Proučavati povijest mode bez fotografije ili povijest fotografije bez Horsta nije moguće. Neke od najzačudnijih modnih fotografija u povijesti djelo su ovog čarobnjaka kamere. Velika retrospektiva Horstovih radova u Victoria & Albert muzeju u Londonu bit će prilika da se prisjetimo njegovih impresivnih opusa. Izložba će biti otvorena od 6. rujna 2014. do 4. siječnja 2015. “Volim fotografirati zato što volim život, a najviše volim fotografirati ljude jer prije svega volim ljudskost.” U ovoj rečenici Horst je sublimirao svoju grandioznu karijeru jednog od najprivilegiranijih svjedoka i kroničara 20. stoljeća. Fotografski alkemičar, kako ga Vogue naziva, Horst Paul Albert Bohrmann rođen je 14. kolovoza 1906. godine u mjestu Weißen- fels-an-der-Saale u Njemačkoj, kao mlađi sin Maxa Bohrmanna, bogatog trgovca željezom i njegove žene Klare. Horstov otac družio se, među ostalima, s indijskim nobelovcem Rabindranathom Tagoreom i slavnom zabavljačicom Josephine Baker. Horst je od malih nogu odrastao u umjetničkom okružju, a preko tete Grete, čija je kuća u Waimaru bila središte lokalne intelektualne i umjetničke elite, rano dolazi u doticaj s pokretom Bauhaus. Tada započinje i njegov interes za ples, kazalište i arhitekturu.
Upisuje studij umjetnosti u Hamburgu, a nakon epizode nalik na onu iz “Čarobnog brijega” Thomasa Manna, kada u Švicarskoj liječi probleme s plućima, Horst piše slavnom arhitektu Le Corbusieru i dobiva mogućnost šegrtovanja u njegovu pariškom uredu. Dolaskom u Pariz 1930. pred mladim Horstom otvara se novi svijet. Upoznaje svog mentora, baltičkog plemića barona Georgea Hoyningen-Huena, proslavljenog Vogueova modnog fotografa. Markantni Horst, plav i atletski građen, odmah je zapeo za oko Hoyningen-Huenu koji njegov arijevski izgled rabi za seriju helenističkih aktova. Osim što započinju intimnu vezu, baron ga uvodi u tajne fotografskog zanata te Horst već nakon godinu dana postaje i fotograf pariškog Voguea. To je bio početak suradnje koja će se protegnuti kroz šest desetljeća: prvi Horstov rad objavljen je u Vogueu krajem 1931., a posljednji 1991. godine. Kada je Hoyningen-Huene 1935. prešao iz američkog Voguea u Harper’s Bazaar, Conde Nast (izdavač Voguea) poziva Horsta u New York da preuzme Hoyningen-Huenov posao. Boraveći u Americi, Horst prvi put službeno dolazi u Hollywood te počinje stvarati seriju slavnih portreta filmskih legendi tog doba. Sredinom 30-ih godina prošlog stoljeća Horst postaje članom visokog društva te prijateljuje s umjetničkom kremom u svim krajevima svijeta. Među njegovim bliskim prijateljima bili su Cecil Beaton, Noel Coward, Gertrude Stein, Jean Cocteau i Jean Marais, Cole Porter, Elsa Schiaparelli, Salvador Dali sa suprugom Galom, a s Coco Chanel i režiserom-aristokratom Luchinom Viscontijem, s kojim je u to doba bio u ljubavnoj vezi, ostaje blizak cijeli život. Navodno je mademoiselle Chanel upravo od Horsta na dar dobila tirolsku jaknu koja će joj poslužiti kao inspiracija za jedan od najslavnijih odjevnih predmeta u njezinu opusu - slavni sako od tvida. Horst je autor poznatih portreta Coco Chanel, a fotografirao je sve kampanje za modnu kuću Chanel dok je Coco bila živa.
Posebno je zanimljiva priča kako je slikao Marlene Dietrich, koja je bila poznata po tome da fotografima i režiserima nije dopuštala da joj postavljaju svjetlo dobro znajući pod kakvim osvjetljenjem će izgledati najbolje. Radeći na početku karijere s Josefom Von Sternbergom, naučila je sve o svjetlu pa joj je čak i perfekcionist Hitch- cock dopustio da sama namješta svjetlo za svoje scene, što nikada nikome nije dopuštao. Kada je Marlene vidjela kako je Horst namjestio rasvjetu, bila je jako nezadovoljna i gotovo da je odbila suradnju. No, nakon što je ugledala fotografije, bila je toliko oduševljena da ih je dala svojem agentu da ih upotrebljava u promotivne svrhe. U doba najvećeg kreativnog uspona Horst započinje suradnju s najpoznatijom manekenkom tog doba Lisom Fossangrives, koja je svoju punu afirmaciju postigla upravo radeći s njim.
Početkom II. svjetskog rata Horst odlučuje službeno postati američki državljanin te se 1942. godine prijavljuje u vojsku. Odriče se svog njemačkog prezimena i mijenja ga u pseudonim inspiriran dadaizmom po kojem će ga povijest pamtiti: Horst P. Horst. Za vrijeme rata uređuje vojne novine, priprema prvu knjigu svojih radova i u propagandne svrhe slika američkog predsjednika Harryja S. Trumana s kojim se i privatno druži. Nakon toga Horst je više od 30 godina bio službeni fotograf svake američke prve dame nakon inauguracije njihovih supruga. Nakon povratka iz vojske čeka ga stari posao u Vogueu, ali i jaka konkurencija Irvinga Penna i Toni Frissell, koji su ojačali svoje pozicije u modnom svijetu iskoristivši Horstovo odsustvo. Horst nakon rata počinje često putovati i modna snimanja sve češće obavlja izvan studija. Tada otkriva i Suzy Parker, koja uskoro postaje i omiljena manekenka njegove prijateljice Coco Chanel, a nakon toga i neprikosnovena modna zvijezda 50-ih. Njegovo najveće otkriće među modelima nesumnjivo je bila kontesa Vera Gottliebe Anna Gräfin von Lehndorff-Steinort, poznatija po svojem nadimku Veruschka, do danas jedna od najvećih manekenskih zvijezda u povijesti. Kada je Diana Vreeland, legendarna modna urednica, 1962. godine prešla iz Harper’s Bazaara u Vogue, počinje njezina suradnja s Horstom i Veruschkom. Njihov zajednički rad postat će jedna od najplodonosnijih modnih suradnji koja će potrajati čitavo desetljeće. Horst je još za života postao legenda i uzor novim generacijama modnih fotografa koji ga i danas često citiraju. I ne samo fotografi! Najbolji primjer za to je kultni videospot za Madonninu pjesmu „Vogue“ u režiji danas cijenjenog redatelja Davida Finchera. Posebno mjesto u Madonninu spotu posvećeno je možda i najslavnijoj Horstovoj modnoj fotografiji, „Mainbocher Corset” iz 1939., koja prikazuje model koji sjedi, uslikan s leđa u korzetu, što je Fincher u svom videu i doslovno citirao. Povijest modne fotografije 20. stoljeća poklapa se s Horstovim životnim djelom jer je imao sreće da ga proživi u cijelosti. Umro je u svojoj rezidenciji u Palm Beachu na Floridi 18. studenog 1999. u 94. godini.