Prije otprilike dvije godine glumica Doris Pinčić Rogoznica, koja je glumila Laru u Larinom izboru, nominirala me na Instagramu za takozvani ICE BUCKET izazov.
Trebala sam se negdje snimiti kako se polijevam hladnom vodom prepunom leda po glavi. Ta je akcija u brzom roku zapalila pola svijeta. Cilj je, navodno, bio osvijestiti taj isti svijet i upozoriti ga na činjenicu da postoji jedna rijetka bolest, čijeg se ja imena sad nažalost ne sjećam.
Kažem “navodno” upravo zato što se čak ni ja, koja si volim umišljati da sam socijalno osjetljiva, ne sjećam o kojem se sindromu radilo, a kažem “navodno” i zato što je na trenutke taj val snimaka na kojima se poznati i manje poznati, djeca i starci, polijevaju ledenom vodom punom leda, činio više kao začudna izvedenica selfie fotografija nego bilo što drugo, a kamoli humanitarna akcija.
Pola ljudi, naime, koji su junački istrpili šok leda na svom tjemenu, pojma nisu imali da bi istovremeno trebali nešto i uplatiti za stvar za koju se “bore”. Birali su mjesto polijevanja i odjeću za polijevanje, smijali su se, montirali klipiće i naznačavali ih hashtagovima koji su ponekad bili duži od ruskih romana.
Kad bi im se ovakav tip kritike i uputio, odgovarali bi mi zborno da je u pitanju akcija koja je bolest u pitanju dovela u sam epicenter zbivanja na društvenim mrežama, na ovaj ili onaj način. I bili su u pravu.
ALS ili Lou Gehrigova bolest (u međuvremenu sam “guglala”), na trenutak je doista zahvaljujućitom ludilu imala onih pet minuta slave koje je proročanski predvidio Andy Warhol. Warhol, dakako, nije mogao znati da će se svijet povezati na način na koji smo povezani danas, no u kostima je osjećao da je slava ili, bolje rečeno vidljivost, prepoznavanje, masovna spoznaja o nečijem postojanju, u korijenu ljudskih želja prošlog stoljeća.
Ono što se dogodilo u prva dva desetljeća ovog stoljeća nevjerojatna je potvrda zapadne civilizacije da je njegova teorija točna.
Prošlu sam Novu godinu dočekala u Rimu, i prvi put u životu susrela se s nemilosrdnom i agresivnom prodajom selfie štapova. Oko Koloseja skače nevjerojatan broj ilegalnih uličnih prodavača koji često ne znaju ni talijanski ni engleski, do riječi “SELFIE, SELFIE”, što izgovaraju kao da je to jedina stvar koju su morali naučiti na nekom imigrantskom brodu koji ih je jedva žive i promrzle doveo do obala Italije. SELFIE, i spašeni ste!
Kultura fotografiranja sebe samog došla je do toga da je određene sekcije američkih psihijatara nazivaju psihičkim poremećajem, no to i dalje ne mijenja činjenicu da smo 2016. u situaciji koja bi se najlakše mogla opisati riječima: “Ako nije fotografirano, nije se dogodilo.”
Iako je Facebook sa svojim statusima i komentarima statusa svojevrsni začetnik takvog načina života, tek je Instagram dao potpunu slobodu našem izražavanju fotografijama. Jednostavni, gotovo primitivni filteri, uz pomoć kojih svi i sve na fotografijama uz mali trud izgledaju uljepšano, istisnuli su fotoaparate iz torbe prosječnog turista na putu za medeni mjesec ili maturalac.
Pametni telefoni postali su doslovno sve što trebamo na putu, uz uloške ili tekućinu za kontaktne leće, a Instagram-trendovi postali su proljetni glasnici onoga što nas zanima, čemu ćemo se posvetiti, čime ćemo se baviti, što će biti popularno sljedećih Warholovih pet minuta, bila to rijetka bolest ili poziranje bez šminke.
