Spočitavali su mu dramaturške propuste, podržavanje ropstva, nepodnošljivu dužinu trajanja, prenapuhanost i famu. Ipak, 75 godina nakon premijere filma “Zameo ih vjetar”, za milijune gledatelja to je najbolja ljubavna priča svih vremena. Toliko utkana u današnju pop kulturu da njezin sadržaj znaju i oni rijetki koji je nisu gledali. Smještena na američki Jug početkom 19. stoljeća, govori o tvrdoglavoj i lijepoj Scarlett O’Hari, kćeri plantažera, od njezine propale romanse s Ashleyem Wilkesom, koji umjesto nje izabere brak sa sestričnom Melanie Hamilton, do strastvene ljubavne priče s Rhettom Butlrom u sjeni građanskog rata. “Zameo ih vjetar”, i roman i njegova ekranizacija drže rekorde u mnogim kategorijama. Bio je to prvi film koji je primio više od pet Oscara, osam u redovitim kategorijama i dva počasna. Taj će rekord oboriti tek “Ben-Hur” dvadeset godina poslije.
Kad bi se preračunalo u današnju vrijednost, ima najveću zaradu svih vremena, a i najpopularniji je film na svijetu – reizdaje se i gleda 75 godina. Najduži je film (traje gotovo četiri sata) koji je dobio Oscara, prvi u kojem je njime ovjenčana crna glumica, a napokon, dao nam je možda i najpoznatiji filmski citat svih vremena: “Frankly, my dear, I don’t give a damn” (Iskreno, draga, živo mi se fućka). O kojem, kao i o cijelom filmu, postoji priča iza kulisa, o cenzorima i psovanju na velikom ekranu. Margaret Mitchell roman je napisala dok se oporavljala od automobilske nesreće. Dio zasluga za to sebi je pripisao njezin suprug koji joj je, navodno umoran od donošenja silnih knjiga iz knjižnice, rekao: “Zašto ne napišeš vlastiti roman ako ti je tako dosadno?” Pa je tako Margaret natipkala 418.000 riječi, no kako je zazirala od privlačenja bilo kakve pozornosti, “Zameo ih vjetar” ostao bi u ladici da ga ponovno suprug nije odnio u Macmillan Publishing. U prvoj godini prodano je 2 milijuna primjerka, Margaret je dobila Pulitzerovu nagradu, roman na listi najprodavanijih knjiga svih vremena zauzima 34. mjesto i danas se prodaje u godišnjoj nakladi od 25 tisuća primjeraka. Scarlett se u prvoj verziji zvala Pansy, a Tara, velebno imanje na kojem živi, Fountenoy Hall. Srećom, Mitchell je imena promijenila. Romanu je najprije napisala kraj – otpočetka je znala kakav svršetak čeka Rheta i Scarlett. Prava na ekranizaciju kupio je veliki hollywoodski vizionar, producent David O. Selznick za 50.000 dolara, što je bila do tada najviša cijena plaćena za prvi roman. Kasnije će Selznick Mitchellovoj isplatiti još 50 tisuća uz objašnjenje “da je bila potplaćena”. na Kad je biran glumac za glavnu mušku Za ulogu, Clark Gable je otpočetka bio u utrci, pri no zajedno s Garyjem Cooperom, Errolom će Flynnom i Ronaldom Colmanom. Cooper je 25 ulogu odbio riječima: “Ovo će biti najveći je. debakl u povijesti Hollywooda. Drago mi je sni što će se obiti o glavu Clarku Gableu, a ne meni. Potraga za glavnom glumicom bila je mnogo iz burnija – preračunato u današnje vrijednosti, koštala bi 1,6 milijuna dolara. Na audiciju se mi prijavilo 1400 djevojaka, 400 od njih je dobilo priliku rolu čitati, a 19 je pozvano na probno snimanje. Samo dvije finalistice snimljene 19 su u skupom Technicoloru, Vivien Leigh i Paulette Goddard.
