Sve je počelo s Napoleonovim porazom kod Waterlooa, ali i pobjedom istoimene pjesme na 19. izdanju Eurosonga, održanom na pozornici smještenoj u nekadašnjoj konjušnici kralja Georgea IV. u engleskom primorskom gradu Brightonu. Velika Britanija prihvatila je zamjensko domaćinstvo nakon što se Luxembourg, koji je prethodne dvije godine bio pobjednik, odrekao domaćinstva jer mu je bilo preskupo isti spektakl uzastopno organizirati. Među favoritima se spominjala ambiciozna Olivija Newton-John, koja je zemlju domaćina zastupala s pjesmom "Long Live Love", a zapažen nastup imali su i jugoslavenski predstavnici, Korni grupa s progresivnom rock baladom "Moja generacija".
No, konkurenciju je pomeo nastup, međunarodnoj javnosti, dotad posve nepoznate švedske četvorke pod imenom Abba, s melodioznom, lepršavom i emotivnom izvedbom pjesme koja im je osigurala pobjedu sa šest bodova prednosti pred drugoplasiranom talijanskom predstavnicom Gigliolom Cinquetti.
Bio je 6. travnja 1974., a Benny Andersson, Annifrid Lyngstad, Agnetha Fältskog i Björn Ulvaeus u tom trenutku - koji će kasnije biti proglašen najupečatljivijim događajem u povijesti tog glazbenog natjecanja - nisu ni sanjali kakvi ih zvjezdani trenuci čekaju. Opijeni zasluženom pobjedom, koju su proslavili partyjem do jutra u hotelu, bend je krenuo u osvajanje publike, isprva u Europi, no na njih je čekao i cijeli svijet.
Iako su trajali svega desetak godina, i premda je od njihova trijumfa prošlo čak pola stoljeća, utjecaj grupe ABBA na globalnu kulturu i danas je nemjerljiv. To je priča o uspjehu četvero glazbenika iz daleke zemlje sa sjevera Europe, koja sadrži uzbudljive neočekivane obrate karakteristične za veliku nordijsku sagu i obuhvaća trijumf i tragediju, bijedu i bogatstvo, ljubav i bol, a sve to popraćeno briljantnom pop glazbom koja je podizala standarde.
Hitovima poput "Money, Money, Money", "Fernando", "Dancing Queen", "Knowing Me, Knowing You", "The Winner Takes It All", "Voulez-Vous", "Super Trouper", "Take A Chance On Me" i "Mamma Mia", Abba je obilježila cijelu epohu popularne glazbe.
U Stockholmu ABBA ima svoj muzej koji od njegova otvorenja 2013. svake godine posjeti nekoliko stotina tisuća ljudi, a njihova glazba nadahnula je mjuzikl, dva spektakularno uspješna filma, ali i jednu sjajnu novu knjigu, "Blještavilo i sjene grupe Abba" iz pera Carla Magnusa Palma, dostupnu i za hrvatsku publiku zahvaljujući izdanju zagrebačkog nakladnika Rockmark. Riječ je o iscrpnoj i fascinantnoj biografiji legendarne švedske grupe koja je promijenila glazbenu povijest, premda nije ni "mirisalo" na toliki uspjeh.
No, fokus na vlastite karijere počeo se mijenjati 1972. kada su snimili prvu zajedničku pjesmu "People Need Love" pod nazivom Björn, Benny, Agnetha & Frida kojim su dosegnuli drugo mjesto švedske top-ljestvice. Drugi singl koji su snimili zasjeo je na prvo mjesto, a 1973. pišu i izvode pjesmu "Ring Ring" koja je Švedsku trebala predstavljati na Eurosongu. Tada nisu prošli kvalifikacije, ali bilo je to prvi put da su zajednički nastupili pod imenom Abba, i to na prijedlog Bennyja Anderssona koji je predložio da se nazovu po inicijalima svojih imena. Neugodno su se iznenadili kad su shvatili da isti naziv nosi i tada najveća švedska tvrtka za transport ribe, ali umjesto tužbi i pravnih zavrzlama, Abba je Abbi dopustila da zadrži naziv. I ne samo to, u znak dobre volje tvrtka im je poslala nekoliko kutija tunjevine. U idućih godinu dana grupa se pokušala probiti na britansko tržište, ali bez previše uspjeha, a onda se dogodila 1974. i “Waterloo”, koji je nakon pobjede na Eurosongu postao hit u cijelom svijetu.
"Kad sam poslije gledala stare fotografije s naših koncerata, ponekad se uopće ne bih mogla sjetiti gdje smo to bili ili kad se to događalo. Nastupali smo nesmiljenim tempom, nismo odbijali nijednu ponudu, čak ni ako smo bili iscrpljeni ili ako bi se netko od nas razbolio. Ako je mogao stajati, pojavio bi se na pozornici. Osim toga, nigdje se u javnosti nismo mogli pojaviti, a da ne izazovemo pozornost. Zapravo, nismo uopće mogli normalno živjeti. Ja sam povučena osoba, ali je i drugima bilo jednako teško pod tim stalnim pritiskom. Ponekad je, naime, teško dokučiti gdje prestaje slava, a gdje počinje strava", opisala je jednom to razdoblje Agnetha Fältskog.
Menadžer Abbe Stig Anderson, koji je do savršenstva ispolirao imidž benda: dvije ljepotice – hladne plavokose Nordijke Agnethe i otvorene privlačnosti crvenokose Fride, potpomognute kvalitetnim glazbenicima i skladateljima Anderssonom i Ulvaeusom, početkom osamdesetih nije više uspio svijetu prodavati priču o toj njihovoj kemiji. Na njihovu posljednjem albumu, povremeno disonantnom i nadasve uznemirujućem, koji je više podsjećao na Joy Division nego na disco zvuk Abbe, mogla se gotovo opipati emocionalna uzdrmanost proizišla iz bračnih slomova. Bend sastavljen od dva bivša para nikome nije bilo lako izdržati. Kada je 1982. postalo jasno da sve vodi u besmisao, odradili su poslove za koje su bili vezani ugovorima i svatko je otišao svojim putem.
Björn Ulvaeus i Benny Andersson nastavili su raditi zajedno kao producenti i skladatelji, uglavnom za mjuzikle, među njima i dva za koja su adaptirali stare pjesme ABBA-e, a Frida i Agnetha nastavile su tamo gdje su stale prije karijere s bendom i počele ponovno objavljivati samostalne radove. No, nije teklo ni izbliza glatko. Frida je nakon Abbe objavila tri solo albuma, no njezina glazba je ostala u sjeni spomenute ere. Danas se bavi dobrotvornim radom i živi mirnim životom, daleko od svjetala pozornice, u švicarskom Zermattu.
Pročitali ste skraćenu verziju teksta o kultnom bendu Abba. Ostatak pronađite u magazinu DIVA MOMENTS, koji možete pronaći na kioscima cijelo ljeto.