Kada mi je prije nekoliko tjedana došao SMS koji je započinjao „Dragi naši, opraštamo se od Adriana...“ prvo sam se trgnula, prepala, pomislila kojeg Adriana poznajem i onda nasmiješila sjetivši se da je uz Adriana Molea jedini Adrian u mojoj datoteci onaj Ivane Omazić – brend kojim je naša globalno najpoznatija dizajnerica započela svoj samostalni put. Adrian kao da je bio test, osluškivanje bila, uštimavanje instrumenta iz kojeg su već tada proizlazili neki genijalni modni stavci, poput color block ručno žiganih T-shirta ili ženstvenih laganih haljina od pamučnog žerseja u dubokoj plavoj boji, kako bi nam sad bila spremna predstaviti IO Ivana Omazić – modnu simfoniju koja je, osjećam, došla da ostane.
IO stoji za Ivanine inicijale, ali i na talijanskom znači ja – vrlo prikladno za ovaj trenutak u karijeri dizajnerice. Ivanin put od Londona, gdje ju je još kao djevojčicu u atelijeru njezine tete, također modne dizajnerice, prvi put očarala igra oblika, krojeva i boja preko Prade, Miu Miu, Jil Sander, Martina Margiele do fantastičnih sezona na čelu pariške kuće Celine, obavezna je literatura za svakog zaljubljenika u modu. Danas Ivana okreće novu stranicu.
Parkiram se u mirnoj ulici ispred moderne zgrade gdje je smješten njezin zagrebački modni laboratorij. Vrata mi otvara jedan od članova kreativnog tima. Mlad, mršav, s naočalima naglašenih okvira i metrom oko vrata. Mislim da je to jedan od studenata TTF-a kojem je dala šansu da uz nju uči i nekako mi se čini da ti klinci kuže koliki su privilegij dobili. Udišem taj veliki prostor u sivim, bijelim i prljavoljubičastim tonovima te gotovo mogu opipati kreativnu silu koja ga pokreće.
Ivana je, kao i svakog dana, bila na jutarnjem trčanju sa svojim labradorom Bipom. Sjele smo na terasu. Ona pije kavu. Izgleda sjajno. U crnim sportskim tajicama, jednostavnoj bijeloj majici i bez trunke šminke – i ništa mi se ne čini logičnije nego toliko joj svojstveno poigravanje sa sportskim detaljima u visokoj modi. Sjećam se i neodoljivih „padobranskih“ kapa za Celine koje je kreirala u vrijeme kada se i sama rekreativno bavila padobranstvom.
Ivana me simpatično moli da skinem sunčane naočale kako bismo mogle razgovarati baš oči u oči. Kaže mi kako joj IO donosi slobodu, kreativno oslobođenje. IO Ivana Omazić brend posvećen je ženi, onoj sa stavom, glavom, individualnošću. Onoj koja odjećom zna poslati jasnu poruku o sebi, ali i u odjeći pronaći poruku.
IO je u Ivanin život došao u pravom trenutku i sve što s ovim brendom radi zapravo je obrnuto proporcionalno pravilima modnog biznisa koji proizvodi goleme količine dizajnerskih komada u sve manjim jedinicama vremena pa se čak i nama koji modu pratimo katkada zavrti u glavi pa poželimo time out. Dajemo li uopće tim komadima vremena da traju... O tome je ovdje riječ. Ne o time outu već o slow fashionu. Dizajnu koji je razvija polako od impulsa, inspiracije, eksperimentiranja s materijalima i tehnikama od manufakturnog rada do komada koji te ostavlja bez daha.
Ivana mi pokazuje nove animalne aplikacije: tukana i gusku koja te grli svojim krilima. Kako je dobro kada te nešto oduševi! Gledamo ljetnu i dolazeću jesensko-zimsku kolekciju. Krojevi su, naravno, savršeni. Vidi se minuciozan rad na svakom komadu no, iskreno, iz svega najviše izbija emocija. Snažan unutarnji život dizajnerice koji 3D oblik dobiva u ovim predmetima. Naravno, pola bih kupila, spakirala i odnijela doma. Osobito jednu kratku, crnu zimsku jaknu na kojoj kao da već piše bestseller.
Dok razgovaramo, s nama je Ivanina publicistica Lara, došla se kratko javiti i Ivanina sestra Marijana koja vodi poslovni segment kompanije. Atmosfera je prisna, obiteljska, ali vrlo profesionalna. Imam dojam da Ivana najviše traži od sebe, ali ništa manje od ostalih u timu. Pokazat će mi radionice. Dizajnerica je koja podupire fair trade pa se u tu sliku uklapaju atelijeri puni kreativaca koji svojom rukom nanose boju na geometrijske oblike koji interpretiraju mornarski uzorak, slova ili slike. Istražuju i s aplikacijama. Nije gotovo kada je gotovo, gotovo je kada je dobro. Oduševljava je oslikavanje žigovima. Tako ni jedan od ovih komada nije identičan. Ivana je nedavno pokušala na platno aplicirati i zlato. Iako su je tehnolozi uvjeravali kako je to moguće, ali slabog vijeka trajanja, došla je do inženjera sličnog odnosa prema izazovu te su zajedno proizveli pravu zlatnu posvetu odjeći. U ruci sam držala prototip i djeluje moćno.
Za zimu priprema i pleteninu. Štrika je grupa žena u Sarajevu. IO je dokaz i domaćeg industrijskog potencijala jer je pogon za šivanje odjeće u Križevcima. Prodaje se već u sedamdesetak concept dućana diljem svijeta, a najveću penetraciju imali su na japanskom tržištu. Publika Ivanu tamo jednostavno voli. U jednom času osjećam kako joj je dosta razgovora, želi se vratiti u svoj atelier. U sredini je lutka s kompleksnim krojem haljine. Ivana je počinje dodirivati i postupno uranja u svoj svijet. S vrata sam joj još samo poželjela puno sreće i uspjeha. Jer ona to stvarno zaslužuje.