Ulogu je trebala pripasti za Goddardovoj, no spotaknula se o tadašnji mi moral – problem je bio što je nevjenčano od živjela s Charliejem Chaplinom. Kako je i u to vrijeme postojao dvostruki moral, angažirana zat je Vivien Leigh. Bila je, doduše, u izvanbračje noj vezi s Laurenceom Olivierom (oboje su je bili u braku), što je bila javna tajna, no kako nij nisu živjeli zajedno, svi su se mogli praviti sla da ništa ne vide. Gable se pak zbog Carole ob Lombard pokušavao rastati; zvijezdi je to cr isposlovao studio pa su se njih dvoje vjenčali slu odmah nakon snimanja. “D I produkcija filma je bila vrlo kaotična. Nakon tri tjedna snimanja otpušten je George da Cukor, redatelj koji je dvije godine radio na pretprodukciji. Na tome je inzistirao Gable tvrdeći da “režira na previše ženski način”. Što je možda bila istina, ali u najpozitivnijem smislu. Vivien Leigh i Olivia de Havilland koja je igrala Melanie potajno su nastavile ići na konzultacije Cukoru. Danas njega smatraju zaslužnim što je Leigh uspjela tako slojevito prikazati lik Scarlett i izbjeći zamku da bude samo razmažena južnjačka ljepotica. Cukora je zamijenio Sam Wood, a njega Victor Fleming koji se smatra redateljem filma. Kad je on kolabirao od umora, privremeno su režirala dva pomoćna redatelja. Scenarij je napisan, pa ponovno napisan, pa izmijenjen, pa produžen, pa opet promijenjen, a nakon pet tjedana snimanja napisan je potpuno novi scenarij. Producent David . Selznick pisce je doslovno zatvorio ne dopuštajući im ni da iziđu na ručak, već ih je hranio bananama, no nakon sedam dana s dvadesetosatnim radnim vremenom, scenarij je bio gotov. I zvijezde su imale svoje mušice. Osim što je isposlovao otkaz Cukoru, Clark Gable je i inače cijeli tekst smatrao “preženskastim”.
Kad je došao do scene u kojoj mora zaplakati, dao je otkaz. Olivia de Havillad ga je uspjela nagovoriti da ostane, suzama unatoč. Leighova je pak nabijala užasni tempo svake večeri inzistirajući da se snimi još jedna i još jedna scena. Razlog je bio prozaičan. Željela se što prije vratiti u Englesku gdje je bio Laurence Olivier. Bilo je problema i sa snimanjem ljubavnih scena Scarlett i Rheta. Gable je navodno nosio protezu... Stat ćemo na tome, da ne razbijemo čaroliju. Zanimljivo je da je od svih prvo snimljen prizor Atlante u plamenu. Selznick je znao da će to biti najskuplja scena u filmu (koštala je 25.000 dolara) te da nemaju novca ponavljati je. Ne uspije li otprve, film otpada. Tako je snimljena i prije nego što je odabrana glavna glumica, u stražnjem dvorištu studija, a Selznik je mudro upotrijebio stare kulise iz “King Konga” i drugih filmova. Iako je scena kratka, za svaki je slučaj snimljeno 113 minuta filma.
Film su pratile i danas nezamislive kontroverze. Premijera je održana 15. prosinca 1939. u Atlanti. Guverner Georgie taj je dan proglasio državnim praznikom – bilo je to zapravo trodnevno slavlje. Ulaznice za premijeru prodavale su se po 40 puta višoj cijeni od uobičajene, no na nju nisu smjeli doći crni glumci. Gable je bio toliko ogorčen, posebno zato što je to zabranjeno Hattie McDaniel koja je glumila Scarlettinu sluškinju Mammie, da je zaprijetio da će bojkotirati cijelu stvar. No nije. Hattie je pokušala stvar izgladiti poslavši pismo da ne može doći zbog privatnih obveza. Te je godine McDaniel postala i prva crna glumica koja je dobila Oscara. Ulogu sluškinje do tada je odigrala mnogo puta. “Draže mi je igrati sluškinje za 700 dola- ra tjedno nego biti sluškinja za 7 dolara na dan”, rekla je. Pogađate – dodjeli nije smjela prisustvovati.