Danas na spomen imena Marelle Agnelli sjetit ćemo se posljednje živuće „labudice“ Trumana Capotea, ikone stila 20. stoljeća s legendarnih fotografija Horsta i Richarda Avedona, ali i udovice slavnog vlasnika Fiata Giannija Agnellija. Njezina biografija toliko je bogata da ne čudi kako je bila tema mnogih knjiga, no iako je njezin život doista kao filmska priča, za sada film o njoj i dinastiji Agnelli još nismo vidjeli.
Rođena je 1927. u Firenci kao Donna Marella Caracciolo di Castagneto, u poznatoj plemenitaškoj obitelji. Njezin otac, Don Filippo Caracciolo, bio je Princ Castagneta, Vojvoda od Melita i nasljedni vladar Napulja. Majka joj je bila američka nasljednica Margareth Clarke. Marellin stariji brat Don Carlo Caracciolo nakon očeve smrti naslijedio je njegove titule, a povijest će ga pamtiti kao osnivača i vlasnika poznatih novina La Repubblica. Zbog aristokratskog porijekla, ali i elegantnih manira, dobio je nadimak Princ Urednik.
Iako je odrasla u raskoši i u vrijeme kada se od djevojaka iz takvih obitelji očekivalo da se što bolje udaju, Marella nije skrštenih ruku u svom dvorcu čekala nekog princa. Sama kaže kako je odrasla u zatvorenom i konzervativnom svijetu gdje je vrhunac razonode bio posjećivanje ostalih aristokrata, razgledavanje njihovih vila i divljenje novitetima u vrtovima kojima su se jedni drugima hvalili. Vrlo kreativna i s umjetničkim aspiracijama odlučila se za studij umjetnosti u Parizu, nakon čega seli u New York, gdje je bila asistentica proslavljenom fotografu Erwinu Blumenfeldu i redovita suradnica Voguea.
Već tada je za neke od svojih dizajnerskih radova dobila najviše nagrade struke. No, zbog ljubavi se 1953. vraća u Italiju, gdje joj Vogue nudi posao dopisnice. Giannija Agnellija upoznala je neposredno nakon završetka II. svjetskog rata. Imala je 18 godina, on 24. Imala je osjećaj da ga već poznaje jer su priče o njemu bile omiljena zabava dokonih mladih bogatašica koje su ga uzdizale u nebesa. O njegovoj naočitosti i hrabrosti tijekom rata pripovijedale su se bajke. Kao najstarije dijete u klanu Agnelli, Gianni je zarana punio stupce žute štampe kao notorni zavodnik.
Imena svih njegovih ljubavnica teško je bilo nabrojiti, no kada je sreo Marellu, činilo se da je našao što je tražio – ne samo ženu s pedigreom već i samosvjesnu i samostalnu djevojku koja je već bila poznata po svom besprijekornom ukusu. Naravno, nije mu odoljela i nakon vjenčanja odrekla se karijere.
Njezini konzervativni roditelji nisu bili oduševljeni time da im zet bude ozloglašeni playboy, ali znajući za kćerinu tvrdoglavost i izuzetno bogatstvo ženika, nisu se protivili prosidbi. Gianni je rano ostao bez roditelja, oboje su stradali nesretnim slučajem, otac u avionskoj nesreći 1935. a majka u automobilskoj 1945., tako da je Gianni već sa 24 godine postao pater familias mlađoj braći i sestrama kojih je bilo sedam i s kojima je cijeli život bio izuzetno blizak. Marella je bila svjesna da ulaskom u taj brak ulazi u klan čiji se životni stil umnogome razlikuje od njezina.
Vjenčali su se u studenome 1953. u dvorcu Osthoffen u blizini Strasbourga, gdje je Marellin otac u to vrijeme bio generalni sekretar Vijeća Europe. Vjenčanicu joj je napravio njezin prijatelj i jedan od najvećih modnih čarobnjaka u povijesti, Christobal Balenciaga. Nakon što se preselila u Torino i postala domaćica Agnellijeva carstva, Marella se nije najbolje snašla u vođenju domaćinstva.
Kako je dane provodila ležeći na sofi i čitajući knjige, njezin se suprug obratio za pomoć kontesi Volpi, matroni venecijanskog visokog društva, da savjetima Marellu uvede u njezinu novu ulogu. Od kontese je naučila sve one bitne sitnice koje čine damu iz visokog društva koja sve drži pod kontrolom; od toga koliko služinčadi treba za koju kuću, gdje će im naručivati uniforme, tko će joj vesti inicijale na posteljini i ručnicima, pa do toga gdje će naručivati cvjetne aranžmane ili kupiti najljepši porculan i kristal za bankete.
