Ivu Balaban bi možda bilo najbolje, iako ne i najčešće, opisati kao fajtericu. Iva je žena koja se svakim danom bori da ulaže u sebe, da napreduje, razvija se. Bori se za biznis, bori se sa žongliranjem obaveza majke troje djece, bori se za priznanje. I u svemu uspijeva. Možda se, eto, ne bori s izgledom jer joj je Bog dao beskonačno duge noge i djetinji, slatki osmijeh koji osvaja. Iva je iskrena. Ona je radnik. Ne spada u one koji će ljude posvađati, prije u one koji će ih približiti. Ne igra iza leđa ali za stvari u koje vjeruje nije joj problem suočiti se otvoreno, jedan na jedan. Iva ima i nepogrešiv stil koji se ne zrcali samo u odjeći koju nosi. Ona razumije dobru knjigu, dobru hranu, lijepu umjetnost. I sve je to pretvorila u dobar posao na lifestyle portalu Journal.hr. Go, Iva!
Posao
Cijeli sam život radila i stvarala nešto... Vrijeme dok je moj suprug stvarao karijeru, bilo je ujedno doba u kojem je nastajala naša obitelj – troje djece, dom, brak. Punih trinaest godina bila sam posvećena isključivo Boškovoj karijeri i klincima. Znala sam da će doći tre- nutak i za moje snove. I došao je. Suprug koji nam je omogućio život kakav danas živimo bio mi je vjetar u leđa kada sam odlučila ostvariti sebe u poslu za koji sam danas sigurna da je moj poziv. S iskustvom u online projektu krenula sam u vlastiti posao i s timom sposobnih ljudi podigla digitalnu li- festyle platformu Journal.hr. Nižemo uspjehe i nakon četiri mjeseca postojanja brojke se mjesečno ne spuštaju s otprilike sto tisuća “unique” čitatelja. Stranica sadržajno raste, imamo suradnike koji se bave ciljanim temama, implementirane blogove, a sve pod palicom glavne urednice Tine Bačić. Journal.hr je platforma namijenjena konzumiranju sadržaja, uživanju u njemu, s ciljem da se svatko poistovjeti s modernim lifestyleom koji ne mora biti nedostižan ni idejom, ni platežnom moći.
Prava bliskost
U slobodno vrijeme pokušavam biti s ljudima s kojima sam bliska. Bliskost je osjećaj kada su i tišine ugodne, razgovori lagani, razumijevanje jednostavno... Bliskost je osjećaj koji pokazuje i kako se drugi osjećaju u tvojoj blizini... Bliskost se dogodi, posloži, osjeti, ona se ne traži. Živjeti u punini znači živjeti u bliskosti, snažno povezan s ljudima, mjestima i stvarima. Obitelj, nekolicina prijatelja... Zvuči kao nešto što se podrazumijeva. Ali toliko sam je svjesna i toliko je živim – to je najveća vrijednost koju sam uspjela steći, dovoljna da omogući “preživljavanje” svega što život nosi.
Kako se izgrađujemo
Ljudi, okolnosti, usponi i padovi, razočaranja, odu- ševljenja, ljubavi, odbijanja... Vrijeme... Često sam se pitala jesu li se baš morale dogoditi neke loše situacije? S iskustvom i s godinama shvatila sam da je baš tako moralo biti, nikako drukčije, najbolje za mene samu. Prekrasno je kada naučiš prihvaćati razne događaje bez otpora, znajući da su baš takvi najbolji za nas. Da te formiraju, uče i čine zrelijom. Toliko se lijepih stva- ri dogodilo iz prividno loših situacija. To je iskustvo življenja, odrastanja i sazrijevanja. Treba pustiti život da se događa i vjerovati u najbolji ishod. Volim imati oko sebe ljude koji imaju takvu filozofiju života. Znate li priču o dvije kutijice? Crnu treba otvoriti kada ti je teško, a bijelu kada ti je najbolje... Što piše u obje? “Proći će”. To je to, zato uživam u svakom trenutku, sada.
Iskrenost, prema sebi i drugima
Iskrenost, lojalnost, poštenje... Tri osobine koje su pre- sudile u nekim mojim odnosima. Ali to i nisu bili odno- si ako im je istina bila pogubna. Čini mi se da iskrenost malo tko poštuje, čak je i osuđuju, ali bez obzira na to, vodim se njome. Uloga iskrenog čovjeka je teška uloga, ali je prihvaćam. Iskrena prema sebi kako ne bih bila lažna prema drugima – to je moj moto.
Odgovornost prema djeci
Kao roditelj troje djece mogu reći da je u svemu naša odgovornost. Ljubav koja nikada nema granice, zagrlja- ji i poljupci koji “guše”, razgovori koji ohrabruju i koji su podrška zauvijek. Naša djeca refleksija su nas samih. Roditelji smo koji svojoj djeci mogu omogućiti sve ono što mi sami nismo imali – putuju, školuju se, ne osjeća u breme života, ali skromno mogu reći da su odrasli u prekrasna bića. Razlučuju prave vrijednosti i prekrasne su naravi. I suprug i ja upravo to smatramo našim najvećim uspjehom.
