Cheria Aber ima zarazan osmijeh, zrači veselom i pozitivnom energijom i sugovornica je s kojom je gušt stvarati priču. Radi kao medicinska sestra, uskoro će proslaviti 22. rođendan, a u Hrvatsku je došla prije šest godina iz Ugande.
- Preselila sam u Hrvatsku s mamom i dva brata kad sam imala 15 godina. Uganda je jako lijepa država, ima nas oko 40 milijuna. Sretna smo zemlja, nema rata, život baš nije stresan i sretni smo s onim što imamo. Fale mi moji prijatelji i moja obitelj iz Ugande - započinje Cheria i opisuje neke od običaja u Ugandi:
- Muž ako hoće doći kod nas doma, on ne smije hodati, mora puzati. Ako hoda, platit će kaznu! Ako želi jesti, mora staviti novce ispod tanjura. Ako želi hodati, mora to puzati do kuće. Iz Ugande mi najviše nedostaju obitelj i prijateljice jer ljudi kažu da je dom ipak - dom!
Kaže kako joj se u Hrvatskoj sviđa sve, osim zime. Više voli proljeće i ljeto pa joj je najdraže ići na more.
- Nisu loši Hrvati! Dobri su ljudi, najviše vole ići na kavu. I ja isto to učim, kažu da ako živiš u drugoj državi, moraš prihvatiti njihovu kulturu. Onda sam i ja počela ići na kave. Hrvati vole i peći kolače, možda ću i ja u budućnosti to naučiti. Već znam ispeći palačinke, to je možda prvi korak - smije se Cheria. Kad smo kod hrane, kao omiljene specijalitete, Cheria kaže da voli punjenu papriku, sarmu i domaći sir.
Što nam je Cheria još ispričala, pogledajte u videu:
Kao veliku razliku ističe školovanje jer u Ugandi nema jutarnjih i popodnevnih smjena, a tu je i veći broj ispitivanja. Prilagodile se tome kako bi mogla završiti školu:
- Ovdje se ljudi drugačije ponašaju u školi nego u Ugandi. Tamo ponekad imamo partyje, a tu jako rijetko, sve se vrtjelo oko učenja, što mi je bilo malo dosadno. Što se tiče hrvatskog jezika, jako je težak. Gramatika mi je najveći problem, još uvijek mi je to najteži dio. Sjećam se kad smo dolazili u Hrvatsku, mama mi nije rekla da se tu priča hrvatski, već engleski. U glavi sam imala da se govori engleski, nisam ni provjeravala na internetu je li to istina. Kad sam došla na aerodrom, čula sam da se priča neki drugi jezik. Pitala sam "Priča li se tu engleski?", pa su mi rekli da rijetko. Tad mi je bilo muka jer nisam baš osoba za učenje jezika.
U učenju su joj pomogle učiteljice u školi, među kojima ističe Irena Koren s kojom je svaki vikend učila. Nije bilo lako, a nije znala ni kako prepisivati, smije se, no prošla je s odličnim uspjehom. Pomogle su joj i kolegice, a ravnateljica je bila vrlo ponosna i sretna.
- Volim ići na more, bilo mi je lijepo na Krku, Pagu, u Šibeniku... Ovo ljeto planiram obići i neka druga mjesta jer mi je odlazak na more jedan od najdražih hobija - rekla je simpatična Cheria.