Antonela Crnički 24-godišnjakinja je iz Obedišća pored Ivanić Grada koja trenutno živi i radi u Austriji. Opisuje se kao komunikativnu, jako znatiželjnu i pomalo temperamentnu osobu, a javila nam se jer je željela da se više priča o alopeciji s kojom se i sama bori. U njezinom slučaju riječ je o Alopeciji Areati, a kaže kako ne voli reći da boluje od alopecije jer se ne osjeća bolesnom, već joj ispada kosa.
- Prvi znakovi da nešto nije u redu bio je nedostatak trepavica na lijevom oku, nakon čega sam otišla kod doktora i krenula u svoju, tada mi nepoznatu situaciju. Nakon tri mjeseca primijetila sam prvi pečat koji se pojavio na stražnjem dijelu glave, veličine kovanice od pet kuna. Uočila ga je, sasvim slučajno, moja prijateljica Hanna prilikom peglanja kose i tu kreće moja priča. Odlasci kod liječnika, prvo, drugo, treće mišljenje, kompletna obrada cijelog tijela i na kraju dolazimo do zaključka da je uzrok stres - priča Antonela.
Prisjeća se kako joj je doktorica na početku rekla: "Antonela, ako je u pitanju zdravstveni problem, poput pokvarenog zuba ili policističnih jajnika, problem ćemo vrlo brzo riješiti. Ali, ako je stres, a u koji sam 99% sigurna da je, tu ćeš ipak glavnu ulogu odigrati ti sama sa sobom". Kaže kako je kosa ispadala u pramenovima, a to je bilo zastrašujuće za gledati.
- Alopecija ima više uzročnika, ponekad tijelo javlja ispadanjem kose da postoji neko žarište i da ga je potrebno obraditi. Kod mene je ipak uzrok bio stres. On se javio nakon što mi je preminula mama, s kojom sam bila jako povezana, i nisam se mogla pomiriti s činjenicom da je više nema. Bolovala je od karcinoma te sam od saznanja dijagnoze znala da su nam dani odbrojani i, prihvatila ja to ili ne, znala sam da moja mama napušta ovaj svijet. Za mene je to bila najgora noćna mora. Bio je to ružan period koji je na mene ostavio veliki trag - prisjeća se Antonela. Kad je pomislila da je sve gotovo i da sve dolazi na svoje mjesto, započeli su njezini problemi s alopecijom. Kako bi si pomogla jer lijeka nema, odlučila je svesti stres na minimum.
Iako je pred njom još duga borba, pronašla je što joj odgovara u stanje joj se dosta smirilo. Daljnju borbu nastavlja korak po korak:
- Trenutno su mi pečati popunjeni pahuljastom kosom, što je dobar znak da će se kosa ipak vratiti na staro. I trepavice su narasle. Prema meni, najbolji je savjet da prihvatite sebe takvi kakvi jeste. Meni je trebalo jako dugo da se pomirim s tim i prihvatim situaciju kakva je. Nakon tog se stanje počelo popravljati.
Što se tiče okoline, Antonela ističe kako je ona bitan faktor u cijeloj situaciji, a tu posebno navodi podršku najbližih. Našoj je sugovornici pomogao dečko za kojeg kaže da ju je od prvog dana smirivao, tješio, češljao i nanosio losione, a tu su i obitelj i prijatelji koji su s Antonelom prolazili kroz svaki trenutak.
- Nikada mi nitko u lice nije rekao niti jedan ružan komentar, ali svakodnevno uočavam poglede drugih ljudi koji se vjerojatno pitaju što mi je to jer više ne skrivam svoje pečate koji se naziru ispod preostale kose. U jednom sam periodu mislila da ću se bolje osjećati ako si kupim periku, što sam i učinila. Jedno mi je vrijeme odgovaralo, osim što su me neki gledali sa sažaljenjem jer im je prva pomisao bila da bolujem od teške bolesti. Najgori su mi ti pogledi sažaljenja. Mislim da nitko ne želi da ga se sažalijeva, u kakvoj se god situaciji nalazio. Periku stavio ponekad, ali je više ne nosim svakodnevno jer sam prerasla sram i strah okoline. Ne zanima me vidi li mi se pečat ili mi netko gleda u kosu - govori Antonela i kaže kako je bila začuđena koliko se malo zna o alopeciji. Teško je dolazila do iskustva osoba koje su prolazile isto, sve dok svoje iskustvo nije ispričala u jednoj Facebook grupi, gdje je dobila lavinu komentara poruka i podrške. Nije ni sanjala, kaže, koliko zapravo ljudi postoji s tim problemom.
- Puno mi je pomoglo pričati s nekim tko me razumije, tko zna kako je gubiti "samo" kosu i razmjenjivati savjete s onima koji prolaze isto. Naravno da je lakše kad čuješ iskustva s pozitivnim ishodom pa se i sam nadaš istom. Ponekad mi dođe faza plakanja, da se ne lažemo, ali je svakako lakše nositi se s njom. Nadam se da će kosa narasti i da će se stanje skroz popraviti. Upoznata sam s činjenicom da će mi se možda u životu ponavljati krug ispadanja i ponovnog rasta, ali ću se svakako znati bolje nositi sa situacijom ako se ponovno dogodi - priča nam Antonela i poručuje da je najvažnije prihvatiti sebe onakvima kakvi jesmo.