Nema mnogo ljudi u našoj zemlji za koje se može reći da su rođeni zabavljači. Da je rođen prije tridesetak godina, bio bi osmi član Sedmorice mladih, zbog njega bi Minja Subota dobio otkaz, gospon Fulir bi vjerojatno bio mišićaviji, a Helga Vlahović i Željka Fattorini imale bi pravog partnera na malim ekranima.
Nekada je bilo normalno da osoba koja se naziva voditeljem ima više talenata od pukog čitanja s blesimetra. Bilo je normalno da glumci i glumice prekrasno pjevaju i da samo najizvrsniji dođu do televizije. Moja je baka za novu generaciju „celebrityja“ znala je reći: „A koji je bedak tebe na tu televiziju del?“ Ja sam imao sreću buditi se uz obrazovni program, gledao sam nedjeljno popodne s najtalentiranijim ljudima u bivšoj državi i išao u krevet nakon programa koji je odabrao legendarni Đelo Hadžiselimović.
Mladić rođen u Bjelovaru očigledno je odrastao uz iste te ljude, a u sebi je nosio ono što imaju oni. Svojim talentom postigao je da ga cijela zemlja prepozna kao plesača, pjevača, glumca, jednom riječju – zabavljača... Bez stalnog zaposlenja na nekoj od televizija, bez klana koji stoji iza njega i bez nekog mutnog medijskog moćnika ili menadžera... Sam sa svojim (mišićavim) tijelom, licem s tisuću grimasa, glasom koji je osvojio Hrvatsku i mozgom koji nekad radi na potpuno čudan način. Ako želite dogovoriti gažu s njim, nazvat ćete njegovu rođakinju čiju djecu obično čuva i koja pazi da jede juhu i ide spavati na vrijeme.
Ako želite potpisati marketinški ugovor s njim, morate se naći i ispričati zašto želite baš njega. Ako mu se ne svidi ideja, neće pristati. Ipak, kada jednom prihvati projekt, možete biti sigurni da će doći na vrijeme, da će se obući u skladu s prilikom i nikada neće prijeći crtu dobrog ukusa po kojoj često balansira. Znam da postoje ljudi kojima ide na živce, ali zar nije tako sa svima nama? Njegov humor nije za svakoga. Mario Petreković stvorio je svoj lik ni iz čega, napravio jedan od najpoznatijih klubova u Zagrebu i nikad mu nije teško doći i pomoći mi oko maljanja kuće jer je on ipak prijatelj, čovjek i fizikalac. A ustvari je Antuntun jer u njega je zbilja neobičan um.
Dragi Marionino, pričao si mi o ekipi iz Bjelovara, o skupini talentiranih ljudi s kojima si odrastao. Jesi li mogao sanjati da će se jednog dana televizije boriti oko tebe? I što na to kaže ekipa? Platiš li pivo ili dva kad si u Bjelovaru?
Prije svega, dobar dan svima, tebi dragi Boro želim dobru večer i laku noć. Moram priznat’, ugodno sam počašćen i iznenađen, da ne kažem dirnut sam uvodnim riječima, čak osjećam lagani titraj oka, što je znak da suza se sprema i evo, gle, niz obraz klizi suza mala, što da ti kažem Boro, velika ti fala. Ujedno vjerujem da će i ekipa iz Bjelovara tzv. Bjelowariorsi također procurit na samom uvodu. Svaki susret s njima obično se završi uz pjesmu, radost, igru i veselje, a to nam je nekako uvijek bio životni moto. Od malena me je privlačila ta kutija što je TV zovemo, tako da sam se igrao Dnevnika i Dozvolite da se obratimo. Sad kad gledam unazad, mogu reći da je logično i apsolutno prihvatljivo da je televizija moj dnevni boravak, mjesto gdje se ugodno osjećam, izbor broj 1, dječački san, naravno, na način kakav ga ja vidim, a on se ipak malo razlikuje od viđenja vođa i članova uprava televizijskih kuća domovine naše. Vjerujem i iskreno se nadam da ćemo se u budućnosti još bolje prepoznati i udružiti, a sve u svrhu zabave i veselja, kako za gledatelje tako i za naša i moja osobna ispunjenja. Sve više ovo što živim smatram pozivom, baš iz gore navedenih činjenica i fakta. To je san, valjda.
Često te porede s Jimom Carreyjem. Imaš li uzor?
To je zapravo nevjerojatni kompliment, jednostavno ga obožavam. Tu je zatim Ricky Gervais, možda i najdraži Will Ferrell. Nekako, ovaj trojac je konstanta. U ranijoj fazi života i ono što me je uopće pokrenulo kao nekog zabavljača u vrtiću i školi definitivno je gospodin Charlie Chaplin, Buster Keaton, Stanlio i Olio, Dave Alen, Benny Hill, Sedmorica mladih, Miodrag Pe-trović Čkalja, Rokeri s Moravu, Šiljo, Prle, Tihi, Mrki, Adriano Celentano itd. Uzora na pretek. Svi oni su zaslužni za moj životni odabir. Naravno, tu su i roditelji, brat, familija, društvo i okruženje, koji su odobravali i podržavali moje istupe u vrtiću, školi i životu općenito.
Cijeli intervju pročitajte u novom broju Dive Style koja vas čeka na kioscima!