Donji dom francuskog parlamenta nedavno je predložio novi zakon s ciljem suzbijanja rasta brze mode i njezinog destruktivnog utjecaja na klimu. Ovaj prijedlog zakona najnoviji je u nizu francuskih zakonodavnih inicijativa koje ciljaju na tekstilni sektor, koji je uglavnom nedovoljno reguliran, no njegova praktična primjena još uvijek je upitna.
Prema prijedlogu zakona, prekršitelji u tekstilnoj industriji bit će kažnjeni godišnjim povećanjem do 10 eura po odjevnom predmetu do 2030. To bi u praksi značilo da će tvrtkama koje se temelje na poslovnom modelu najnižih cijena biti skuplje poslovati u Francuskoj. Osim toga, prijedlog zakona zabranio bi oglašavanje tvrtkama brze mode unutar zemlje te bi zahtijevao određene kompanije da objave informacije o ponovnoj uporabi proizvoda, popravcima, recikliranju i utjecaju na okoliš blizu navedene cijene na svojim web stranicama i aplikacijama.
Politika protiv brze mode dobila je podršku i na društvenim mrežama, gdje je francuski političar Antoine Vermorel-Marques na TikToku promovirao prijedlog zakona koristeći kreativni pristup. Ovaj potez je uključivao "raspakiranje" Shein pakiranja, kako bi se podigla svijest o kemikalijama povezanim s proizvodnjom brze mode.
Francuska već ima niz zakona koji se bave tekstilnim otpadom, uključujući zakon o proširenoj odgovornosti proizvođača i zakon koji promiče kružno gospodarstvo i smanjenje otpada. Međutim, prijedlog zakona o brzoj modi predstavlja korak naprijed u suočavanju s konkretnim izazovima brze mode.
Neki promatrači industrije kažu da nacrt zakona o brzoj modi predstavlja pokušaj vlade da kruži oko nacionalnog modnog sektora kojeg napadaju novi odjevni divovi koji dolaze iz Kine, a koji su se učvrstili na europskim tržištima brze mode kao što je švedski H&M i Zara, globalna moćna tvrtka u vlasništvu španjolskog diva Inditexa.
"Voljela bih da mogu reći da su ove politike protiv brze mode bile motivirane interesom za zaštitu okoliša i zaštitom mladih od agresivnog marketinga, ali one su uglavnom odraz konzervativnog, antikineskog i protekcionističkog stava", kaže Elizabeth Cline, profesorica modne politike i konzumerizma i održivosti na Sveučilištu Columbia.
Kako se trenutno piše, prijedlog zakona o brzoj modi ostavlja neke kritičare s više pitanja nego odgovora.
Greg Tulquois, partner u tvrtki DLA Piper koji savjetuje klijente robe široke potrošnje o pitanjima marketinga i oglašavanja, kaže da za sada ostaje nejasno na koju bi razinu ili koje razine prodavača odjeće utjecao predloženi zakon. Objašnjava da prijedlog zakona opisuje brzu modu izrazima koji ostavljaju labavo formuliranu definiciju otvorenom za tumačenje. Posao brze mode, prema jeziku zakona, distribuira ili stavlja na raspolaganje za prodaju velike količine odjevnih predmeta, prag koji će francuska vlada odrediti kada prijedlog zakona riješi preostale parlamentarne prepreke, kaže Tulquois. Taj će prag uzeti u obzir broj novih odjevnih predmeta koje tvrtka lansira dnevno ili broj različitih stilova i kratko razdoblje kada su ponuđeni na prodaju.
Ovisno o pragu koji se koristi, zakon bi se mogao primjenjivati samo na ultrabrze modne disruptore poput Sheina i Temua, ili također pokriti tradicionalnije tvrtke brze mode, koje bi mogle uključiti Zaru i H&M, kaže Tulquois. “Određene nevladine ekološke organizacije već su izjavile da će se zalagati da se novi zakon primijeni na kategoriju brze i ultrabrze mode”, dodaje.
Mutna definicija brze mode u nacrtu zakona daje premalo jasnoće oko toga tko je odgovoran za praćenje prodaje tvrtke za odjeću kako bi se procijenilo spada li u tu kategoriju, kaže dr. Sheng Lu, izvanredni profesor i direktor diplomskih studija na Odsjeku za modu i odjeću na Sveučilište Delaware.
Budući da modni trgovci često prilagođavaju svoje cijene, ponekad nekoliko puta tjedno, i smanjuju cijene tijekom praznika kako bi ostvarili prodaju, te fluktuacije dodatno zamagljuju mogućnost korištenja cijena za kvalificiranje brze mode, kaže Lu. On vidi "veliki izazov" u definiranju opsega proizvoda koji podliježu dodatnim kaznama i naplati tih naknada.
Jedan od najiznenađujućih dodataka zakona, kaže Tulquois iz DLA Pipera, je zabrana reklamiranja proizvoda brze mode, što on naziva ekstremnim. Kaže da su zakonodavci umjesto toga mogli zabraniti određeni oglasni sadržaj ili poruke koje nastoje potaknuti ponašanja koja imaju negativan utjecaj na okoliš, poput poticanja potrošača na čestu kupnju tekstilnih proizvoda.
Također kaže da bi zatvaranje promotivnih kanala bilo pogubno za tvrtke poput Sheina i Temua, koje se uvelike oslanjaju na digitalni marketing kako bi privukle kupce na mreži na svoje aplikacije i stranice.
Francuska može donijeti zakon koji god želi, ali svijet mode je globalan i međusobno povezan. Vjerojatno bi francuski potrošači mogli zaobići zakon tako što bi svoju brzu modu naručili iz druge zemlje EU-a i poslali je u Francusku. Iako bi se primijenio tradicionalni porez na promet, diskutabilno je kako bi Francuska primijenila dodatne namete na stvari poslane iz drugih zemalja EU-a.
Cline vjeruje da bi se zakon mogao obiti o glavu, stvarajući više problema nego rješenja. “Opasnost od kreiranja politika usmjerenih na jedan kut modne industrije je u tome što će stvoriti pojedinačna rješenja s negativnim nuspojavama”, kaže ona. “Tvrtke će jednostavno pronaći zaobilazna rješenja. Potrebne su nam politike koje se bave utjecajem na okoliš i ljudska prava u cijeloj industriji odjeće i koje drže sve tvrtke, bez obzira na to gdje imaju sjedište, prema istim standardima.”
Tulquois kaže da bi se moda trebala pripremiti za mogućnost da bi europski blok mogao slijediti primjer Francuske. “Francuski zakoni o zaštiti okoliša usvojeni tijekom posljednje četiri godine nadahnuli su EU da usvoji slične zakone kao dio Zelenog dogovora EU-a”, kaže. "Ovaj pristup vis-à-vis brze mode riskira da bude 'izvezen' u druge države članice EU-a u svrhu usklađivanja."
Francuska će ovog ljeta birati nove članove Europskog parlamenta, što sugerira da se kreatori politike žele istaknuti tijekom politički nabijene godine, kaže Lisa Lang, direktorica politike i orkestratorica za pitanja EU-a za Climate-KIC Holding B.V. To bi moglo objasniti zašto su ciljajući na najvećeg globalnog zagađivača koji "nije dovoljno organiziran za lobiranje", kaže ona. Ako predloženi zakon podupire lokalne robne marke koje doista žele poslovati na održiv način smanjujući prekomjernu proizvodnju i proizvodeći bliže tržištu, "ovo bi mogao biti dobar prvi korak da se pokaže da 'održivost znači dobro poslovanje'", kaže Lang.