Postoje neodoljivo privlačna mjesta na koja se, kad ih jednom posjetimo, uvijek vraćamo. Jedno od takvih je i venecijanski caffè Florian koji je svojim šarmom "zaveo" generacije žitelja nekoć moćne Serenissime, ali i putnike namjernike koji su se našli u gradu u laguni. I uistinu, mirisu kave i tople čokolade, bojama te zlatu njegovih elegantnih salona i nostalgičnoj glazbi, koja nadrealnu ljepotu Piazze San Marco čini još čudesnijom, teško je odoljeti. Možda u tome uspiju ljudi bez duše, no romantičari će ovdje uvijek naći utočište.
Otkako je otvoren, 29. prosinca 1720. godine, mletačka aristokracija i gospoda druženja su iz salona svojih "palazza" preselila u ovaj kutak u "Procuratie Nuove" na Trgu sv. Marka koji je u skoro tristo godina postojanja bio svjedokom i slave i pada "presvijetle" republike. Kavanu koja je danas simbol grada otvorio je Florio Francesconi pod imenom Venezia Trionfante, a mjesto je ubrzo postalo najpoznatija gradska "bottega del caffè". Vjerni su je gosti prozvali Florian. Uz razgovore o politici, kulturi ili čavrljanje o beznačajnim stvarima, ispijala se najfinija kava, plemenite rozolije i vina. Tu su se kovali planovi o svrgavanju francuskih, poslije i austrijskih vlasti čije su se pristalice okupljali u caffèu Quadri točno nasuprot Floriana. Šarolika klijentela hranila je spisateljski talent Carla Goldonija koji je u slavni caffè prvi put kročio kao jednogodišnji dječak, a saloni tada jedinog caffèa koji je dopuštao pristup ženama, bili su kulisa Casanovinim zavodničkim pothvatima. Caffè je bio i poligon povijesnih zbivanja i vijesti. Stoga nije čudno da ga je Gasparo Gozzi odabrao kao jedno od rijetkih mjesta gdje je bilo moguće kupiti jedne od prvih talijanskih novina – list Gazzetta Veneta. Kavu su ovdje ispijali Silvio Pellico, Nicolò Tommaseo i Daniele Manin, raspravljajući o nezavisnosti i slobodi, ali i Lord Byron, Ugo Foscolo, Goethe, Madame de Staël, Chateaubriand, Charles Dickens, Marcel Proust, Gabriele D’Annunzio i Eleonora Duse, Rousseau, Rubinstein, Stravinsky, Modigliani i Campigli... Kipar Antonio Canova našao je u vlasniku Florianu Francesconiju pravog prijatelja i dobročinitelja, dok su tu krajem 19. stoljeća Riccardo Selvatico i prijatelji postavili temelje Venecijanskog bijenala u čast srebrnog pira kralja Umberta i kraljice Margherite.
Caffè Florian, ulaskom u 20. stoljeće, za vrijeme toplijih mjeseci ve- čeri je počeo uljepšavati i koncertima na otvorenom. I danas se ovdje može naći društvo zvijezda s velikog platna ili iz svijeta umjetnosti, politike i biznisa. Arhitektura ovog mjesta gotovo je jednako zanimljiva koliko i njegova povijest. Kada je otvoren, caffè je imao samo dvije prostorije, ali je sredinom 17. stoljeća dobio još dvije. No današnji nas izgled caffèa vraća u sredinu 19. stoljeća kada je za njegovo preuređenje angažiran Lodovico Cadorin iz Accademije di belle Arti. Naum vlasnika izazvao je skandal jer su gosti strahovali da njihovo omiljeno sastajalište više nikad neće biti onaj stari Florian. Zgražanje je izazvao i golemi iznos predviđen za obnovu za koji se govorilo da je dovoljan za izgradnju palače na Canalu Grande.
Caffè je ipak obnovljen, ali s pozornošću i poštovanjem povijesti. Saloni su zablistali novim sjajem, a svaki je nazvan svojim imenom. "Sala degli Uomini Illustri“ nazvana je prema prominentnim venecijanskim ličnostima kao što su Carlo Goldoni, Tiziano, Marco Polo itd. koje je na zidovima oslikao Carlini. "Sala delle Stagioni“ ili "degli Specchi“ (salon godišnjih doba ili zrcala) ukrasio je Rota, a taj uski salon stalni gosti i danas nazivaju "Il Ristorante“ jer je tijekom '30-ih godina služio za blagovanje. "Sala Orientale“ i "Sala Cinese“ ukrašene su orijentalnim motivima, dok je "Sala del Senato“, koja je iznjedrila rođenje Venecijanskog bijenala, dekorirana motivima iz svijeta umjetnosti i znanosti te optimističnim slikama svega što se očekivalo u sljedećem, dvadesetom stoljeću. "Sala Liberty“ salon je s lučnim svodom i ručno oslikanim zrcalima s početka dvadesetog stoljeća. Uz jedinstvenu atmosferu, i osoblje Floriana također je jedan od njegovih aduta, od barmena do konobara koji s elegantnom lakoćom raznose srebrne pladnjeve s porculanskim posuđem punih aromatič- nih napitaka, pića i delicija.
Kao jednu od najpoznatijih znamenitosti Venecije, Florian često posjećuju i turisti, no potomci aristokratskih obitelji te drugi stalni gosti i dan-danas inzistiraju na tome da sjede za svojim stolovima. A rečenica u lokalnom dijalektu "Andemo da Florian!“ (Idemo u Florian!) ujedinjuje starosjedioce i došljake. Pijuckati kavu samo jednom u čudesnoj atmosferi dok Piazzu San Marco budi sunce, ili koktel u kasnu zimsku večer udobno smješteni u naslonjačima boje crnog vina, postaje i ostaje ritual kojemu se uvijek rado vraća. Čaroliji ovog mjesta nije odolio ni pisac Karl Hernold jednom napisavši: "Europa je najljepše mjesto na svijetu. Italija je najljepši dio Europe. Venecija je najljepši grad u Italiji. Piazza San Marco najljepši je trg u Veneciji. Caffè Florian najljepše je sastajalište na trgu. Stoga svoju moku ispijam na najljepšem mjestu na svijetu.“