Sreća je relativan pojam, no ne i u životu Anite Dujić. Ona je mlada, lijepa, zaljubljena i svijet oko sebe gleda kroz velike ružičaste naočale. Iako je često povezujemo s modom, Anitu vesele još mnoge stvari, od putovanja, dobrog filma i provođenja vremena s bliskim osobama. Još ako im nešto može skuhati – odlično! Jer i hrana je jedna od esencija života koje ju jako vesele. Redovito je na listama najbolje odjevenih žena, njezino lice na mnogim je modnim kampanjama, već godinama osmišljava scenografije, a među njezinim je novijim poslovima i izrada nakita. Kreativnost je veliki pokretač za Anitu čija diploma s ekonomije možda leži na polici, no stečeno znanje nije izgubljeno...
Iako ste prestali baviti se manekenstvom, uvijek ste negdje blizu mode. Možete li odrediti kada ste se njome “inficirali”?
U modnoj industriji još uvijek sam prilično aktivna, i više nego što sam planirala. Vjerojatno će me pratiti sve do mirovine. Modom sam se “inficirala” otprilike u dobi od petnaest godina kada sam se i počela njome baviti. To je jedinstven, zanimljiv i privlačan svijet u kojem možeš mnogo naučiti ako znaš izvući ono najbolje iz njega, vjerojatno kao i u svemu.
Često ste zaštitno lice kampanja. Radite li to za dušu?
S revijama sam se pozdravila prije nekoliko godina jer se zaista nisam više vidjela u tome, neka se mlade cure čeliče. No snimanja su nešto posve drugo; obožavam raditi s dobrom i uhodanom ekipom i stvarati nešto novo, originalno – koliko god je danas originalnost gotovo nemoguća. Mislim da ću snimati dokle god budem mogla i dokle god me brendovi budu htjeli za svoje lice. Predivno je kada imaš priliku raditi što voliš, a za to si i pristojno honoriran. Često se zbog toga osjećam privilegirano.
Koje su vam najdraže kampanje koje ste snimili?
Hm, snimila sam ih zaista mnogo, ali teško mi je izdvojiti jednu ili dvije. Snimanja koja su mi se urezala u pamćenje svakako su ona s egzotičnih lokacija, a najdraža su povezana s ekipom s kojom sam radila, najčešće su to ljudi s kojima godinama surađujem i već znamo kako tko diše pa je tada i snimanje opušteno,lagano, uživancija.
Na snimanjima surađujete s fotografima, vizažistima i stilistima. Koliko su profesionalni ljudi u tom segmentu mode u Hrvatskoj?
Kad povučem paralelu s ljudima u modnoj industriji vani i kod nas, vrlo lako dođem do zaključka da u talentu, trudu i rezultatima nema apsolutno nikakve razlike. Jedina stvar koja nas razlikuje su budžeti, a to uvelike određuje stvari. Usudila bih se reći da kod nas ljudi imaju čak i više talenta s kojim stvaraju čuda, s obzirom na (ne)uvjete u kojima često radimo.
Redovito ste na listama najbolje odjevenih. Koliko vam to znači?
Znači jednako kao i svaki kompliment koji sam primila u životu. Lijepo je u tome trenutku, ali ne pridajem tome preveliku pozornost.
Što je moda za vas?
Uh, mnogo toga mi pada na pamet. Moda je za mene ljubav, gušt, igra, posao, ispušni ventil, strast, hobi, način izražavanja životni stil... Moda je u svakom slučaju obilježila velik dio mog života i uvijek će biti dio mene.
Smatrate li se šopingholičarkom?
Klasičnom, bezglavom šopingholičarkom svakako ne. Najčešće kupujem vođena emocijama, ali se trudim biti i racionalna (ipak sam ekonomist po struci). Gotovo nikad ne idem u šoping planski i ne kupujem sezonski, već kad mi se nešto svidi ili mislim da mi treba u tom trenutku. Uglavnom to bude spontano.
Da možete birati, u kojem dućanu biste željeli uvijek imali 70 posto popusta?
Colette u Parizu.
Imate li neki općeniti savjet o modi i stilu?
Kao i u svemu u životu, treba slušati sebe, svoju intuiciju i pokušati pronaći balans. Modni stil odražava našu osobnost i treba ga prilagoditi sebi, dakle, dokle god se osjećamo dobro u onom što nosimo na sebi, to je najbolja moguća kombinacija.
Od 2012. godine dizajnirate i nakit. Što vas je inspiriralo da se počnete time baviti?
Moj kreativni duh u vječitoj potrazi za novim načinima izražavanja, pa je tako nastala i želja da dizajniram nakit. Nedavno sam pokrenula svoj brend Juno koji je odraz nekog mog stila i senzibiliteta, a riječ je o sitnom srebrnom i pozlaćenom nakitu u kombinaciji s crvenim končićem koji sam ponijela iz Kine, a nosi ljubav, sreću i blagostanje. Ideja se rodila jer nešto takvo nisam uspjela kod nas naći.
Što je s vašim blogom Chinasoulmate? Zašto to više ne radite?
Posljednjih pet godina provela sam radeći u sektoru scenografije na raznim serijama i filmovima, a posao u produkciji koji zahtjeva dvanaestsatno radno vrijeme ne ostavlja mnogo vremena za išta drugo. Blog je bio gušt dokle god sam imala vremena da mu se posvetim na razini koja zadovoljava moje prilično visoke kriterije. Kad sam shvatila da mu se ne mogu posvetiti onako kako bih htjela, prestala sam ga voditi. Radije biram stanku u nečemu, nego lošiju kvalitetu.
