Malo koji svjetski časopis koji prati arhitekturu nije pisao o Stevenu Harrisu i Lucienu Reesu Robertsu, životnim i poslovnim partnerima iz čija su dva bratska ureda na Manhattanu, Steven Harris Architects i Rees Roberts and Partners, izišli mnogi nagrađivani projekti. Tim je uzbudljivija priča o nekolicini projekata koje su radili u Hrvatskoj, posebno o kući za odmor na Elafitima pokraj Dubrovnika koju su projektirali za sebe. Tako je nastala i Villa San Spirito kojom se dvojica arhitekata koriste tijekom ljeta. Zašto baš Elafiti, od svih prekrasnih mjesta na svijetu koja su mogli odabrati, priča je koja se veže za Lucienovo djetinjstvo. Lucien, koji se “danju bavi uređenjem interijera, a navečer je slikar”, treća je generacija poznate britanske slikarske obitelji. Otac Peter Reese Roberts i majka Ursula McCannell, oboje umjetnici, s troje su djece proveli mnoga lijepa ljeta u španjolskom Cadaquesu.
Naša je obala Luciena podsjećala na taj krajolik, a kako nije napučena kao Cadaques danas, Elafite su odabrali za svoje utočište. Riječ je o kamenoj dalmatinskoj kući iz 15. stoljeća kamenih z idova. Unutarnji zidovi bili su se raspali, a budući da nisu htjeli mračan i skučen interijer, arhitekti ih nisu iznova podigli. Željeli su ugodnu, ali dražesnu kuću, s mnogo dnevnog svjetla, čiji je interijer, ali i eksterijer, pogodan za zabavu jer ugošćuju prijatelje iz cijelog svijeta. Najvažniji koncept – u službi kojega je bio i dizajn – bio je što bolje povezati unutrašnjost s okolnim terenom. Na posjedu je, osim glavne, još nekoliko sličnih kamenih kuća. Tamo borave gosti, ondje je otvoreni Lucienov atelje, kapelica, a jednako je važan i prostor između njih: dvorište s citrusima, pergola, terase. Vrt je pak zasluga krajobraznog arhitekta Davida Kellyja iz Rees Roberts&Partners i zasađen je nakon što je posjed kupljen. Kelly se uspio izboriti s kamenjarom i stvoriti bujan vrt koji se doima kao da je desetljećima ovdje.