Sve tinejdžerice imaju iste probleme; slomljeno srce, dečka koji ih ne šljivi, problematičan ten ili se ne uklapaju u društvo, no rijetke su one koje svoje probleme žele dijeliti s drugima i to ne samo poznatim već i nepoznatim ljudima.
Maria Astor, kako joj je pravo ime, sakrila se iza pseudonima Masha Sedgwick, ali to je jedina stvar koja je kod ove danas 26-godišnjakinje bila skrivena. Sve ostalo ponuđeno je na njezinu blogu.
“Blog sam počela pisati kad sam imala 21 godinu, dečko me baš ostavio i morala sam tugu na nešto usmjeriti. Počelo je kao privatni dnevnik iako ništa u tome nije bilo privatno... Jasno vam je zašto, pisala sam blog na internetu, ali mislim da se upravo to svidjelo ljudima, svoje privatne probleme iznosila sam javno”, ispričala mi je Masha pri našem susretu otvoreno, kao što piše i blog. U početku je ovu Njemicu iznenadio interes za njezinim životom, ali vrlo brzo je shvatila pravila virtualnog svijeta i skupila toliko sljedbenika da su se za njezin blog počeli zanimati i veliki klijenti.
“U početku nisam imala ideju što bih s tim blogom trebala činiti, a kad sam dečka zbog kojeg je sve počelo preboljela, pitala sam samu sebe, što me drugo zanima i odgovor se nametnuo sam od sebe – moda.”
I tako je počela virtualna avantura blogerice koju danas na internetu i društvenim mrežama prati više od pola milijuna sljedbenika, a jedna je od najpoznatijih njemačkih blogerica koja surađuje s H&M-om, Stellom McCartney, Olympusom, Appleom... Prvo je svoje pravo, pomalo obično ime Maria promijenila u Masha (mama joj je Ruskinja, pa su je tako oduvijek zvali), a prezime u zvjezdanije Sedgwick po uzoru na muzu Andyja Warhola (očito je Warhol neizbježan uzor kod generacije koja svoju anonimnost rado mijenja za popularnost na internetu) Eddie Sedgwick – modnu ikonu 60-ih godina. Studirala je ekonomiju i džeparac zarađivala kao prodavačica u buticima, a kad je shvatila da bi joj hobi mogao postati i posao, svaki zarađeni honorar ulagala je u svoj blog. Unajmila je fotografa, prevoditeljicu i postala svaki dan.
“Nije toliko bio važan sadržaj, moje čitatelje je zanimalo sve – od toga što jedem do kozmetičkih proizvoda kojima se koristim. Bilo je samo važno da nešto o svom životu objavljujem redovito i da oni budu uključeni. Tada nije bilo mnogo blogerica u Njemačkoj, a one koje su i postojale imale su potpuno drukčiji stil od mog, pomalo mračnog i alternativnog. Kod mene ništa nije bilo ružičasto i na cvjetiće”, smije se djevojka koja je već kao 15-godišnjakinja živjela sama jer su roditelji posao potražili u Rusiji.
“Povremeno me čuvala baka, ali oduvijek sam bila vrlo samostalna, a najbolji prijatelji bili su mi upravo oni virtualni”, objašnjava. Dvije godine nakon prve rečenice na internetu počele su stizati i poslovne ponude, prvo samo kao darovi koje treba reklamirati, a onda i ugovori s velikim klijentima.
“Danas zapošljavam osmero ljudi i imam agenciju koja brine o mom PR-u i sklapanju poslova. Katkada ne mogu vjerovati da je moj hobi postao posao, ali uživam u tome u svakom trenutku.”
Kako i ne bi, kad se njezin posao sastoji od putovanja na revije, različitih modnih prezentacija, stiliziranja same sebe i dizajniranja za velike brendove. “Ovaj je posao možda najsličniji poslu modela, osim što ja sama određujem koje ću fotografije objaviti, koje ću brendove reklamirati i predviđam trendove. Zabavno, zar ne?”
U Berlinu u koji se doselila iz rodnog Kölna, moda je puno opuštenija nego u Milanu ili Parizu, pa je i njezin stil pomalo grungerski, a poznata je postala po plavoj kosi koju često boji u sivu. Kao pripadnica generacije koja još uvijek pomalo zazire od društvenih mreža i dijeljenja intime s nepoznatim ljudima, a i ne shvaćam potpuno utjecaj interneta na društvena kretanja, pitam je što kažu njezini roditelji, jesu li nezadovoljni što im kći nije nastavila studij i što nema “pravi posao”?
“Mama u početku nije ni znala što radim, tek kad me nakon dvije godine uguglala ostala je šokirana time koliko pojedinosti iz privatnog života dijelim s drugima. Nakon prvotnog šoka, shvatila je da je to posao kao i svaki drugi i danas se i ona uključila u moj virtualni život. Često komentira moj blog, podsjeća me da više objavljujem na Snapchatu, kontrolira što sam jela i kakav mi je raspored letova!”
Na pitanje kakvo se često postavlja na intervjuima za posao, kakvi su joj planovi i što će raditi u sljedećih pet godina, ova mlada blogerica s čuđenjem odgovara:
“Kako to misliš? Pa do prije dvije godine nisam znala što je Instagram, tko zna što će me novo privući. Ne znam što ću raditi za tri mjeseca, a kamoli što ću za pet godina!” Istodobno samouvjereno gleda na mobitel jer je vjerojatno nakon našeg susreta čeka još najmanje dva snimanja na ulicama Berlina i chekiranje na tri mjesta. Ne mogu ne diviti se tom izostanku straha od budućnosti kod generacije koja razbibrigu uspijeva pretvoriti u posao. Lajkam!