Prvi dejtovi fino mirišu. Mirišu na nove mogućnosti, na Orbit žvake i Dolce Gabbana Light Blue. Mirišu na svježe oprane gaće i čarape bez rupa. Mirišu na svijetlu zajedničku budućnost.
Ljubavni spojevi mirišu na sudionike koji su se otuširali i oprali kosu (dvaput šamponirali) te raščešljavali zapetljane vlasi 15 minuta suznih očiju. Zatim su iznad WC-a rezali nokte na nogama dok im je brat bijesno lupao po vratima kupaonice. Mirišu na mamin parfem koji su diskretno stavili iza uha i na zapešća. I na vrat. Malo na dekolte. Pa opet na vrat. I za svaki slučaj malo pod pazuhe. Valjda. Ne znam. To govorim hipotetski. Eto, dejtovi stvarno mogu božanstveno mirisati i potpuno razumijem zašto ih ljudi vole.
A ja? Ja ih mrzim. Jedino što mrzim više od dejtova su PRVI dejtovi ili nedajbože spojevi na SLIJEPO. Evo, dlanovi mi se znoje već pri samoj pomisli na gordijske čvorove nervoze u trbuhu i debele laži koje se tada izmjenjuju. Na tim spojevima muljamo. Na istim spojevima i lažemo (što bi bio ozbiljniji oblik muljanja) dok držimo aktualnu simpatiju s desne strane kako ne bi primijetila izdajnički prišt na lijevom obrazu koji te boli dok se smiješ. A smiješ se stalno, jer si ti eto takva – nasmijana i simpatična osoba koja nema ovozemaljskih briga i koja se nije potukla s bratom do krvi prije samo pola sata. Obje uključene strane na dejtu glume bolje verzije sebe i muljaju jedno drugo. To je tako oduvijek. Sigurna sam i da je Adam muljao Evu da bi je zbario, a svi znamo kako je Eva svjetski nasanjkala Adama.
Glumatanje na dejtovima uobičajena je stvar i nešto u čemu sam oduvijek bila savršeno i apsolutno grozna. Do trenutka kad se poslužuje glavno jelo već sam pogledom anksiozne srne skenirala restoran u potrazi za „izlazima u nuždi“. Svaki put mi oko zasuzi zbog odluke da ne požderem sve naručeno ne bi li ostalo nešto hrane na tanjuru. Mrzim se suzdržavati, dok bih najradije pojela i svoju porciju i njegovu porciju. I konobara.
Zapravo postoji čitav niz gnjusnih aktivnosti koje bih radije upražnjavala od odlaska na dejt, a uključuje bosonogo trčanje po žeravici, konzumaciju hladetine i ribanje javnih WC-a četkicom za zube. Strašan sam antitalent kad su spojevi u pitanju, vjerujte mi. To će posvjedočiti svaki sirotan koji ga je ikad morao provesti sa mnom. Sva trojica.
Za nekog tko zazire od dejtanja, nemam pojma kako sam završila u vezi. Mislim da sam u vezi baš zato što nas dvoje nikad nismo bili na službenom dejtu, a možda i zato što je moja baka zapalila svijeću na Kamenitim vratima. Ne znam kako, ali nije me ni briga, jer koliko god mrzim dejtanje, toliko volim biti u vezi. Kako i ne bih kada je veza sve suprotno od omraženog mi dejtanja. Gle, u vezi nema (puno) glumatanja i dozvoljeno je jesti hranu koju nikad ne bih mogla na prvom dejtu. Kruh, špek i luk na dasci. Nutellu sa žlicom i sladoled s pommes fritesom. I to sve prije ručka. U vezi se ne moram stalno zagonetno smješkati, nego se mogu smijati od srca glasno, s podbratkom i zubnim mesom. A kad mi nije smiješno, ne moram se smijati. Ako zaplačem neće me čudno gledati, nego zagrliti. Pa čak i kad zaplačem sa slinavim nosom i tugom od koje pucaju očni kapilari. Divno je biti tako slobodan pred drugom osobom i ne biti opterećen kao na prvom dejtu.
I veze mirišu, a nekad i miomirišu. Ajmo biti iskreni, nije ovo prvi dejt (a ni prva kolumna) pa da vas moram lagati i zavoditi. Istina je da veza ne miriše uvijek na ruže, šećernu vunu i zeleni Orbit. Veze pružaju razne olfaktivne doživljaje. Ujutro se osjeti kava. Jedna s mlijekom, jedna bez. Nakon toga u kupaonici nosnice ispunjava pasta za zube i Glade sprej (ak' me razmete). Oko podne se u vezi ćuti dinstanje (#češnjak #nemamoNapu #couplegoals). Nakon što se stan dobro provjetri, veza počinje mirisati na čaj koji smo kupili na posljednjem putovanju u Turskoj. U vrijeme PMS-a veza miriše na čokoladu i česte promjene raspoloženja. Vikendom veza često miriše na kokice i holivudske blockbustere, a znalo se i dogoditi da miriše na „jel nešto gori?“. Tijekom dana svašta se može namirisati u našoj vezi, ali tu nikada ne smrdi na muljanje i pretvaranje, a to je nešto po čemu su mi dejtovi često bazdili.
Nemojte misliti da sam jedna od onih militantnih djevojaka s velikim D koje smatraju kako su njihove veze bolje od drugih i kako je dejtanje grozno. Ne. Ja samo mislim kako sam JA u dejtanju grozna. Za mene je svaki dejt poput kliničke smrti. Duša se odvoji od napetog tijela, lebdi iznad stola i gledam sebe nervoznu, gladnu, jezivog osmijeha dok izgovaram neistine poput „oduvijek me zanimalo kako nastaju aplikacije“ ili još nevjerojatnije „filatelija zvuči tako zanimljivo“ pa sve do „i ja obožavam provoditi vikende u prirodi“. Impresivna količina sličnih divovskih laži klizila bi mi s usana između zalogaja. Ne znam kako, ali na spoju se uvijek pretvorim u živčanu Barunicu Münchhausen. S obzirom na to da me sram baruničinih objeda i laži, dejtanje sam davnih dana napustila.
Nisam ja plemenite krvi, ja sam jednostavna cura koja voli biti u vezi u kojoj se ne mora pretvarati da razumije situaciju na Bliskom Istoku, voli sport ili zna koliko je 8x9. Šalim se, naravno da znam.
73.