Autor genijalnog murala u Martićevoj: "Koliko sam dobio dojam, ljudi su sretni kada se radi nešto ovakvo u gradu"

Ako ste posljednjih dana prošetali centrom Zagreba, sigurno ste primijetili novi mural na križanju Martićeve i Vojnovićeve ulice - Stepenice. Iza njega stoji 33-godišnji umjetnik Igor Taritaš, a nastao je u sklopu projekta CreArt 2.0, projekta u kojem sudjeluje Hrvatsko društvo likovnih umjetnika.

- To je mreža 11 europskih gradova koja djeluje od 2013. godine na raznim kulturno-umjetničkim aktivnostima. U tu je mrežu uključen i Zagreb pa je u sklopu projekta nastalo nekoliko murala u kvartu oko Martićeve ulice, objašnjava nam Taritaš i dodaje da je ideja za mural nastala prije nekoliko mjeseci, nakon što je bio izabran na natječaju za izradu murala:

- HDLU je raspisao natječaj u sklopu EU projekta CreArt 2.0, a mural predstavlja iluziju imaginarnog dnevnog boravka. Nakon što me žiri odabrao, morao sam izabrati lokaciju. Prvotna ideja za izradu murala bila je kod katedrale, ali to nije prošlo zbog jezgre starog grada. Martićeva se činila interesantna kao druga opcija jer se u tom kvartu već nalazi nekoliko murala. Razmišljao sam da bih mogao tamo realizirati i svoj rad i doprinijeti da kvart oko Martićeve izgleda poput muzeja na otvorenom. 

Nakon odabira lokacije, Taritaš je napravio skicu u Photoshopu, a kolažiranjem i dekonstrukcijom više fotografija dobio je željenu skicu. Boje na muralu prilagođene su boji fasada zgrada i okolini, a u stvaranje murala uloženo je dosta fizičkog rada:

- Stotinu puta dnevno penjao sam se i silazio sa skela i stepenica, a to zna biti dosta iscrpljujuće. Cjelodnevnim slikanjem mural je bio dovršen za tri dana.

Ovim je muralom objedinjen unutrašnji i vanjski prostor, a kad se bolje pogleda, nije riječ o nekom postojećem dnevnom boravku. Unutar boravka nalaze se stepenice koje ne vode nikuda i elementi su postavljeni pomalo nadrealno.

- Jakim naglašavanjem sjena predmeta želio sam postići metafizičku atmosferu prostora. U boravku se nalazi i prozor koji nas odvlači još dalje, u jedan vanjski imaginarni svijet, kaže Taritaš i dodaje da su, prilikom slikanja, prolaznici ostavljali stvarno poticajne komentare. 

- Jedan od prolaznika rekao mi je da, kada gleda u mural, on u njemu budi nadu i optimizam. Mislim da sam to želio postići. Koliko sam dobio dojam, ljudi su sretni kada se radi nešto takvo u gradu. Zanima ih proces kako neko djelo nastaje. Roditelji s djecom znali su sjediti na skulpturi ispred murala i gledati kako radim. Roditelji jednog djeteta htjeli su da im dijete umoči ruku u boji i ostavi mali otisak na jednom dijelu slike. To sam im omogućio i bili su jako sretni. Neki od prolaznika imali su me želju počastiti pićem i hranom pa sam dobio sok i kekse iz trgovine. U svakom slučaju lijepo iskustvo. Kada je mural bio dovršen, nisam očekivao da će tako dobro odjeknuti na portalima i društvenim mrežama. U svakom slučaju, jedno dobro iskustvo, priča nam Taritaš. 

Taritaš inspiraciju pronalazi u nekoj vrsti borbe sa sobom i sa svijetom oko nas:

- Naslikani prostori metafora su za vlastite zidove, ograničenja i granice. Motivi vrata i stepenica simboliziraju otvorenost prema kojima se probijaju ograničenja, ma kamo nas ona odvela. Sa slikom Sa slikom postupam kao što postupam u stvarnom životu. Kada slikam vrata ili prozor slikam ih kao da gledam u njih. Ako zatvorena vrata na slici ne izgledaju dobro, ja ih otvorim kao što bih napravio i u nekom prostoru ako me interesira što se krije iza njih. U slikarstvu, kao i u životu, ako niste zadovoljni, morate odmah reagirati.

