Sindrom pretreniranosti (OTS) stanje je koje nastaje kada vježbate prečesto ili preintenzivno, a tijelu ne pružate dovoljno vremena za oporavak. Iako se često povezuje s elitnim sportašima, od kojih će ga prema nekim procjenama iskusiti čak dvije trećine, sve je češći i kod rekreativaca koji pokušavaju uskladiti zahtjevne treninge s obiteljskim i poslovnim obvezama. Problem nije u samom treningu, već u neravnoteži između napora i sposobnosti tijela da se oporavi. Popularna uzrečica "bez muke nema nauke" opasna je zabluda koja vas može odvesti u stanje kroničnog umora i ozljeda, umjesto prema željenim rezultatima.
Prvi i najočitiji znak da ste prešli granicu je iznenadni pad ili stagnacija u performansama. Unatoč uloženom trudu, vaši rezultati postaju lošiji, treninzi vam se čine težima, a osjećate se kao da se ne možete oporaviti između sesija. Uz to, javlja se i kronični umor koji ne prolazi ni nakon prospavane noći, a često ga prati i osjećaj "teških nogu". Mnogi u takvoj situaciji pogrešno zaključe da trebaju trenirati još jače, čime samo produbljuju problem i ulaze u začarani krug iscrpljivanja. Drugi ključni simptom su poremećaji spavanja; iako ste fizički iscrpljeni, muči vas nesanica, san je nemiran ili se budite umorni. Vaše tijelo je pod tolikim stresom da se živčani sustav ne može opustiti.
Osim općeg osjećaja malaksalosti, tijelo šalje i mjerljive fiziološke signale. Jedan od najpouzdanijih pokazatelja je povišen puls u mirovanju, osobito ujutro netom nakon buđenja. Ako je vaša jutarnja srčana frekvencija za 10% ili više viša od uobičajene, to je jasan znak da je vaš simpatički živčani sustav preopterećen. U kasnijim, težim fazama pretreniranosti, može doći i do neuobičajeno sporog otkucaja srca (bradikardije). Također, obratite pažnju na upornu bol u mišićima koja ne prolazi danima, kao i na povećanu učestalost bolesti. Pretreniranost slabi imunološki sustav, zbog čega postajete podložniji prehladama, upalama gornjih dišnih puteva i drugim infekcijama, što je jasan signal da je tijelo iscrpilo svoje resurse za obranu.
Sindrom pretreniranosti ne utječe samo na tijelo, već ostavlja dubok trag i na vašem mentalnom i emocionalnom zdravlju. Hormonalne promjene, poput povišene razine hormona stresa kortizola, mogu dovesti do naglih promjena raspoloženja, povećane razdražljivosti, tjeskobe, pa čak i depresije. Možete primijetiti gubitak motivacije za treningom i aktivnostima u kojima ste prije uživali. Osjećaj iscrpljenosti i frustracije zbog loših rezultata može vas učiniti anksioznima i nemirnima. Ovi psihološki simptomi često su zanemareni, ali su jednako važni kao i fizički te zahtijevaju ozbiljan pristup i promjenu rutine.
Kada odmor postane važniji od treninga?
Odmor postaje ključan onog trenutka kada primijetite nekoliko navedenih simptoma. Važno je razlikovati kratkotrajno stanje "preopterećenja" (engl. overreaching), koje je normalan dio trenažnog procesa i iz kojeg se tijelo oporavlja za nekoliko dana, od punog sindroma pretreniranosti, čiji oporavak može trajati tjednima ili čak mjesecima. Mišići ne jačaju tijekom vježbanja, već tijekom faze odmora kada se zacjeljuju mikroskopska oštećenja. Prema tome, adekvatan odmor nije znak slabosti, već temelj svakog napretka. Ignoriranje signala koje vam tijelo šalje i nastavljanje s napornim treninzima put je prema izgaranju i dugotrajnim zdravstvenim problemima.
Kako se oporaviti i sigurno vratiti vježbanju?
Najvažniji korak u oporavku je odmor. To često znači potpuni prekid intenzivnih treninga na period od nekoliko tjedana, ovisno o težini simptoma. Fokus prebacite na kvalitetan san, jer se tada tijelo najintenzivnije obnavlja. Nutricionistička potpora je presudna; osigurajte dovoljan unos kalorija, proteina za obnovu mišića i ugljikohidrata za popunjavanje energetskih zaliha. Brojni stručni izvori, poput Cleveland Clinic, ističu važnost pravilne prehrane i hidratacije. Uključite lagane aktivnosti poput šetnje ili istezanja kako biste potaknuli cirkulaciju.
Povratak treningu mora biti postupan i strpljiv, po principu "počnite s malim i napredujte polako". Preporučuje se smanjiti volumen i intenzitet treninga za najmanje 50-60 posto i zatim ga postupno povećavati za oko 10 posto tjedno. Vodite dnevnik treninga u koji ćete bilježiti ne samo što ste radili, već i kako ste se osjećali. To će vam pomoći da u budućnosti prepoznate rane znakove i spriječite ponavljanje sindroma. Naučite slušati svoje tijelo; ono je najbolji pokazatelj kada je vrijeme za napor, a kada za odmor.
Nova DIVA STYLE od 31. listopada na kioscima!