Život u Agnellijevu carstvu bio je život jahti, kuća na svim stranama svijeta, mondenih zabava i jet-seta. Gianni Agnelli nazivan je Kraljem Italije, ne samo zbog bogatstva i raskošnog života, već i zbog prijateljevanja s utjecajnim ljudima, kako talijanske tako i svjetske politike i showbiznisa. Ni nakon vjenčanja nije se odrekao svojih slavnih ljubavnica, među kojima se isticala Anita Ekberg s kojom je bio u vezi punih 20 godina.
Marella je vodeći mondeni život između New Yorka, Švicarske, Azurne obale i Torina postala pojam sofisticiranosti. Tako je ušla i u krug poznatih prijateljica Trumana Capotea koje je on nazivao „labudicama“. Riječ je o krugu žena iznimne ljepote, iz najviših društvenih slojeva, vrhunskog modnog izričaja i odreda dobro udanih: Babe Paley, Gloria Guinness, C. Z. Guest, Slim Keith, Pamela Harriman i “the European swan numero uno” Marella Agnelli.
Capote ih je obožavao, uživao u njihovu društvu i pričama. Kada su te priče osvanule u njegovoj knjizi, sve su mu labudice uvrijeđene i bijesne okrenule leđa. Jedna od njegovih najpikantnijih opservacija bila je: Kada bi stavili Babe Paley i Marellu Agnelli u izlog Tiffanyja, Marella bi bila skuplja. U filmu o Capoteu, „Infamous“ iz 2006., Marellu je glumila Isabella Rossellini. Kao šlag na torti tog društvenog uspjeha, ultimativno snobovski Vanity Fair uvrštava Marellu Agnelli 1963. na svoju prestižnu listu najbolje odjevenih žena svih vremena, Style Hall of Fame.
Ni njezin suprug nije bio ništa manje poznat po svom osjećaju za stil, pa ga i danas mnogi modni magazini nazivaju jednim od najelegantnijih muškaraca u povijesti.
U prve dvije godine braka Gianni i Marella dobili su sina i kćer. Sin Edoardo bio je plaho i bojažljivo dijete te je otac bio zabrinut kako će naslijediti i voditi Fiatovo carstvo. Kći Margherita vrlo se mlada udala za poznatog francusko-talijanskog pisca, filozofa i novinara Alaina Elkanna. S njim ima dvojicu sinova, Johna i Lapa te kćer Ginevru, a nakon razvoda od Elkanna udala se za ruskog grofa Sergeja de Pahlena s kojim ima još petero djece.
Edoardo se nikada nije ženio iako je kao tinejdžer dobio izvanbračno dijete koje Agnelliji nikada nisu priznali kao člana obitelji. Senzibilni Eduardo studirao je na Princetonu orijentalnu filozofiju i putovao je po svijetu živeći vrlo nekonvencionalan život. Često je kritizirao bogatstvo svoje obitelji, pomagao je siromašnima, okrenuo se budizmu, nakon toga i islamu, a ni uživanje u narkoticima nije mu bilo strano. Otac mu to nikada nije oprostio te se pobrinuo da za nasljednika u Fiatu imenuje nećaka Umberta, mladog i sposobnog poslovnog čovjeka koji se isticao ambicijom.
Nažalost Umbertova nagla smrt 1999. od tumora na mozgu u 33. godini, osim što je bila veliki šok za obitelj, postavila je ponovno pitanje tko će naslijediti legendarnog „Advokata“, kako su nazivali Giannija jer je po profesiji bio pravnik. Taj pritisak Edoardo nije mogao podnijeti, što je rezultiralo još jednom tragedijom, njegovim samoubojstvom 2000. godine skokom s mosta.
Marella je vrlo teško podnijela sinovu smrt, kao i njegovo vječno neslaganje s ocem te se u tuzi posvetila onome što je u mladosti napustila, kreativnosti. Osim što je do najsitnijih detalja uređivala sve palače u kojima je živjela, napisala je i knjige o luksuznom uređenju prostora i vrtova. Vrtlarstvo je postala njezina strast kojoj je posvetila stare dane preselivši se u Marrakech.
Njezini unuci John i Lapo Elkan naslijedili su je na stranicama mondenog tiska. John kao nasljednik dinastije Fiat nakon djedove smrti 2003., a Lapo po razuzdanom životu koji je katkad skandalozan čak i za standarde Agnellija. Njegova veza s rođakinjom, groficom Biancom Brandolini d’Adda (njezina prabaka je sestra Giannija Agnellija) bila je redovna tema tračerskih rubrika zbog čestih svađa, prekida i pomirenja.
No jedno je sigurno, Lapo Elkann naslijedio je eleganciju bake i djeda. Njegov originalan stil uvijek ga dovodi na popise najbolje odjevenih muškaraca današnjice, a na Vanity Fair Style Hall of fame listi pridružio se svojim precima 2009.