Da glumicu Zrinku Cvitešić moramo negdje ukratko predstaviti, u najkraćim crtama bismo rekli da je 36-godišnjakinja rođena u Karlovcu, da je diplomirala je na Akademiji dramskih umjetnosti i danas se bavi glumom.
No Zrinku, mislimo, danas ne treba nikome predstavljati, čak ni onima koji kazalište ili film prate vrlo površno. Zasluga je to njezinog velikog uspjeha izvan Hrvatske što mediji doista revno prate. Posljednje tri godine više je živjela izvan Hrvatske nego u njoj, a velika je vijest bila kad je naša glumica dobila ulogu u mjuziklu koji se izvodi u londonskom West Endu.
Vjerojatno nitko ni tada nije slutio kamo će je ta priča odvesti. Otada je za nastup u mjuziklu “Once” dobila nekoliko doista značajnih priznanja. 2013. bila je to Nagrada za najbolju debitanticu u West Endu, iste je godine primila i nagradu Broadway World UK za najbolju glumicu, a godinu kasnije i nagradu Laurence Olivier u kategoriji najbolje glumice u mjuziklu.
U kazališnom svijetu ovu potonju može se shvatiti i kao inačicu američkog Oscara.
Zrinka je već za vrijeme studija, kako to uglavnom biva s talentiranim studentima, odigrala nekoliko manjih uloga, a odmah nakon diplome došao je film „Konjanik“.
Mi koji je nismo imali prilike gledati kako pjeva i glumi u “Onceu” možemo je se sjetiti kao strastvene i odlučne Tatjane koja se zbog ljubavi ne boji kršiti društvena pravila u filmu „Što je muškarac bez brkova?“, po ulozi Lune čiji se partner Amir odluči pridružiti Vehabijama u izvrsnoj drami Jasmile Žbanić “Na putu” koja je nominirana za Zlatnog medvjeda na Berlinskom festivalu i za koju je dobila čak sedam festivalskih nagrada za najbolju glumicu među kojima je i Shooting Star te nominacija za europskog Oscara, kazališnim ulogama, ali i nastupu (i pobjedi) u TV showu “Ples sa zvijezdama”.
Da, Zrinka je mnogo puta dokazala kako ljepota može biti združena s talentom, dapače, s više različitih talenata. Uz sve to ostala je ona slatka „djevojka iz susjedstva“, uvijek nasmijana, uvijek prpošna, iznimno vrijedna te sjajnog smisla za humor.
Ona je neustrašiva mlada žena koja će vam se uvijek nasmijati kad je sretnete na ulici, pitati vas kako ste i poželjeti vam sve najbolje. I to ozbiljno, ne iz pristojnosti.
Pozitivna energija, koje ima napretek, upornost i predanost onome što voli i koga voli, daleko su je doveli. A opet, i danas s obje noge čvrsto stoji na zemlji, iako su je brojna priznanja i prilike koje je dobila mogle vinuti visoko u nebo.
Zagrebačku adresu zamijenila je onom londonskom gdje je pronašla i ljubav, no iako iznimno zaposlena u inozemstvu, trenutačno često boravi u hrvatskom glavnom gradu zbog uloge u suvremenoj operi „Evanđelje“ koja je na repertoaru u HNK-u.
Biti ili ne biti?
Kod mene to nikad nije pitanje. Uvijek biti jer ako nisi, onda i ne živiš, nema te, ne postojiš. A život je sa svim svojim srećama i nesrećama najljepši dar koji smo dobili. I ne smijemo dopustiti da prođe pokraj nas.
Kazalište ili film?
Kazalište zbog publike, zbog adrenalina, zbog rasta i razvijanja...Film zbog intime, zbog oka kamere koje vidi sve, zbog tišine kojom možeš reći sve, zbog šireg puta koji vodi prema ljudima...
Karlovac ili London?
Karlovac kao moja kolijevka i moj odgojitelj, London kao moja boca s kisikom.
Tajna uspjeha
Znati sto hoćeš, vjerovati u sebe, rad, rad i rad, disciplina, sretne zvijezde. Ne odustati dok uspjeh ne pokuca na vrata. Biti sretan.
Cijena slave
Za mene osobno nepovratno oduzimanje anonimnosti. Pristajanje katkada na situacije i ljude koji su protiv moga bića.
Emocija ili strast
I jedno i drugo polazišne su točke za sve što nas pokreće u životu. Za nas su to voda i zrak.
Osveta ili oprost?
Trebalo mi je dugo da to shvatim i samim time i prihvatim, ali kada nam ljudi učine nešto nažao, to nema gotovo nikakve veze s nama samima, s time kakvi smo i zaslužujemo li da nam se učini nešto ružno. To je isključivo povezano s njihovim problemima – ljubomorama, nezadovoljstvom vlastitim životom, kompleksima ili jednostavno zloćom u njihovim karakterima. U takvim situacijama nikada ne tražim ni osvetu ni ispriku, samo krenem dalje i više se ne osvrćem. S obitelji i prijateljima često biram oprost. Pokatkad okrenem leđa, ali ne osvećujem se nikada.
Ljudi kakvima se nastojite okružiti
Dobri, sretni i zadovoljni sobom, sposobni voljeti, dati i primiti. Iskreni i svoji.
Vrijednost od kojih ne odstupate
Biti i ostati svoja.
Uloga modela
S vremena na vrijeme se tome sretno odazovem. Posljednji poziv bio je u kampanju za City Centar One. Paralelno s prvim glumačkim koracima dogodili su se i oni u svijet mode. Saša Joković, Robert Sever i Marko Grubisić moji su prijatelji koji su bili i još su uvijek glavni krivci za to, i koji su me sve o tome i naučili. I to je nešto što me uvijek veseli. Pogotovo kad se, kao u ovoj kampanji, osmisli cijelo snimanje kao transformacija kroz nekoliko raznih uloga. City Center One ima širok izbor proizvoda pa su stylinzi bili potpuno različiti, samim time i ja u njima. Kako u posljednje vrijeme imam sve manje vremena za šoping kojeg, kao i svaka žena, volim, odmah sam si i neke komade sa snimanja stavila na šoping listu.
Vaši rituali...
Nemam ih zapravo. Možda jedino spavanje jer, ako izostane, utječe na moje raspoloženje. Sve ostalo mogu i ne moram.
Novac ili sloboda
Iako kažu da se novcem može kupiti sloboda, ona je zapravo u nama i jedan je od najljepših osjećaja koji nam je dan da ga proživljavamo.
Broadway ili West End
Za mene osobno to su centri svjetskih kazališta. I oboje ih volim. Zapravo je to isto. možda je kvaliteta češćeviđena na West Endu.
Ljubav ili karijera
Ne znam zašto bi čovjek u životu morao birati u ovom odgovoru.
Tridesete
Svako je doba najljepše u životu ako smo u njemu sretni i zadovoljni. Takve su mi i tridesete. Jedinu razliku koju osjećam naspram dvadesetih jest više pametnih izbora i manje utrošenog vremena na pogrešne situacije i pogrešne ljude.
Što vas osvaja
Uvijek iznova djeca i njihova iskrenost, neposrednost i organska sreća. Ljudska dobrota. Priroda. Život sâm.
Čini vas živom...
Želja za životom i upoznavanje njegovih ljepota.