Brojke pokazuju da je protekla ljetna kino- sezona podbacila: “Čudesni Spider-Man 2” i “Transformers: Doba izumiranja” nisu donijeli očekivanu zaradu, dok su “Planet majmuna: Revolucija” i “Godzilla” krenuli dobro, ali i brzo “zgasnuli”. To su filmovi od kojih se najviše očekivalo i, iako je bilo pomalo iznenađujućih hitova poput “Čuvara galaksije”, u američkim je kinima broj gledatelja u odnosu na prošlo ljeto pao za 22,2%. U jednoj se kategoriji ipak može vidjeti veliki pozitivan iskorak: filmovi sa ženama u glavnim ulogama redom su odlično prošli. “Gospodarica zla” s Angelinom Jolie, “Lucy” koja je Scarlett Johansson još jednom stavila u ulogu akcijske junakinje, mlada Shai lene Woodley kao djevojka primorana na “suživot” sa spremnikom kisika u “Krive su zvijezde” i komedija “Tammy” s izvrsnom Melissom McCarthy filmovi su koji se, uz možda iznimku Angelinine “Gospodarice”, ne mogu mjeriti s prethodno spomenutim “muškim” produkcijama ni po budžetu ni po promidžbi. No to im nije smetalo da, najviše zahvaljujući svojim (anti)junakinjama, dopru do kinogledatelja. Film bi tako napokon mogao tragom televizije, na kojoj se jaki ženski likovi cijene odavno, a primjetno je da taj trend samo jača. Na malom se ekranu trenutačno može vidjeti cijela vojska veličanstvenih žena koje iz tjedna u tjedan i iz epizode u epizodu zaokupljaju gledateljsku pažnju, a u međuvremenu i prste korisnika društvenih mreža željnih da svoje dojmove podijele s istomišljenicima ili da se dobro posvade s onima koji ne dijele njihove stavove.
Nije ni televizija jednostavno prepustila veliki prostor u svom programu ženama, ali se od početka 1980-ih može vidjeti kako dame na njoj dobivaju sve više vremena i raznolikosti. Vjerojatno je za to dobrim dijelom zaslužna Alexis Carrington-Colby iz “Dinastije”, čija je “krađa” i scena i priče doprinijela preispitivanju dotadašnje sklonosti da se ženama uglavnom dade sporedno mjesto u inače na muške likove koncentriranim pričama. Serije poput “Charliejevih anđela”, u kojima su tri žene rasturale u svijetu privatnih detektiva, dotad su ipak bile iznimka. Desetljeće koje je na neki način započela i na žene orijentirane televizije. U 1980-ima upoznali smo Clair Huxtable, majku, suprugu i superuspješnu odvjetnicu u “Cosbyjevu showu”, fenomenalno neurotičnu novinarku Murphy Brown, nazalno glasnu Roseanne, čija se pojava protivila svim dotadašnjim standardima ženske ljepote na televiziji, te Lisu i Marge, jedina dva sidra zdravog razuma u urnebesnom ludilu “Simpsona”. Pretposljednje desetljeće 20. stoljeća svoju je raznolikost ženskih likova zaokružilo s dvije veteranke, jednom knjiškom – gospođicom Marple kako ju je utjelovila Joan Hickson, te književnicom i detektivkom Jessicom Fletscher u “Ubojstvo, napisala je”.
S obzirom na to koliko su uspjeha žene polučile i kod gledatelja i kod oglašivača, bilo je očekivano da će se ovako profitabilan trend samo nastaviti. Devedesete se, međutim, nisu zaustavile na pukom iscrpljivanju uspješne formule, već su u toj dekadi ženski likovi i kreativno eksplodirali. Kate Mulgrew kao kapetanica Kathryn Janeway u “Zvjezdanim stazama: Voyageru”, Gillian Anderson kao agentica Scully u “Dosjeima X”, Lucy Lawless kao Ksena, princeza ratnica, otvorile su nova vrata ženama u žanrovima SF-a i fantastike. Helen Mirren kao brojnim manama i žestokom tvrdoglavošću u poslu vođena inspektorica Jane Tennison u “Osumnjičenima” unijela je nevjerojatnu svježinu u cijeli žanr kriminalističke drame, koju je kasnije obogatila Amanda Burton kao Sam Ryan u “Nijemom svjedoku”, a zaokružila Mariska Hargitay kao Olivia Benson u “Zakonu i redu: Odjelu za žrtve”. Nezamislivo je “Zapadno krilo” bez Allison Janney u ulozi odlučne šefice osoblja Bijele kuće C. J. Cregg. Generacija koja je odrastala u tom desetljeću ugledala se na Felicity u istoimenoj seriji i Angelu Chase u “I to mi je neki život”, pa i na Buffy, nepobjedivu ubojicu vampira.