Kaže da za njega prostor nije samo prostor, nego on prije svega omogućuje život, a boraveći u njemu, postajemo dio prostora:

- Meni je zanimljivo i to što je prostor i sve što se u njemu nalazi kreirao čovjek, a koji ga svjesno ili nesvjesno opet uništava. Tako i ja stvaram prostore u svojim slikama i svjesno ih uništavam trgajući boju s njih. Takvim načinom hiper-realno prikazujem uništene dijelove zidova, fasada i oronulih prostora. Ne bih mogao izdvojiti omiljene radove jer ih ima puno, a s druge strane svaki omiljeni rad mi je rad koji ću napraviti sljedeći. Brzo se zasitim starih radova. Jednostavno me veseli stvarati i veselim se svakom novom radu. Interesira me kako će izgledati moji radovi za 20 godina. To se ne može predvidjeti i mislim da su to prednosti našeg posla jer puno puta iznenadite sami sebe.

Mural se nalazi nasuprot skulpture "Space Invader" autora Dine Belamarića koja je izvedena u okviru Design Districta, a Taritaš kaže da mu je odmah zapela za oko:

- Bila je usamljena u jednom tužnom kutku ispred pomalo oronule fasade zgrade. Htio sam se perspektivom nadovezati na skulpturu. Ispod murala napravio sam iluziju stepenica koje bojom podsjećaju na materijal betona od kojega je napravljena skulptura. Naslikane stepenice zamislio sam kao nastavak skulpture kojima se možete „popeti „ u mural - dnevni boravak. U dnevnom boravku nalaze se još jedne stepenice. Kada se popnete na vrh tih stepenica, lupit ćete glavom u strop.

S Igorom Taritašem porazgovarali smo i o zagrebačkoj street art sceni, s obzirom na to da je prije nekoliko tjedana burnu reakciju izazvalo bojanje murala Malog princa u Dubravi.

- Scenu bih podijelio na dva dijela. To su umjetnici koje rade murale i kvalitetne grafite te vandali koji šaraju gdje god stignu. Uglavnom, moji kolege su odlični umjetnici koji su se izborili da street art u Hrvatskoj bude na zasluženoj poziciji. U zadnje vrijeme ulična umjetnost postala je popularna a do nedavno i kod nas. Moje je mišljenje da treba biti još više projekata u kojima će se oslikati grad kvalitetnim muralima. Koliko vidim, i Bad Blue Boys imaju svoje projekte i plan im je pretvoriti grad u plavo. Smatram da poštovanja treba biti i na ulici. Ne vidim razloga zašto prefarbati rad koji je kvalitetan, ima zanimljivu poruku te doprinosi kulturi grada. To je žalosno i preslikava stvarnost u kojoj živimo. Usporedite samo broj ljudi koji prate nogometnu scenu s brojem ljudi koji prate kulturnu scenu i sve će vam biti jasno. Ako će netko htjeti pošarati moj rad, nadam se da će to napraviti na zidu dnevnog boravka da izgleda kao natpis u boravku.

Nismo mogli zaobići pandemiju koronavirusa i trag koji je ostavila zahvativši gotovo sve industrije.

- Surađujem s dvije galerije iz Njemačke, jednom iz Irske i jednom iz Danske. Nekoliko izložbi koje su trebali biti ove godine su otkazane. Na svu sreću, izložba koju sam trebao imati u lipnju održat će se u kolovozu u Kopenhagenu s ograničenim brojem ljudi i novim mjerama koje su na snazi. Što se tiče financija, umjetnici će biti dosta pogođeni. Prodaja slika se prepolovila i veliki art sajmovi su odgođeni ili otkazani ove godine. Nadam se da ćemo što prije nastaviti živjeti životom kako smo navikli prije korone, govori Taritaš i kaže kako je najbitnije zadržati kontinuitet stvaranja.

- Kada puno stvarate, stvari se, uz malo sreće, odvijaju same za sebe. Moj plan je nastaviti suradnje s galerijama i raditi izložbe. Ponekad me plaši kako će se sve odvijati zbog koronavirusa, ali nadam se da neće jako promijeniti rutinu u kojoj smo naučili živjeti, zaključio je.