Vidimo da su svjetske modne blogerice prave zvijezde, i po statusu i po zaradi. Koliko se na taj način može zaraditi u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj moraš uz bloganje ipak biti još nešto više da bi mogao zarađivati od toga, moraš se znati brendirati na neki način. Kod nas to sve dosta teško ide i neće se promijeniti dokle god brendove vode ljudi koji smatraju da je bilo kakvo ulaganje u marketing besmisleno. Nažalost, u svemu se jako sporo razvijamo. Neke stvari će doći, vjerujem, ali trebat će još dosta vremena da se promijeni način razmišljanja ljudi.
Koliko vremena posvećujete njegovanju kože, kose, tijela? Postoji li kozmetički tretman bez kojeg ne možete?
Zahvaljujući dobrim genima, koža i kosa mi ne zahtijevaju neku posebnu, kompliciranu njegu, osim one osnovne. Uz brzi životni tempo često nemam vremena za to, no srećom tu su čarobnjaci iz DermaCare centra koji se vrhunski brinu da moju kosu i kožu učine njegovanom i prekrasnom, što je u poslu kojim se bavim itekako bitno.
Koji make-up proizvod smatrate bezvremenskim?
Crveni Chanelov ruž zaista je bezvremenski i u svakoj vas prigodi čini posebnom.
I scenografija je jedan od vaših poslova. Radite li trenutačno i na kojim projektima?
Posljednjih pet godina provela sam u sektoru scenografije kao set dekorater radeći na domaćim i stranim serijama i filmovima. To je poprilično težak, ali istodobno prekrasan posao koji pruža određenu dozu kreativnosti, dinamike i stjecanja novih iskustava, na svakom projektu drukčijih. Nijedan projekt nije isti, i upravo to mu daje čar. Uskoro idem na malo dulje vrijeme raditi jedan strani film u Dubrovnik.
Po zanimanju ste ekonomistica, no nekako vas ne povezujemo s tim zvanjem...
Ekonomiju sam završila jer sam oduvijek voljela imati plan B, drugu opciju, neku sigurnost ako sve drugo propadne kada je posao u pitanju. Diploma Ekonomskog fakulteta u Zagrebu skuplja prašinu kod kuće na polici, ali istodobno znači da je jedno razdoblje u životu privedeno kraju, razdoblje u kojem sam stekla određeno znanje koje, bez obzira na to što se ne bavim time, primjenjujem itekako u svemu ostalom.
Što vam je u životu najvažnije?
Biti sretan ili se bar truditi biti sretan.
Na koji način bježite od svakodnevnog stresa, što vas opušta, zabavlja?
Šetnja u šumi, plivanje u moru ljeti, slušanje glazbe, gledanje filmova...
Volite li putovati? Koja su najljepša putovanja do sada i što još planirate posjetiti.
Ako se mene pita, putovanja su najvrjednija stvar koju možemo kupiti novcem. Obišla sam mnoga mjesta i svako je na svoj način drukčije i posebno. Nekako najviše pamtim Cape Town, Hong Kong, Maroko, Portugal. Ta mjesta za mene imaju posebnu energiju, ali i zanimljivu kulturu, povijest, primamljivu gastronomiju i rado im se vraćam. Voljela bih posjetiti Japan, Irsku i Toskanu – top tri na mojoj listi prioriteta kad je riječ o putovanjima.
Odrasli ste na moru. Koliko vam ono nedostaje u Zagrebu?
Nedostaje mi poprilično. Teško mi je opisati osjećaj kad odem dolje i udahnem taj zrak, osjetim miris mora i borova, čujem šum valova. Za mene je to čisti zen. To se ne da usporediti ni s čim i vraća u djetinjstvo. Volim jako Zagreb, ali kada treba odmoriti dušu, onda odem dolje.
Čega se najradije prisjećate iz djetinjstva?
Bezbrižnosti. Sreće. Beskonačnog igranja. Druženja. Lakoće. Prvih prijateljstava koje čuvam i danas.
Na vašem Instagramu priličan je broj slika hrane. Jeste li gurman, volite li kuhati?
E da... volim jesti, ali volim i kuhati, posebno za druge. Hrana je jedna od glavnih esencija života. U njoj treba znati uživati i ne smijemo shvaćati olako što i kako jedemo. Kuhanje smatram umijećem (kad se ima vremena za to da bude umijeće) i još jednim načinom za izražavanje kreativnosti. Najbliža i najdraža mi je mediteranska kuhinja jer sam na njoj odrasla, ali volim i eksperimentirati.
Nadopunite rečenicu. Za mene je ljubav...
...nešto najvažnije u životu. Sve!
Što za vas znači savršeno provedena večer?
Dobar film, kauč, dekica, čaša finog vina.
Priroda, sport... Koliko vas privlače?
Zaista vjerujem da je u zdravom tijelu, zdrav duh. Iako nisam uvijek redovita, volim vježbati i biti u prirodi. Zapravo, u prirodi se najbolje osjećam, onda sam si prava, potpuna ja. Priroda puni baterije i daje mi neki mir.
Uvijek vas vidimo s osmijehom. Jeste li pozitivna osoba?
Iznimno sam pozitivna osoba. Volim misliti da će sve ispasti dobro, i za mene i za druge oko mene. Vjerujem da iza kiše dolazi sunce i da se s vremenom sve u životu nekako posloži. Samo treba biti strpljiv, a to je katkada najteže. Dakle – tip “ružičaste naočale”, to sam ja.
Da imate čarobni štapić, što biste napravili?
Znam da je utopija, ali kad već pitate, svima bih iscrtala osmijeh na licu. Eto, to bih napravila.