Kino je moj bijeg od teatra. Volim radove Sofie Coppole, a sve više se vraćam i francuskom novom valu i obožavanom Truffautu.
Putovanja su dio posla – u lipnju sam uvijek u Avignonu na Svjetskom festivalu kazališta, no najdraže mi je kad me put odvede u New York, grad u kojem sam živjela.
Katkad popijem koktel, ali najčešće je to ipak čaša vina.
Obožavam mediteransku, ali i sve egzotične kuhinje. Sve rado kušam, što čudnije to bolje. Posljednji put me oduševila hrana u Obali Bjelokosti – puno ribe i riže, posluženo na velikoj pogači s umacima od povrća. Jede se prstima!
U zadnje sam vrijeme najčešće u haljini – ugodno, praktično i bez razmišljanja o tome što s čime odjenuti. Volim reći da je kazalište otisak prsta osobe koja ga vodi, a to isto mislim i o modi. Ona otkriva osobnost.
Kod odjeće mi je važan neki pomak koji će me privući.
Ovisna sam o cipelama, ali svi kažu da uvijek kupujem jedan te isti model, a onda se ljutim što nitko je primjećuje moje nove cipele.
Godinama sam išla u teretanu i činilo mi je dobro, ali odustala sam kad tri mjeseca nisam otišla na trening. Imam tako malo slobodnog vremena da je posvećeno obitelji i prijateljima.