Tko će, zaboga, pokriti otiske silnih neprospavanih noći u proteklih šest mjeseci, pomislila sam taj petak potpuno automatski, a sekundu poslije sjetila sam se da na dejt idem s jednim od nekolicine ljudi koji će od mene sasvim sigurno moći napraviti pristojno izgledajuću ženu. I mnogo, mnogo više od toga. Naime, bezbroj puta u životu uvjerila sam se da je Saša Joković doista čarobnjak, make-up artist koji može sve na svijetu. Šminkao me za važne događaje u mom životu (uključujući i vjenčanje), šminkao je moje glavne glumice kad su trebale biti najljepše na svijetu – povjeravala sam mu, dakle, sudbinu u ruke više od stotinu puta, posve mirna, znajući da će rezultat biti savršen. Kad bih morala opisati Sašu kao vizažista, jednostavno bih rekla da je beskrajno talentiran, profesionalan i smiren, da radi bez pogreške.
No, sa Sašom sam i mnogo putovala, radila i ljetovala, i kad bih ga morala opisati kao čovjeka, rekla bih da je zadivljujuće jednostavan i na zemlji, daleko od bilo kakve pretencioznosti ka-kvu superstar njegova kalibra u pop industriji može imati. Prije nekoliko tjedana u šetnji s bebom naišla sam na grm pun cvijeća koji je predivno mirisao. Silno sam mu htjela znati ime i automatski sam poslala Saši fotku cvijeta s pitanjem: "Što je ovo?" Ne zna mnogo ljudi da je Saša studirao ekologiju na PMF-u i da je veliki zaljubljenik u prirodu. Kad ga pitam zašto PMF, odgovara: "Zapravo sam već tada htio otići na London College of Fashion i studirati make-up, međutim, to je u ono vrijeme bilo silno skupo i za mene nezamislivo. Odabrao sam svoju drugu ljubav – prirodu.
Ali već si s osamnaest godina znao da te privlači make-up?
Ma i ranije. Šminkao sam lutke kao dijete. Make-up me privlači otkad znam za sebe, ne mogu čak ni točno reći zašto – dio toga je likovno izražavanje, dio toga je ideja da šminkom možeš promijeniti nečije lice, dio toga je stvaranje čarolije. Ali, kad sam otkrio šminku, a to je bilo toliko rano da se i ne sjećam tog trenutka, išao sam dalje i dalje, listao strane časopise, Vogue u tadašnjem Američkom centru na Zrinjevcu, promatrao make-up u spotovima na MTV-u koji je doista obilježio moju generaciju.
Tko je bio tada tvoja prva beauty ikona?
Madonna, naravno. Ne samo beauty, jer to je bila era supermodela, zapravo mnogo pravilnijih žena od Madonne, ali Madonna je bila kompletna osoba, netko tko je mijenjao pogled na pop umjetnost, način na koji se plasira glazba, ali i način na koji se celebrity može mijenjati, transformirati. Osim toga, njezine su vrijednosti tada doista bile revolucionarne. Svi smo bili zaluđeni Madonnom.
Zašto kažeš “bile”?
Madonna je loše ostarjela, a pritom ne mislim samo fizički.
Znam da si danas njezin najveći kritičar, a bio si veliki obožavatelj.
Baš me zato i toliko razočarala. Vidljivo se ne može nositi sa starenjem, izoperirala se, izgleda kao da pokušava biti nešto što nije – mlada i seksualizirana, a Madonna je bila upravo suprotno od toga – netko tko je slavio svakoga onakvog kakav jest. Osim toga, mislim da je ta poruka koju sad šalje ženama, ta opsjednutost izgledom i mladosti, nešto jako loše što ne mogu podržati. I što mi se ne sviđa. Paradoksalno, Madonna svojim ponašanjem i javnim nastupima danas čini loše ženama.
Nije li to uvjerenje na neki način u suprotnosti s vašim zanatom? Ipak ste i vi, make-up artisti, alat za promjenu ženskog izgleda nabolje, za stvaranje svojevrsne fikcije, laži, ako želimo biti grubi...
To je istina, mi smo dio te priče. Ali, baš zato mi je nevjerojatno kako se pogube žene koje se bave pop industrijom, koje znaju da je svaka, ali baš svaka fotografija koja se objavi u novinama laž, da ne postoji ništa što nije fotošopirano. Supermodele devedesetih se doslovno nacrta danas, a žene u pedesetima misle da one uistinu tako izgledaju. To je užasno opasno, posebno za labilne ličnosti ili osjetljive mlade djevojke. A Madonna, koja je slavila različitosti i nesavršenu ljepotu, postala je rob želje za vječnom mladosti i ljepotom. Jedino što ja tu vidim jesu silne plastične operacije. I ne mogu tome aplaudirati.
