Andriana Gazić Hrvatica je koja zadnje 3 godine živi na londonskoj adresi, a sa svoje samo 22 godine može se pohvaliti zavidnom inozemnom karijerom menadžerice luksuznih modnih brendova. Uz izrazitu posvećenost poslu, Andriana je i supruga i brižna majka, a sve slobodno vrijeme provodi putujući sa svojom obitelji. Svoj posao brend menadžerice obožava i uvijek se trudi izvući ono najbolje iz svake situacije, a kako kaže, ljubav prema modi rodila se još u djetinjstvu.
Imala sam desetak godina kada su me roditelji (koji nisu u modnom svijetu) odveli na reviju Ivice Klarića i sjećam se koliko me faciniralo sve, od samog prostora do ljudi, modela i odjeće.
Ipak, karijeru je započela prije samo pet godina zajedno s mlađom sestrom Leonardom s kojom je otvorila modni blog SisterstimeLA.
Oduvijek smo voljele modu i pratile trendove, ali želja da budemo drugačije potaknula nas je na suradnju s hrvatskim dizajnerima i promociju proizvoda Made in Croatia. Bio je to lijep period kad smo radile s mnogim mladim talentima poput Make up artistice Tene @tennamutna i fotografa Emanuela @emanuellmanchyphotography i naših dizajnera...
Premda se njezin poslovni put kretao uzlaznom putanjom i na hrvatskom tlu, Andriana se odlučila okušati i na stranom terenu, a London joj se činio idealnim teritorijem za nova iskustva.
London mi je kao grad, od kada sam prvi put s roditeljima došla kao turist, oduvijek bio velika želja i plan koji se činio nemogućim za ostvariti. Kasnije, kako sam bila starija, uspijevala sam pronaći povoljne letove i dolaziti svakom slobodnom prilikom. Sredinom 2017. imala sam pauzu od ispitnih rokova, uzela sam nekoliko dana slobodno i bookirala sam kartu za London. Ono što je trebao biti vikend u Londonu, postao je život. Taj vikend upoznala sam osobu koja mi je ostavila svoju posjetnicu na kojoj je pisalo 'Head Hunter', nakon čega me pitao mogu li doći u ponedjeljak u njegov ured na intervju (bio je petak). On nije znao da ne živim u UK i da se u nedjelju vraćam za Zagreb te da u ponedjeljak ne mogu biti u njegovom uredu, ali rekla sam - vidimo se! Nazvala sam mamu i rekla joj da sam dobila ponudu za posao i da bih, ako sve prođe dobro, od ponedjeljka trebala raditi- u Londonu.
Godinu dana prije toga prilikom jednog posjeta Londonu upoznala je sasvim slučajno svog muža Lukea, profesora matematike podrijetlom iz Nigerije, koji joj je od prvog dana bio bezuvjetna podrška.
Luke je bio prijatelj koji je vjerovao u moje ideje i priče o pronalasku posla nakon faksa u Londonu, iako su tada svi prijatelji i poznanici oko mene mislili da su to samo puste priče. Nitko drugi zapravo nije vjerovao u mene, što mi nije smetalo, već suprotno - želja je postajala sve veća.
Kada je odlučila prihvatiti razgovor za posao, u nedjelju se vratila u Hrvatsku, spakirala jedan kofer i već u ponedjeljak ujutro s jednosmjernom avionskom kartom krenula u London na intervju koji joj je otvorio brojna vrata. Posao koji ju je čekao bio je u manjoj robnoj kući s luksuznim brendovima poput Diora, Fendija, Burberryja, Balenciage i drugih. Međutim, kako kaže, nije joj to bilo to, ali bila je iznimno sretna i zahvalna na prilici.
