Naše malo putovanje prošlog tjedna bilo je u znaku slovenskih skijališta. Krvavec i Golte bile su zvijezde mini odmora, a Pokljuka nas je oduševila biatlonom. Inače, Pokljuka je najveća visoravan u Sloveniji, smještena u srcu Triglavskog nacionalnog parka te je zapravo idealno mjesto za planinarenje, skijaško trčanje te istraživanje zimskih krajolika. Poznata je i kao domaćin biatlonskih natjecanja i treninga.
Ovaj sam sport probala po prvi puta i mogu reći da je drugačije od klasičnog skijanja – ove su skije puno uže, a pancerica, odnosno cipela, ima odvojenu petu. Zato je "langlauf" zapravo preporuka onima koji možda ne skijaju – to je hodanje, trčanje, no nije tako stabilno jer pancerica ipak fiksira nogu i to za čitavu skiju, koja je šira. Moje iskustvo bilo je zabavno i posebno zanimljivo jer sam na gađanju puškom bila neočekivano uspješna – od 10 metaka pogodila sam čak 8, a meta je bila udaljena 50 metara. Naravno, to je postala šala čitavog putovanja, moja novootkrivena vještina. Puška je lagana, a okidač vrlo osjetljiv, stoga ga treba samo dotaknuti – to je jedan od najboljih savjeta njihovog trenera.
Pogledajte galeriju baršunastih kreacija za blagdane
Nakon toga, uživali smo na Krvavcu, drugom najvećem skijalištu u Sloveniji, nakon Pohorja (koje smo samo posjetili jer nije bilo snijega). Smješteno je u Savinjsko-Kamniškim Alpama te je dio turizma Cerklje na Gorenjskem. Krvavec je predivan, vrlo popularan, a staze su uglavnom otvorene. Gornja stanica gondole ujedno je i početna točka skijališta, koja se nalazi na nadmorskoj visini od 1477 metara. Visine staza idu do 1,971 metar, no ponekad je sami vrh na sat, dva zatvoren zbog jakog vjetra.
Na ovom sam putovanju, iz prozora hotela Krvavec, tik uz stazu, vidjela valjda najljepšu zoru u životu. Pogled mog sna su bijele planine, a ne morske plaže, a ova je zora bila crvena, lila, blistavo zlatna, pastelno plava... dala mi je svu čaroliju, pomislila sam da sanjam. Tako da, hvala prirodi što je tako lijepa i daje nam užitak koji obogaćuje život. No, za to se treba ustati na vrijeme – bilo je to oko 7 ujutro, možda malo ranije.
Skijali smo i na skijalištu Golte – do tamo se dolazi velikom gondolom Žekovec, koja se zaustavlja direktno na ulazu u hotel Montis, koji je odlična wellness destinacija. Vrlo je popularan, osobito za familije, a nekoliko staza oko njega najavljuje savršeno uživanje na snijegu. Hotel je izgrađen 2010. godine i smješten je na visini od 1.410 metara u Parku prirode Golte.
Odličan je polazišni punkt za planinarenje, biciklizam, adrenalinske avanture i druge sportske aktivnosti, ima 4 zvjezdice. Ponosni su na činjenicu što je 2020. godine proglašen najboljim skijaškim hotelom u Sloveniji. Izuzetno je ugodan, s velikim prozorima u lobbyju i restoranu, a pogled je fenomenalan – vide se vrhovi planina i staze.
Tamo smo probali krplje i to navečer, imali smo ludu noćnu šetnju kroz šumu i po skijaškim stazama. Nebo je bilo prepuno zvijezda, a snijeg nam je obasjavao put. Samo sam čekala da patuljci i Snježna kraljica dođu iz šume... Na kraju smo završili na večeri u jednoj lokalnoj kolibi, ali prije toga posjetili Mozirsku kuću, predivno preuređeni planinarski dom.
Posjetili smo i Kranjsku goru, koja još nije bila prekrivena snijegom, no to je slovensko legendarno skijalište koje ima svoje obožavatelje. Jednu smo noć prespavali u Jasni, predivnom chalet resortu uz istimeno jezero, jednom od najljepših mjesta u Sloveniji. Resort se sastoji od nekoliko kuća, vanjske saune, posebno uređenih kupola za večeru, a pogled iz snova pruža pogled na Julijske Alpe. U svakom je godišnjem dobu divno – bila sam više puta. Tamo se može i biciklirati, pa je jezero Jasna, nedaleko Kranjske Gore, jedna od top destinacija za eko i aktivni turizam tijekom cijele godine.
Kad smo se smjestili, pao je mrak pa su nas poveli na – šetnju bakljama. Tih dana imali smo razne svjetlosti – od baklji do lampica na čelu (na Golteu). Kad padne mrak, čovjek se snađe, a priroda i zrak su savršeni. Šetali smo prema jezeru, što nam je dalo dojam čarobne bajke, opet smo se nadali malim šumskim bićima.
Šetali smo i Kranjem – ne možemo zaobići taj divan gradić, koji je ujedno glavni grad slovenskih Alpa i ističe se kao kulturno i povijesno središte. Osim pogleda na najviše vrhove Alpa, koje smo gledali sa zvonika crkve sv. Kancijana, visokog 60 metara, doživjeli smo i tunele.
Naime, ispod Kranja nalaze se podzemni tuneli iz Drugog svjetskog rata, koji nude poseban doživljaj kroz godinu – sada su uređeni u stilu Adventa i imaju divnu atmosferu.
Osim na zvoniku, bili smo i na Planici – popeli smo se na vrh i gledali skakače kako vježbaju. Ponekad se pitam kako je to biti ptica; mislim da su ti sportaši najbliže toj ideji.
Jedna od destinacija koju svakako treba posjetiti, a koja je posebna i priroda je nestvarna u svako doba godine, je Bled. Slika planinskog jezera s otokom i dvorcem, smještena u podnožju veličanstvenih vrhova, izgleda kao iz neke bajke. Dvorac je zvijezda – smješten na strmoj litici iznad jezera, jedan je od najstarijih dvoraca u Sloveniji i ubraja se među najbolje očuvane utvrde u zemlji.
Skoknuli smo i na Pohorje, jedno od njihovih super popularnih skijališta koje je specifično jer je pored grada, odnosno Maribora.
Tijekom zime, Mariborsko Pohorje nudi približno sedam kilometara osvijetljenih skijaških staza, zbog čega je poznato kao odredište s najdužim noćnim skijalištima, i to ne samo unutar Slovenije. Noćno skijanje moguće je od gornje postaje kružne kabinske žičare prema dolini, preko Čopove staze do snježnog stadiona.
Svoje smo divno putovanje završili u Mariboru, na njihovom Adventu, gdje smo probali delicije slavnog restorana Nana, a zatim se uputili na panoramsko kolo, jednu od najboljih mariborskih atrakcija.