I ženska je komedija u 1990-ima procvala: na male su ekrane stigle sulude karikature zvane Edina i Patsy iz “Apsolutno fantastično”, “Dadilja” Fran Fine uspjela je unatoč ili možda upravo zahvaljujući iritantnom glasu i smijehu, a iako znana kao najuspješnija gay TV komedija svih vremena, serija “Will i Grace” podjednako se oslanjala i na naslovnog homoseksualca i na nesretnim ljubavima šamaranu Grace Adler.
“Ally McBeal” probila je granice mainstreama i u komediji i u drami dodijelivši svojoj junakinji luckasta oruđa s kojima se mogla nositi sa životnim nedaćama. “Seks i grad” unio je pak pravu revoluciju oslobodivši svoje četiri junakinje svih inhibicija kad je trebalo progovoriti o spolnosti, vezama, majčinstvu, karijeri, obitelji, prijateljstvu. U novi smo milenij ušli s brbljavim i beskrajno dragim “Gilmoricama”, a ovo tisućljeće “proizvodi” iznimno zanimljive i nepobitno jake ženske likove jednakom brzinom i po količinom kojom su riječi izlazile iz maločas “S spomenute majke i kćeri. Preživljavanju u iz svijetu špijuna učila nas je Sydney Bristow Po u “Aliasu”, a opstanku na misterioznom Sh otoku Kate Austen u “Izgubljenima”. Vrlo slojevite karaktere iznjedrile su Glen Close, pa manipulativna odvjetnica u “Opasnoj igri”, už Kyra Sedgwick, kao šećer slatka i bič britka Lo policajka u “Završnom udarcu”, Julianna Je Margulies, izdana i izigrana političareva u supruga u “Dobroj ženi”. Došlo je napokon i vrijeme za ženu koja će iza kulisa vladati malim ekranima s mjesta glavne producentice i scenaristice, mjesta Da koje je do nje, Shonde Rhimes bilo namijenjeno samo muškarcima. Shondinim smo Ža zaslugama upoznali liječnice Meredith i ra Cristinu u izdržljivom hitu “Uvod u anatomiju”, iz kojeg je iznikao spin-off “Privatna “S praksa”, a jednako bi se izdržljivom mogla pokazati slasno pretjerana politička drama s “Skandal” i njegova glavna junakinja – iznutra krhka, izvana gladijatorica Olivia Pope. Shonda, naravno, nema ekskluzivu na pretjerivanje koje obožavamo gledati na TV- , pa smo tako u proteklom desetljeću mogli ,uživati u pokvarenosti “Kućanica”, Mary-a Louise Parker kao dilerici u “Travi”, dok je Jennifer Love Hewitt završila kao maserka u polubordelu u “Dvostrukom životu”. Po- djednako je veliko zadovoljstvo pratiti i pohod Emily Thorne u “Osveti”, uspjehe Peggy Olson u “Momcima s Madisona” ili strategije Danaerys Targaryen i Cersei Lannister u “Igri prijestolja”.
Žanrovi i dalje nisu nikakva prepreka za razvoj snažnih ženskih likova, a i glumica. Najbolji je primjer za to “Orphan Black”, ili a “Siročad”, u kojem mlada Tatiana Masla- ny briljantno utjelovljuje desetak klonova, različitih ne samo po vanjštini nego i karakterom. “Orphan Black”, inače, u nas se može naći ekskluzivno na Pickboxu, jedinoj domaćoj i regionalnoj internetskoj televiziji, neopterećenoj rasporedom pa se tako sve iz ponude može pogledati kad god i koliko god vam epizoda odgovara. Uz “Siročad”, Pickbox nam uskoro ekskluzivno dovodi i Halle Berry kao astronautkinju koja se iz solo misije u svemiru vrati trudna kući suprugu Goranu Višnjiću u napetoj drami “Sjeme života” (originalno “Extant”) Stevena Spiel- berga. S područja fantazije odlučnim ženama poput Emme Swann i Regine Mills vrvi i bajkovita “Jednom davno”. Pickbox, uzgred, nije usmjeren samo na SF i fantaziju, osim spomenutih “Apsolutno fan- tastično”, “Osumnjičenih”, “Gospođice Marple”, “Skandala” ili “Uvoda u anatomiju”, tamo možete naći i supersvježu “Državnu tajnicu”, dramu o američkoj šefici diplomacije s Teom Leoni u glavnoj ulozi, koja je tek otpo- čela u Americi i već je dostupna našoj publici. Inače i nova američka TV sezona obiluje jakim ženskim likovima: Claire Danes vratila se kao demonima terorizma i vlastite psihe opterećena CIA-ina operativka u “Domovini”, a Shonda Rhimes ima novu seriju, “How to Get Away with Murder”, u kojoj briljantna Viola Davis kao profesorica prava svoje studente podučava i ne baš zakonitim stranama profesije. Uz “Državnu tajnicu”, potonja je i najbolje ocijenjena u novoj TV sezoni, što je samo dodatni argument u prilog razvoju još snažnije “ženske” televizije