Trenutci opuštenosti
Uz obitelj, prijatelje... Sama sa sobom. Danas sve više cijenim te trenutke, u brzini života svjesna sam koliko sve juri i prolazi te koliko je sve neponovljivo. Uživam u dobroj glazbi, u svojem prostoru s klincima, s Boškom, uz kuhanje ručka. Uživam u putovanjima, filmovima, dobroj knjizi. U svojim mislima i sanjarenjima. Uživam u svome malome svijetu, to je mjesto gdje se najbolje opuštam.
Izdaja...
Ah... Tko je nije doživio, taj nije ni odrastao! Boli to. Ali danas kraće i razumnije. Jednostavno je: Kakve to veze ima sa mnom? Izdali su sebe. Nema tu neke filozofije... Čovjek sve zaboravi, oprosti, ali sjećanje na to kako se tada osjećao – nikada. Nekako mi se čini da je to dobro ostaviti karmi, a krenuti dalje samo s ljubavlju.
Ženstvenost..
Volim ovaj citat: “Istinski glamuroznu ženu čini njezina spontanost i svijest o vlastitoj ženstvenosti.” Žene su rođene s intuicijom i ženstvenošću, nikada i ni u jednom trenutku ne smiju je ignorirati! Udruže li te dvije vrline, obaraju svakog muškarca...Volim kad žena samu sebe poštuje, kada je žena – žena, mazna, nježna i mudra, kada najveću tugu kamuflira najljepšim osmijehom, kad ponosno stoji u najvećim padovima... I kada ljubi s najvećom strašću! Sve to su odlike pametne žene svjesne sebe i svojih darova.
Najbolje od mode
Oscar de la Renta je rekao: “Bit mode je oblačenje u skladu s trendovima. Bit stila je da budeš ono što jesi.” Apsolutno se slažem, uvijek više lijepih riječi upućujem stilu. Stil je jedinstven, osoban. Stilski lijepo možeš ljubiti, voljeti, poštivati, ponašati se, smijati se, ophoditi se, čak i plakati, pa i odjenuti se. Takav stil prepoznajem. Upoznala sam prekrasne ljude kojima je upravo to nedostajalo – stila u stvarnome životu. Modu su uvijek mogli kupiti jer modni trendovi prolaze, a stil ostaje.
Umjetnosti
Kreativka sam u svim segmentima života. Prepoznajem sve lijepo, umjetnost u slikama, glazbi, filmovima, u ljudima... Umjetnost me može rasplakati. Umjetnost je uz ljubav najljepši segment čovječanstva. Posao koji sam izabrala jedna je vrsta umjetnosti. Moja velika ljubav su interijeri i moj životni prostor odraz je mene i moje kreativnosti. A glazba je pokretač svega u meni. Vezivanje za ljude, vrijeme, sve razne emocije, od sreće do tuge. Ma ja sam teška emotivka, nema tu pomoći!
U kuhinji…
Volim kuhati, djeca i muž vole kada kuham. I dobra sam u tome. Često mi muž kaže u šali da mi je mjesto u kuhinji. A ja mislim da mi je mjesto svuda gdje se događaju dobre stvari. Pa i u kuhinji...
Za volanom
Ah, tu sam svakakva... Auto mi je baza. Svega u njemu ima, katkada mi je neugodno kada nekoga trebam voziti. A najveće svađe s mužem upravo su zbog auta. I nakon petnaest godina čudi se kako je moguće da jedan auto može tako izgledati. Govorim da je to kreativni nered, uvijek znam gdje je što. Najgore je kada ga on posloži... Kažu da dobro vozim, ali ziherašica sam kao nigdje drugdje. Od glazbe su na repertoaru uvijek “tužaljke”, vozim u sentišu...
Što bih bila Da Nisam to Što jesam
Uvijek bih bila mama, u to sam najsigurnija. Definitivno bih radila neki kreativan posao. Možda samo kreativna šefica svoje kuhinje, domaćinstva, obitelji. Probala sam ga, to je najteži posao, ali s najvećim rezultatima. Svim domaćicama zato dajem priznanje. Danas obavljam oba poziva jednako, domaćica sam u svojoj obitelji i osnivačica portala Journal.hr .
Strast?
Strastvena sam. Je li to dobro? Pojma nemam, ali strast je važno dobro usmjeriti. Katkada je varljiva. Strastveno volim, strastveno sam predana, strastveno se znam i posvaditi. Hm... Ali ne bih je dala, mislim da mi dobro stoji. Ne mogu zamisliti da nisam ovakva, to ne bih bila ja.