Europska je povijest porculana prve stranice počela pisati u 18. stoljeću. Tada je na Starom kontinentu otkrivena tajna njegove izrade pa se počinju otvarati brojne manufakture koje usavršavaju proizvodnju. Engleska kuća Wedgwood posebno se istaknula te upisala svoje ime u anale povijesti izrade “bijelog zlata” postavši i prvim odabirom vladarskih obitelji. Slavnu je manufakturu prije točno 255 godina utemeljio Josiah Wedgwood koji je imao želju da načini najljepši porculan na svijetu specifičnog engleskog stila koji ne bi podlijegao trendovima. Moglo bi se reći da mu je lončarstvo bilo u krvi jer su mu se i otac, djed i pradjed bavili istim zanatom. Iako mu je majka željela omogućiti dobro obrazovanje, poslije smrti oca 1739. godine napušta školu te naukuje kod brata koji je nastavio obiteljsku tradiciju.
U ranim godinama Wedgwood sklapa partnerstvo s tada slavnim lončarom Thomasom Whieldonom, vrsnim poznavateljem klasične i renesansne umjetnosti, pod čijim budnim okom brusi umijeće glaziranja, oblikovanja i bojenja porculana. Godine zajedničke suradnje talentiranom su lončaru bile iznimno korisne jer je tada prigrlio neoklasični stil koji će postati i ostati zaštitni znak kuće čiji je osnutak priželjkivao. Njegov će san zaživjeti 1759. godine kada mu dvojica bratića u najam daju Ivy House u Burslemu, gdje započinje vlastiti posao. Pozamašna financijska injekcija iz miraza buduće supruge potpomogla je njegovo širenje. Wedgwoodova posebna veza s vladarskim obiteljima Europe započela je s kraljicom Charlotte, suprugom kralja Georgea III., za koju je 1765. godine osmislio posebnu glaziranu kameninu krem boje. To je bio trajni porculan načinjen od mješavine kremena i bijele gline kojim se kraljica toliko oduševila dopustivši mu da kreaciju nazove Queen’s Ware, dok je njezina izumitelja ovjenčala titulom Potter to Her Majesty (lončar Njezina veličanstva). Uspjeh te posebne vrste porculana postigao je veliki uspjeh učinivši tako ime Wedgwood poznatim širom Europe. Tome je u prilog zasigurno išla i činjenica da je i ruska carica Katarina Velika naručila Queen’s Ware servis za 50 ljudi od 952 predmeta s ručno oslikanim vrtnim motivima i engleskim krajolikom, a koji se danas čuva u muzeju Hermitage u Saint Petersburgu. Od kraljice Charlotte pa do danas, kreacije kuće Wedgwood krasile su i krase stolove svakog britanskog monarha, ali i stolove mnogih drugih državnika.
Josiah Wedgwood 1768. je osmislio i Black Basalt, novu vrstu crne fino zrnate kamenine s kojom je mogao izrađivati kopije etruščanskih vaza pronađenih upravo u to vrijeme, a s kojom je doživio enorman uspjeh da gotovo nije mogao zadovoljiti potražnju. Ipak, najpoznatiji je izum Jaspera Warea Wedgwooda koji je svjetlo dana ugledao 1775. godine nakon doslovno tisuća eksperimenata. Tu finu neglaziranu staklenastu kameninu načinio je u različitim bojama: plavoj, zelenoj, ljubičastoj, žutoj i bijelog. Prva proizvedena plava, koja je danas znana kao Wedgwood Blue, predstavlja prepoznatljiv proizvod glasovite kuće, a predmeti izrađeni od ove vrste kamenine rađeni su tako da podsjećaju na antikne kameje. U to je vrijeme zaposlio i 19-godišnjeg Johna Flaxmana koji je osmislio motiv “dancing hours”, siluete koje plešu, možda jedan od najpoznatijih motiva kuće. Wedgwood se u knjigu povijesti porculana upisao i zahvaljujući brojnim inovacijama, poput kontrole temperature u pećima za sušenje porculana, što mu je 1783. godine osiguralo članstvo u Royal Society.
Posljednje je veliko postignuće kreacija portlandske vaze iz 1789., kopija poznate rimske staklene vaze poznate i pod imenom vaza Barberini. Najveći dio Wedgwoodovih kreacija izrađivan je u Jasper Wareu, Queen’s Wareu, Basalt Wareu, Cane Wareu, a za ukrašavanje izrađivanih predmeta najčešće se koristio egipatskim, grčkim i rimskim motivima, koji su tada bili u modi. Izrađivao je i mnoštvo silueta vladara i članova njihovih obitelji, aristokracije i državnika koje su inkorporirane u medaljone i drugi nakit. Veliki je uspjeh Wedgwood postigao i tvrdim porculanom kojim je pokušavao imitirati bjelinu kineskih servisa za čaj, posebno popularnih u visokom društvu. No kako zbog visokih troškova transporta i dugačkog puta s Dalekog istoka potražnja nije mogla biti zadovoljena, do kraja 18. stoljeća proizvođači iz Staffordshirea predstavili su tzv. koštani porculan (dodavao mu se prah goveđih kostiju) kao alternativu prozirnom i delikatnom kineskom porculanu. Wedgwood je 1812. godine počeo proizvoditi vlastiti koštani porculan koji je dodatno usavršio. Iako odmah nije doživio komercijalni uspjeh, s vremenom je postao važnim dijelom profitabilnog posla. Rabio se za ukrašavanje nakita, salona aristokracije pa čak i instrumenata poput klavira. U svojoj povijesti Wedgwood je zapošljavao umjetnike koji su ostavili vlastiti pečat u vizualnom portfoliju kuće – Lady Elizabeth Templeton, George Stubbs, Emma Crewe i Lady Diana Beauclerk. Kolekcije kuće danas dizajnira Wedgwood Design Studio, ali svoj je obol dao i Jasper Conran, jedan od vodećih modnih dizajnera Ujedinjenog Kraljevstva, potom arbiter elegantnih vjenčanja Vera Wang, dok akvareli Beatrix Potter krase slavnu kolekciju Peter Rabbit.
Od 1940. u Barlastonu u Engleskoj tvornica Wedgwood objedinjuje suvremene tehnologije s tradicionalnim vještinama ručnog oblikovanja i ukrašavanja. Za postizanje adekvatnog stupnja izvrsnosti potrebno je čak 10 godina naukovanja. Novo poglavlje poslovanja kuće započelo je 1987. godine kada se udružila s kućom Waterford Crystal postavši Waterford Wedgwood. Preminuvši davne 1795. godine, Josiah Wedgwood ostavio je za sobom prosperitetan posao, carstvo od “bijelog zlata” koje elegantnim kreacijama njeguje viziju svoga začetnika.