Zamišljam kako bi ovo potonje zvučalo nekoj ženi prije stotinu ili pedeset godina. Zamišljam kako bi svojoj baki, koja ima 86 godina, objasnila da najveći trend nisu cipele s debelom petom kao u sedamdesetima ili Nespresso kava, već fotografije Nespresso kave u rano jutro ili fotografije tena bez trunke make upa – s Nespresso kavom u pozadini, dakako.
U pozadini rasta Instagrama i njegova trenutačnog kraljevanja u svijetu kao najbitnije platforme za lifestyle stoji upravo ta potreba modernog čovjeka (izuzev možda Tibetanaca ili jogija iz Indije) o kojoj je Warhol ironično, ali ne bez afekcije, i govorio.
Zuckerberg je mnogo puta objasnio da je Facebookom htio demokratizirati internetski prostor. Stoga ne treba čuditi da je upravo Instagram, dok je još bio samo jedna od tisuću aplikacija u povojima, bio njegova iznenadna i naoko vrlo skupa akvizicija.
Pod vodstvom tog genijalnog uma, Instagram je prerastao u virtualni prostor u kojem na sažet način možemo reći sve što nam je bitno, no, ispod svega, nudi ono ključno: svatko od nas je vidljiv i prisutan, i uljepšan.
Instagram je ujedno i Photoshop za budale, fotoaparat bez skupe opreme, društvena mreža bez opterećivanja vokabularom, jezikom ili pismenosti. Instagram su crteži na stijenkama stijena. Instagram stvara trendove, pokrete, sekcije. Instagram je država za sebe, koja zapravo, ako izuzmemo nevjerojatno i neobično strogo pravilo o bradavicama (pa se one tako ne smiju vidjeti čak ni kad su u pitanju majke koje doje, ma čak ni kad je riječ o Rihanni, a znamo da je ona pop kulturi mnogo važnija od svake majke koja doji – no čak je i Ri Ri bila ukinuta na strogo puritanskom Instagramu zbog pokazivanja naznake bradavice), nema granica.
Trenutačni trendovi na Instagramu su: klan Kardashian s naglaskom na maloljetno dijete koje roditelji tvrdoglavo vuku po modnim revijama, stvarajući tako još jedan suludi trend, postanje vlastitih slika iz djetinjstva – što onda jadni “ostali” mediji, poput portala ili tiskovina koji padaju na čvrsto drugo mjesto iza društvenih mreža, pokušavaju pratiti člancima tipa “prepoznajete li ovu slavnu pjevačicu”, ne shvaćajući da ju je 15 milijuna korisnika diljem svijeta već odavno prepoznalo – jer nitko, jednostavno, ne može biti brz kao ovaj hibrid društvene mreže i aplikacije za fotografiju koji je u munjevitom razdoblju – osnovan je tek 2010. , a Zuckerberg ga je platio milijardu dolara 2012., postao osnovni alat za sve koji žele vidjeti i biti viđeni.
Da, ono što su nekad bili kafići i Kalelarga ili Korzo u Rijeci, danas je Instagram. Hashtagovi (poseban način označavanja pojmova koji se onda uz jednostavnu pomoć znaka “ljestve” prije bilo kojeg pojma umrežuju u beskonačnost – pa ćete tako, napišete li, primjerice #ja, dobiti milijun mogućnosti da vidite što to danas ljudi smatraju pod zamjenicom JA, pod sobom) koji su izuzetno popularni oni su najjednostavniji – ja, mi, dečko, cura, ljubav, prijateljstvo.
Moglo bi se reći da Instagram propituje osnovne filozofske dileme bitka, kao i sve bitne platforme koje su nas dovele do danas: filozofska predavanja i rasprave muškaraca uz vino i orgije u antici, Bibliju, propovijedi, tiskane medije, Page Six, televiziju, internet... Niz se nastavio s aplikacijom na našim telefonima.
Na mojem se nalazi između aplikacije za vremensku prognozu i kalkulatora. Na prvi pogled, ništa posebno. Ali u sebi krije značajku koja je neiskorjenjiva: čovjekovu potrebu za spajanjem i dijeljenjem.