojoj karijeri i često mene i konje vozi na turnire te me posjećuje u Njemačkoj kad god mu posao to dozvoli.
- Velika je to čast, Ludger je jahač i trener najviše svjetske razine. Naučila sam jako puno, vidjela stvari koje nema svatko priliku vidjeti i ostala u kontaktu i dobrim odnosima s ljudima s kojima sam radila i jahala. Jedno izvrsno iskustvo!
Prilikom treninga i natjecanja, Josipa jaše četiri svoja konja i nekolicinu konja trenera iz Njemačke. Tri njezina konja su stariji i iskusniji, dok je jedan vrlo mlad, ima svega četiri godine. Josipa ih opisuje kao izrazito osjetljive životinje koje zahtijevaju svakodnevnu brigu, ali i tim ljudi: potkivača, veterinara, trenera, jahača...
- Uvijek sam bila odlična ili, u najgorem slučaju, vrlo dobra učenica i zahvalna sam što mi i profesori izlaze u susret. Nije uvijek jednostavno naći motivaciju za učenje nakon cijelog dana i odrađenog treninga, ali trudim se ostvariti što bolji uspjeh, kaže i dodaje kako slobodnog vremena uz sport i školu gotovo pa i nema:
- Trudim se raditi i na svojoj fizičkoj kondiciji. Ako mi nakon svega toga u danu ostane vremena, prije bilo kakve aktivnosti, volim odmoriti.
Josipa se trenutačno nalazi u Hrvatskoj kako bi odradila dio školske godine i položila vozački ispit, a nakon toga se opet vraća u Njemačku, gdje je zimska sezona već započela:
- Nadam se da će nam epidemiološka situacija biti dovoljno dobra da se zimska sezona nesmetano održi. Iako je Hrvatska moj dom i voljela bih ovdje ostati i imam potrebne uvjete što se tiče infrastrukture, ovdje ne mogu dobiti potrebno znanje. Jahanje je u Njemačkoj dio tradicije, a sjever Njemačke i okolica područja su s najvećim brojem jahača u cijelom svijetu pa se u tom području s njima, još uvijek, ne možemo mjeriti.
Josipa se trenutačno nalazi u Hrvatskoj kako bi odradila dio školske godine i položila vozački ispit, a nakon toga se opet vraća u Njemačku, gdje je zimska sezona već započela:
- Nadam se da će nam epidemiološka situacija biti dovoljno dobra da se zimska sezona nesmetano održi. Iako je Hrvatska moj dom i voljela bih ovdje ostati i imam potrebne uvjete što se tiče infrastrukture, ovdje ne mogu dobiti potrebno znanje. Jahanje je u Njemačkoj dio tradicije, a sjever Njemačke i okolica područja su s najvećim brojem jahača u cijelom svijetu pa se u tom području s njima, još uvijek, ne možemo mjeriti.
Ostale priče iz projekta Diva godine pročitajte u nastavku: