I ova sezona kulinarskog showa „3,2, 1...kuhaj“ još je jednom dokazala da su kuhari definitivno zvijezde, da je kuhanje u Hrvata sve više „in“, a da šarmantni i zgodni kuhari opasno popularnošću konkuriraju sportašima, poglavito nogometašima. Uz već omiljenog okruglog Tomicu Špičeka i sofisticiranu Željku Klemenčić, nova zvijezda je plavokosi Dalmatinac kojeg Špiček katkada u dobronamjernoj šali zove „plavom curicom“ – Ivan Pažanin, glavni kuhar trogirskog restorana Don Dino.
Dubokoga glasa, zavodljivog sportskog stasa i neodoljivog šarma i nesporne karizme, Pažanin je osvojio i suradnike i kandidate i televizijski auditorij. Uspostavljena je zanimljiva zafrkantska dinamika na relaciji (uvjetno rečeno) dvaju „timova“: Špiček (čiji bi imaginarni tim obilježile ključne riječi – Zagorje, iskustvo, špek) i Pažanin (ključne riječi – Dalmacija, mladost, maslinovo ulje) koja uistinu odlično funkcionira. Štoviše, sa suzdržanom i decentnom Željkom kao jezičcem na zamišljenoj vagi, ova je ležerna međuigra izvrstan začin showu.Pažanin se pred kamerama kreće suvereno i govori s lakoćom kao da nikad nije imao tremu.
"U početku sam bio malo u grču, ali to je trajalo samo nekoliko dana", kaže Pažanin, "a onda sam shvatio da je najbolje biti onakav kakav jesi – i počeo se ponašati sasvim prirodno te krenuo uživati u svakom danu snimanja. I za vrijeme stanki snimanja provodimo mnogo vremena zajedno, što pridonosi opuštenosti i povezanosti, a iskusniji kolege lijepo su me prihvatili."
Pažanin je kulinarske vještine brusio pet godina na megajahtama, a jednu je proveo u, kako profesionalci znaju, najtežim mogućim uvjetima – na cruiseru. Neko je vrijeme radio sa slavnim francuskim „gastarbajterom“ u hrvatskoj Stephanom Macchijem. No, on kuhinju nosi u krvi, premda nitko u njegovoj obitelji nije kuhar, a obje sestre završile su fakultete. Već je u osnovnoj školi radio u kuhinji i nikada mu nije bilo teško ništa vezano uz kuhinju – pa čak ni pranje suđa na svadbama, čime je zarađivao džeparac. Blizina kuhinje ga je veselila. Ukućani se jesu malo čudili, ali ga nisu obeshrabrivali.
"Istina, kuhanje je tek unatrag desetak godina postalo „seksi“. Prije se smatralo nekim manje važnim, pa čak i „sramotnim“ zvanjem za one koji nisu uspjeli u „pravoj“ školi. No, moji su me uvijek i u svemu podržavali, a činjenica je da se u našoj kući sve nekako uvijek vrtjelo oko kužine. Kuharstvo je erotika, strast, svojevrsno ludilo, čista emocija...Hrana za mene ima draž, a kuhanje za druge me doslovno baca u ekstazu jer pružaš nekome užitak, usrećuješ nekoga – a to je neprocjenjivo. Uopće ne znam što bih bio da nisam kuhar?! Možda eventualno – pomorac."
Ipak, na pitanje o tome bi li svoje dijete jednoga dana potaknuo na toda postane kuhar, nije bio decidiran. Diplomatski se izvukao – da se ne bi želio miješati u djetetov životni izbor.
Kako ste se obreli na ekranu?
Zapravo slučajno, nakon što je jedna moja poznanica dala ekipi iz produkcije moj telefonski kontakt. Otišao sam na casting i otprve se sve poklopilo. Činilo se da su tražili upravo osobu poput mene. A ja sam pomislio da je to prilika kakva se ne propušta! Nije stvar u novcu jer mi smo kuhari pristojno plaćeni – iako bismo trebali biti plaćeni i više s obzirom na to da smo turistička zemlja, a nije ni u slavi, no svakako je to dobar PR i šansa za napredovanje. A i nauči se puno, jer se na dugim snimanjima i po 20 sati neprestano razgovara o hrani.
A što je s mogućnošću da se televizijski celebrity kuhari umisle, „iziđu“ iz kuharskog „štosa“, zamjere se dijelu publike i tako stvore negativan image, slava im udari „u glavu“ i na kraju „propadnu“?
Ako je čovik zdrave glave, ako je čvrsto na zemlji, slava ga može samo rubno okrznuti, ali ne i prominiti ili uništiti. Medijsku pozornost treba iskoristiti u vlastitu korist. Ja sam se nedavno vratio u kužinu i jedva sam to dočekao.
Mogu li kuhari amateri naučiti kuhati u showu? Odnosno, koliko su u kulinarstvu važni talent, volja, strast, ljubav, a koliko tehnička (kuharska) znanja i vještine?
Sve je važno, a treba dodati i učenje, čitanje knjiga, praksu, strpljivost, fizičku spremnost i izdržljivost. Kuhar je zanimanje koje uz rudare i vatrogasce pripada među desetak najtežih. Što se učenja tiče, moguće je u nekoliko mjeseci snimanja uistinu mnogo naučiti. Naravno, ako se radi o inteligentnim ljudima koji žele i znaju slušati.
Što, osim nečistoće, nikad ne biste oprostili nekom od kandidata ili kuharu u restoranu koji radi pod vama ili pak kuharu u restoranu u koji ste došli jesti?
Sve što ste nabrojili je nedopustivo. Jednako kao nemar prema namirnici, nepoštivanje hrane.
Što najviše volite kuhati, a što vam je najteže i najzahtjevnije ili ne volite pripremati?
Kuham i kad sam slobodan. Obožavam i jesti i pripremati morske plodove. Volim prirodno, jednostavno, svježinu mora; lud sam za svježim i kvalitetnim namirnicama i one su mi glavna inspiracija. Npr. školjke samo otvorene na pari s domaćom manistrom, začinjene s malo maslinova ulja i začinskim biljem. Savršenstvo! Volim ja i meso, ali nema do mora i Mediterana! Uzbudljivo mi je i samo otvoriti hladnjak i spremiti neko dobro jelo od onoga što tamo zateknem. Jako volim sir – od predjela do deserta. Nisam od slatkoga, a to mi je i najteže pripremati.
Nabacite neki fini i jednostavni, brzi recept...
Uz sir napravite marmeladu od crvene kapule ili karamelizirajte poriluk s malo smeđeg šećera. Ili pripremite suhe smokve kuhane u prošeku.
Bojite li se kritike gastrokritičara ili vam je važnije što će reći vaši „obični“ gosti?
Ne bojim se, ali mi je stalo. Nije mi nimalo svejedno što će reći kritičari, no najvažniji su ipak gosti. A moram priznati da jako teško podnosim kritiku. Kad čujem da se priča da Pažanin stvarno zna kuhati, to mi je najveća nagrada.
Zbog čega je u Hrvatskoj, sve popularnijim kulinarskim televizijskim emisijama i povećanom interesu za vino usprkos, prosječna razina znanja konobara u lokalima ipak poprilično niska?
Krivi su vlasnici restorana! Oni bi trebali ulagati u edukaciju osoblja, biti prisutni u svom restoranu 25 sati na dan, biti gospoda. Nerijetko je, međutim, slučaj da su vlasnici restorana ljudi koji slučajno imaju novca i žele ga investirati u gastrobiznis iako ih on, kao takav, ama baš nimalo ne zanima niti se u njega razumiju.
Tko je vaš kuharski idol, ako takav postoji?
Divim se mnogima i rado putujem zbog hrane i dobrih restorana, a najviše bih volio otići u NOMU i upoznati Renea Redžepija. Privlači me i latino kultura, pa bih rado s djevojkom otputovao u Argentinu, pa u Peru – koji je kulinarski jaka zemlja.
Što u Hrvatskoj volite osim kuhanja?
Jako volim sport, treniram cross-fit trening, što je vrsta funkcionalnog grupnog treninga cijelog tijela, i mislim da je vježbanje i bavljenje sportom strahovito važno jer mi kuhari vodimo neuredan život. A volim i pratiti sport. Osobito balun. Lud sam za balunom!
Jeste li svjesni da ste postali svojevrsna zvijezda u Hrvatskoj i da ste privlačni ženama?
Nisam ja nikakva zvijezda. Ja sam samo prirodan. I takav sam i pred kamerama. Zvijezda je Oliver Mlakar. Ili Tereza Kesovija. Ja sam samo trenutačno u fokusu pozornosti medija, što će proći, a to treba što bolje iskoristiti. Mislim da se dobro nosim s medijskom pozornošću, bude mi drago kad se nekome obratim i razveselim tog čovjeka. Vrlo me rijetko smeta pažnja, ljudi su u načelu dobrohotni. Baš mi je lipo sad u životu. Trideset jedna mi je godina, dosta sam uspješan, u sretnoj sam vezi, mnogo učim... Jednog dana ću imati svoj restoran, možda napisati kuharicu, ali ima vremena. Ne žurim.
Q&A
Mačka ili pas? – nijedno
Bicikl ili pješke? – bicikl Rock/jazz/klasika/pop? – rock/pop
Crnke ili plavuše? – oboje
Inozemstvo ili Hrvatska? – Hrvatska
Slano ili slatko? – slano
Rare / medium rare / medium / medium well done / well done ? – medium rare (medium prema krvavom)
Barka ili gliser? – gliser (“lin sam vući vesla”)