Postoje hoteli koji su samo hoteli, i oni koji imaju povijest, priču i dušu. Bečki je hotel Imperial upravo jedan od takvih, a svjetski ga mediji ne slave i ne obasipaju pohvalama samo zbog besprijekorne usluge već i blistave raskoši te atmosfere aristokratskog glamura koje baštini punih 140 godina. Zato ćemo na trenutak zakoračiti kroz rotirajuća vrata jedne od najljepših hotelskih palača svijeta odjevene u mramor, kristal i baršun. Ovaj luksuzni hotel prvotno je bila privatna palača princa Philippa od Württemberga, a sagrađena je između 1863. i 1865. godine. Moćni se princ oženio pranećakinjom cara Franje Josipa I., a velebni je dom bio dar mladenkina oca mladom paru. Impresivno zadnje, sagrađeno u stilu talijanske neorenesanse, koje je projektirao slavni minhenski arhitekt Arnold Zanetti, sa stražnje je strane krasio veliki park koji se protezao sve do crkve sv. Karla. No kako su gradske vlasti između palače i parka uskoro napravile ulicu bez dopuštenja princa te iskopale temelje za gradnju danas slavnog Musikvereina, princ je bijesno zauvijek napustio svoj novi dom. No ako je vjerovati glasinama, za to je bio i primjereno kompenziran.
Tada je na scenu nastupio investitor Horace Ritter von Landau koji je palaču otkupio, preuredio i inaugurirao u hotel Imperial za vrijeme svjetske izložbe 1873. godine. Jedna je od najčešće prepričavanih legendi da je hotel otvorio sam car Franjo Josip I., no povijesne su činjenice drukčije. Hotel se trudio da dobije carsko jamstvo pa tako postaje “kaiserlich und königlich” (carski i kraljevski) 1918. godine, samo nekoliko tjedana prije no što je moćna monarhija zauvijek nestala s karte svijeta. No i u novim povijesnim prilikama hotel je nastavio tradiciju kao jedan od najboljih, ne samo Beča već i svijeta, stoga ne iznenađuje da ga je zloglasni Hitler, njegov nekadašnji djelatnik, postavši Führerom, odabrao kao mjesto boravka za vrijeme Anschlussa. Nakon Drugog svjetskog rata bio je sjedište ruskih saveznika, no čak je i tada veliki portret cara Franje Josipa I., koji krasi Mezzanin zdanja, ostao netaknut.
U strahu od potencijalnog vandalizma i krađe, tadašnji je mudri direktor hotela Stefan Plank spasio više od 150 perzijskih tepiha koje je pod izlikom da idu na čišćenje pohranio na sigurnom u banci uz mnoštvo drugih vrijednosti koje su u nekim budućim manje burnim vremenima vraćene u hotel. No tako drastične mjere možda ipak nisu bile potrebne jer su se privremeni ruski gosti prema rezidenciji odnosili s iznimnim poštovanjem, o čemu svjedoči činjenica da su parkete u salonima prekrili gredama kako bi ih zaštitili od oštećenja.Ulaskom u predvorje hotela uranja se u raskošni svijet jedne od najslavnijih monarhija u povijesti čiji blještavi prostor osvijetljen masivnim kristalnim lusterima zadivljuje. Točno iznad ulaza, gdje su nekoć dolazile kočije, kipar Franz Melnitzky izradio je kipove četiriju vrlina: mudrosti, časti, pravde i snage. Iza rotirajućih vrata ulazi se u Mramornu dvoranu odakle u Mezzanin vodi impozantno ceremonijalno stubište s čijeg vrha cijelo predvorje promatra car Franjo Josip I. s portreta koji je naslikao Zaszer. Na luku iznad vrata na putu prema prvom katu ili Belle Etage nalazi se grb obitelji Württemberg, danas logo hotela Imperial. Zidove Belle Etagea krase portreti cara i carice Sissi, a predvorje ovog dijela samo je raskošni uvod u još veći luksuz carskih apartmana sa stropovima višim od sedam metara u kojima je odsjedala i odsjeda svjetska elita. Hotel se diči izvrsnim restoranom OPUS u kojem se uživa u austrijskoj kuhinji nadahnutoj svjetskim kulinarskim trendovima, a lounge bar “1873 HalleNsalon” goste krijepi najboljim miksološkim kreacijama. Odmah uz lobi je šarmantni bar “Maria Theresia”, a u Caféu Imperial se uz vrhunsku kavu može uživati u jednom od gurmanskih suvenira slavnog hotela, u širom svijeta poznatoj Imperial torti, izuzetnom spoju arome badema, marcipana i nagovještaja kakao kreme koju je prema predaji osmislio kuharski naučnik Franz-Xaver Loibner u čast inauguracije hotela.
Među gostima hotela bili su neki od najznačajnijih povijesnih ličnosti. Iako car Franjo Josip I. nije otvorio hotel, ukazao mu je čast svojim posjetom 1879. godine kada se tamo susreo s princom Bismarckom. Boravila je tu Sarah Bernhardt koja je poslugu doslovno bacala u očaj svojim nebrojenim putnim kovčezima koji su uz garderobu često bili puni i zlatnih poluga, zatim Hruščov i Kennedy, švedski kralj i kraljica, japanski car, Michael Jackson, Lady Gaga, da nabrojimo samo neke...
Anegdote vezane uz posjete slavnih gostiju zanimljive su koliko i sama institucija. Tijekom posjeta Beču 1969. godine perzijski je šah kao rezidenciju odabrao hotel Imperial. Tom je prilikom glavnog direktora u šali pitao za cijenu cijeloga hotela te koliko bi koštalo da se hotel rastavi i prenese u Teheran. Direktor mu je uz smiješak odgovorio protupitanjem: “A gdje biste onda boravili kad dođete u Beč?” Šah je odgovor prihvatio s odobravanjem. Kraljica Elizabeta II. bila je pak poprilično razočarana shvativši da će tijekom posjeta austrijskoj metropoli biti smještena u “običnom” hotelu. Njezin je apartman samo za tu priliku pretvoren u prostor dostojan tako uvažene gošće pa je na odlasku iz hotela svaki zaposlenik, od direktora do sobara, dobio mali dar kao znak zahvalnosti.
Nezaobilazna je veza ovog hotela i s glazbom. Tu je skladao Richard Wagner, a i Herbert von Karajan je obožavao Imperial, dok se slavni tenor Pavarotti jednom prije odlaska na nastup u operu poželio upjevati uz klavir u hotelskoj Carskoj dvorani. Concierge je prisutne goste pristojno zamolio za dopuštenje koji su nakon prvotne nevjerice bili ne samo iznenađeni već i oduševljeni.To je samo mali dio priča utkanih u plašt slavne povijesti ove hotelske institucije koja je i danas dragulj u kruni bečkih hotela te jedna od omiljenih privremenih adresa bogatih i slavnih širom svijeta. Sezona bečkih balova u punom je zamahu pa je ovih dana kultni hotel Imperial ponovno kulisa carskog glamura koji u svih 140 godina svoga postojanja s ponosom brižno njeguje.