Radila sam, ali htjela sam vidjeti još opcija, pa sam prvi slobodni dan odlučila isprintati svoj CV i otići u najluksuzniju robnu kuću. S 20 kopija išla sam od brenda do brenda i pitala mogu li ostaviti svoj CV u slučaju da imaju bilo kakvu slobodnu poziciju, na što su me svi podrugljivo gledali i govorili da su prijave samo online te da oni ne prosljeđuju CV menadžerima. Na prvom katu, u odjeljku broj 13, iduća osoba kojoj sam dala svoj životopis bila je menadžerica koja mi je također objasnila kako prijave nisu valjane ako nisu online, ali malo smo popričale i rekla je da će vidjeti što može napraviti. Krenula sam prema stanu, a nakon 40-ak minuta putovanja podzemnom bez interneta vidjela sam da sam dobila nekoliko mailova o uspješnom prolasku prvog dijela regrutacijskog procesa. Nisam mogla vjerovati kojom brzinom se sve odvijalo, a već sutradan sam dobila online intervju gdje putem linka na već snimljena pitanja moraš dati live odgovore. Nakon što sam odgovorila na dana pitanja, kroz tri sata nazvala me baš ta menadžerica koju sam upoznala i pozvala me osobno na intervju. Pozicija za koju me intervjuirala bila je brend menadžer za Isabel Marant, a sam morala otići i na intervju sa samim brendom. Puno intervjua u nekoliko dana i idući ponedjeljak bila sam na novom poslu. Raditi u luksuznoj robnoj kući bila je odlična škola i odskočna daska u mojoj karijeri jer sam radila u menadžmentu unutar velike hijerarhije, gdje je umreživanje ključno za napredak u karijeri. Imala sam divne klijente i stekla puno iskustva u malo vremena.
Ubrzo nakon toga Andriana je zatrudnjela, a na poziciji brend menadžerice za Isabel Marant to joj nije predstavljalo problem, dapače, dobila je dodatnu odgovornost vođenja većeg tima. Bila je presretna što je mogla nastaviti karijeru uz trudnoću. Bila je aktivna i tijekom porodiljnog dopusta jer, kako naglašava, posao nikad ne staje. U nekoliko je navrata odlazila i na sastanke s vrlo važnim klijentima, što je rezultiralo Balenciaginom ponudom za posao.
Balenciaga je prepoznala moj potencijal i trud te sam postala Very Important Clients Style Advisor. Neki od klijenata su poznati pjevači, glumci, nogometaši, modeli, influenceri... Trenutno jedva čekam još jednu kći, i sretna sam što i u Balenciagi trudnoća ne predstavlja prepreku u napredovanju karijere. Nedavno sam dobila priliku predstaviti Balenciaga UK na Fashion Weeku u Parizu, što je bila iznimna prilika. Povela sam tada dvije klijentice na Balenciaginu reviju.
Unatoč karijeri koja zahtijeva stalni angažman, Andriana ni u jednom trenutku ne zapostavlja svoju obiteljsku ulogu.
Balansirati poslovni i privatni život je izazovno budući da posao nosim kuci i dostupna sam 0-24. Radim s puno internacionalnih klijenata i vremenska razlika je ogromna, ali uvijek se trudim odgovoriti na poziv/poruku iz Kine, Bliskog istoka i slično. Biti stalno dostupan aspekt je posla koji mi ne predstavlja problem jer zbilja uživam.
Andriana trenutni uspjeh i put smatra nagradom jer je cijelo vrijeme vjerovala u sebe i radila dan i noć ne obazirući se na komentare drugih. Ističe kako je za današnje postignuće bilo potrebno puno žrtve i odricanja jer je u Hrvatskoj ostavila zaista cijeli svoj prijašnji život.
Žrtva je što sam stvarno ostavila sve, od obitelji i fakulteta (mama mi nikad neće oprostiti ako ga ne završim) i prijatelja do lagodnog života u Zagrebu, subotnje špice i dnevnog ispijanja kave koje je u Londonu postalo mjesečno, s obzirom na to da je uvijek žurba i sve je “to go”. Trebalo mi je dugo da se naviknem na sve promjene te da prihvatim da je London u kojem živiš bitno drugačiji od Londona koji kao turist vidiš, ali isplatilo se. Ništa ne bih promijenila.
Svim sanjarima želim da se ne boje, vjeruju u sebe i spakiraju taj kofer. Red i rad se stvarno isplate i svi su ciljevi ostvarivi, poručuje Andriana.
Mama mi je od prvog dana govorila: "Uvijek se možeš vratiti kući". To je bilo dovoljno. Sada, nakon skoro tri godine, imam svoju kuću u Londonu i još malo pa dvije princeze, najboljeg muža na svijetu i posao koji obožavam.
Partneri projekta su: dm, Prahir i OTP banka.