Kako uopće sažeti lifesyle u jednu kratku priču? U slučaju Marine Brekao on obuhvaća toliko toga: od makrobiotike, preko dizajniranja torbi, do posebne ljubavi prema kućnim ljubimcima - bez dlake. Doduše ta se ljubav u njezinu slučaju rodila slučajno jer joj mama i tata zbog alergije na dlaku i perje kao djetetu nisu smjeli dopustiti da drži druge, običnije životinje. Ipak... “Znala sam da ću jednog dana, kad ću imati svoj dom imati i nekog dlakavca” kaže Marina koja danas ima čak dva psa, jorkširske terijere, a šetnje Maksimirom sa psima rutina su od koje gotovo nikad ne odustaje. “Suprug i ja za lijepog smo vremena uvijek s njima u akciji. Obožavam hodati i vrlo se rijetko umorim. Točnije, svi se drugi umore prije mene. A oboje maštamo i o kućici nadomak Zagreba, u prirodi i s velikom okućnicom gdje bismo uzgajali povrće i provodili vikende” priča Marina koja je mama dvoje tinejdžera.
Zaposlena je u administraciji jednog odvjetničkog ureda, a njezino “drugo zanimanje” pomalo je neočekivano, odnosno sasvim suprotno onom prvom. U slobodno vrijeme uspješno dizajnira ženske torbice, a kako ni to nije dovoljno da utaži svoju kreativnost, pomalo još i slika, “za svoju dušu”. Uvjerena makrobiotičarka, kaže da makrobiotika nije samo izbor namirnica već uključije cijeli jedan stil života: redovitu tjelovježbu što u Marininu slučaju znači power yogu, korištenje biorazgradivih deterdženata, razvrstavanje otpada, kao i prenošenje takvog razmišljanja i na sina i kćer. “Nitko od obitelji mi ne pomaže u kuhinji, a ja sam “krivac” za to jer volim jelo pripremiti sama i razveseliti obitelj njime. Aine McAteer i njezina kuharica “Hrana za dušu i tijelo” najjače su utjecali na način na koji pripremam namirnice, a cijenim i našeg chefa Tvrtka Šakotu. Mundoaka je najbolji restoran u Zagrebu”. Marina obožava fantasy filmove, čita Paula Coelha još od srednjoškolskih dana, sluša Pink, u slikarstvu se divi nadrealizmu, a prati i blogove, najdraži joj je Sartorialist koji je više od modnog i street style bloga. A slaba je i na još jednog ljubimca, ne na četiri noge već na četiri kotača. Svoj crveni Mini Cooper, “malo brzo čudo” ima posebno mjesto u njenom srcu.
Kako je to voljeti Coopera (ne Garyja i njegove stare filmove) već Minija zna i Lovro Krčar, PR stručnjak i utemeljitelj urnabog modnog brenda Russel Brown. Lovro, naime, s Marinom dijeli strast prema engleskom autu, samo što je njegov model mnogo “frajerskiji”, baš kako njegovom vlasniku i odgovara. “Nemiran sam duh, uvijek okrenut novim izazovima” kaže. “Mini Cooper je sinonim životnog stila, dobrih linija, zato ga i zovu fashion auto.” Njegov ormar je pun Russel Brown odjeće, logično, a majice su popularne među našim nogometašima, dijelom zahvaljući tome što je Dejan Lovren Lovrin po - slovni partner.
Da ne bude zabune, i Lovrin pas, mješanac kojeg je udomio radi na PR-u brenda, zove se Brown. Kako još živi L. Krčar? “Često mijenjam stanove” kaže, “ovisi to o dinamici života i poslovnim potreba - ma. Ne vežem se posebno za prostor, ali na nekim stvarima ipak inzistiram, a to je prostranost, profinjenost linija i sklad. Ostalo prepu - štam sebi i svojoj potrebi za kreativnošću.” Kreativnost se može iščitati i iz njegovih brojnih tetovaža. “Tetovaže volim i imam ih dosta, ali još nisam završio s crtanjem po sebi. Svaka ima svoje značenje, svoj smisao. Ne mogu ni jednu izdvojiti kao najdražu” kaže. Lovro voli hip-hop i r’n’b i filmove s jakom porukom, najdraži mu je “Vuk s Wall Streeta”, a redatelj David Fincher. “Volim američku kulturu, otamo sve potječe, nedostatak urbane kulture me, uostalom i natjerao na pokretanje vlastita brenda. Čovjek postaje inovativniji kad mora sam sebi stvoriti prostor za rad ili zabavu.”