Somewheeeeere over the rainbow, pjeva Judy Garland u klasiku Čarobnjak iz Oza uz koji su odrastale generacije prošlog stoljeća i koji je ušao u kolektivnu memoriju mnogih filmofila. No samo neki od njih znaju da je spomenuta filmska himna umalo izbačena iz filma. Kad ju je kompozitor Harold Arlen predstavio, producenti su smatrali da je previše “simfonična” i da se neće moći lako izvesti, a režiser Victor Fleming da je preduga i komplicirana. Pjesma je ipak ušla u završnu verziju filma, ali nevolje nisu ovdje prestale. I glazbena kritika ju je sasjekla, ali je na kraju dobila Oscar za najbolju originalnu pjesmu, pa i onaj za najbolju filmsku glazbu.
Jedna je to u nizu nepoznanica o fantastičnoj glazbenoj avanturi snimljenoj davne 1939. prema popularnoj dječjoj knjizi L. Franka Bauma, koja posljednjih mjeseci, otkad filmski svijet proslavlja 75-godišnjicu tog klasika, izlazi na svjetlo dana. Kao i ona o teškom podbačaju u kinima pa se nije moglo ni naslutiti da će jednoga dana uživati kultni status koji danas uživa. Naime, kada je 25. kolovoza 1939. naposljetku stigao u kina, “Čarobnjak iz Oza” postao je jedna od najvećih filmskih propasti te godine, ne zbog kritika koje su uglavnom bile pozitivne nego zbog zarade koja je bila minimalna s obzirom na to da je MGM u film investirao tada nevjerojatnih 2,8 milijuna dolara. Uopće, razina produkcije na setu, kako će se poslije ispostaviti, bila je očajna. Na filmu je radilo deset scenarista i četiri režisera, a njegovo snimanje uglavnom su obilježili brojni problemi.
Margaret Hamilton, koja je utjelovila Zlu Vješticu Zapada, umalo je poginula kad joj se zapalila zelena šminka. Usput, Hamilton, koja je u privatnom životu bila odgojiteljica u vrtiću, nakon filma je imala velikih problema s dokazivanjem djeci da uopće nije zločesta i da je sve ono u filmu bila samo gluma i šminka. Toto, Dorothyin psić, morao je dobiti dublera nakon što je otpuhan na drugi kraj seta kada su upalili ventilatore za stvaranje dojma da puše vjetar. Već desetljećima živi legenda koja kaže da su “munchkini”, odnosno patuljci koji su ih glumili, cijelo vrijeme snimanja bili pijani te da su u hotelu u kojem su tijekom snimanja boravili redovito priređivali orgije i da je jedan od njih bio toliko pijan da je pao u WC školjku i zaglavio se. Tu su priču svojim izjavama pokrenuli sami režiseri, producenti, pa čak i Judy Garland, no mali ljudi koji su utjelovili “munchkine”, odnosno Žvakače to su oduvijek demantirali. Nedisciplinu, sasvim sigurno, treba zahvaliti i bijednim honorarima: Žvakači su bili plaćeni lošije od psa.
Tjedno su zarađivali 50, a Toto 125 dolara. Studio je u početku za ulogu Dorothy htio angažirati Shirley Temple, no to je propalo. Postoje dvije verzije događaja: jedna je da je razlog što svojim pjevačkim mogućnostima nije odgovarala ulozi, a druga da je bilo problema oko ugovora budući da je ona pripadala drugom studiju, 20th Century Foxu. Odluka da se u konačnici angažira Judy Garland ispostavila se dobitnom. Isplatila se i odluka da mora nositi neugodni korzet oko torza kako bi izgledala mlađa i ravnih grudi jer je postala dječja superzvijezda. Jedini Oscar kojim se ikada ovjenčala bio je upravo za ulogu Dorothy – ali dobila je tek posebnu verziju statue kojom su se nagrađivali najmlađi glumci. Naime, imala je samo 16 godina kada je ovjenčana “Oscarom za mlade” koji se dodjeljivao do 1960. godine. Na žalost, filmska Dorothy i majka Lize Minelli ubrzo je postala ovisnica nakon što ju je matični studio stavio na kontroliranu dijetu tabletama kako bi je riješio viška kilograma. Počela je živjeti na lijekovima, a od dvadeset prve godine redovito je odlazila psihijatru.
Puno ljepšu sudbinu imao je film Čarobnjak iz Oza koji ju je proslavio i koji se i sedam desetljeća nakon što je krenuo u svoj filmski život redovito emitira u božićnim i novogodišnjim programima. Čarobnjak iz Oza već je konvertiran u 3D, a prošle jeseni imao je svoju svjetsku 3D IMAX premijeru u hollywoodskom kinu koje se nalazi na istoj lokaciji na kojoj je Čarobnjak iz Oza imao premijeru 1939. godine. Proslavi se priključio i McDonald’s koji je u sklopu Happy Meala kupcima u SAD-u i Kanadi ponudio šest figurica s likovima iz filma, a planira se i izdavanje kolekcionarskog DVD izdanja s pet diskova. Kao i uvijek, kad se okupe Dorothy i društvo, čuda su moguća.