Znači li to da si protivnik estetskih zahvata?
Ne. Posebno ne u industriji. Ali, postoje razumni zahvati, kao oni koje je napravila Meryl Streep, a postoji i pretjerivanje koje ne mogu podržati jer je u suprotnosti s mojim uvjerenjima da ljepota prije svega dolazi iznutra.
Meryl Streep je operirana?
Sve žene u industriji, bilo modnoj, bilo filmskoj, nešto su radile na licu. Pitanje je osjećaja za mjeru.
Ljepota dolazi iznutra? Znači li to da na tebe utječe energija žene koju šminkaš?
Ne bih išao tako daleko. Ne volim mistificirati svoj posao – to je zanat i talent, i ja mogu našminkati i najtežu osobu na svijetu. Ali, pitanje se postavlja kasnije: zašto bih i dalje radio s nekim tko je izmučio i mene i sebe u procesu, tko mi ne vjeruje? Zato sve manje radim s celebrityjima. Teško mi je to. Shvaćam da je ispred njih mnogo izazova, zahtjeva, pritisaka, ponajprije zato što nitko od njih ne izgleda u stvarnosti onako kako to prikazuju obrađeni časopisi. Ali, iza mene je deset godina takvog rada, i iskreno mogu reći da više uživam sa “stvarnim”, anonimnim ženama koje mogu uljepšati na neki poseban dan u njihovu životu, kao što su vjenčanje ili maturalna zabava.
Još uvijek si dakle dostupan za vjenčanja?
Ako sam slobodan, zašto ne? Meni je to prekrasno, dati mladenki takav boost na njezin dan.
A moda?
Moda je moja velika ljubav, modna snimanja nešto su posebno. To je dobar primjer gdje se i tehnologija i moj posao spajaju na pozitivan način jer je svaki modni editorijal ili revija zapravo predstava, iluzija kojoj je ideja ispričati priču, a ne uvjeravati publiku da je to stvarni život. U tom smislu apsolutno podržavam dobru obradu fotografije.
Može li dobra obrada zamijeniti dobrog šminkera?
Volio bih reći da ne može ali, budimo iskreni, tehnologija danas može mnogo. U jednom je trenutku zbog toga posao make-up artista postao manje tražen jer je postalo jasno da se loš make-up može popraviti u dobrom programu. Međutim, prije nekoliko godina opet se pokazalo da je vrhunski make-up – vrhunski make-up, i drago mi je da je tako. Zapravo, začudo, Instagram nam je u tome pomogao iako se čini da je suprotno...
Objasni mi...
Instagram je svojom popularnošću u prvi plan stavio make-up na način koji je masama do tada bio nepoznat – prije svega mislim na konturiranje i osvjetljavanje lica, što je zapravo baza svakog dobrog make-upa. Žene su dugo mislile da je poanta make-upa šminkanje očiju ili usana, ali još od vremena starog Hollywooda, napraviti dobru konturu zapravo je značilo pripremiti lice neke dive za kameru. Djeluje kao da je Instagram otkrio ultimativni trik nas profesionalnih šminkera, ali zapravo nas je opet stavio u prvi plan – napraviti dobru konturu slikarski je posao, to ne može svatko, to je zaista pitanje talenta.
Zanimljivo je da spominješ Instagram. Baš je nedavno Stephanie Seymour napala današnje “supermodele” da su samo “insta” djevojke trenutka i da, iako su lijepe i popularne, jednostavno nisu supermodeli.
Pa, slažem se. Gigi Hadid i Kendall Jenner nikad ne bi bile supermodeli u devedesetima. Ona su atraktivne, slavne, i doista oslikavaju svijet današnjice, ali nisu supermodeli poput primjerice moje omiljene Linde Evangeliste, koja se transformirala za svako snimanje poput vrhunskog glumačkog kameleona. Gledaj, danas čak i agencije pitaju cure kad im rade book koliko followera imaju na Instagramu. Takvo je vrijeme. Da me pitaš tko mi je danas najdraži model, ne bih ti znao odgovoriti, to su cure koje se prebrzo mijenjaju, ima ih previše, a nemaju “ono nešto”, allure koji ih odvaja od drugih...
Imaš li ti Instagram?
Imam.
Znači, pratiš trendove?
Pa naravno. I opet ti ponavljam: sve je pitanje mjere. Ne mislim da je današnje vrijeme nužno bolje ili lošije, samo mislim da je moda posve drukčija od vremena kad sam ja počinjao, kad je Vogue bio doista modna Biblija, a dizajneri bogovi koji su određivali trendove. Danas to radi ulica. Dizajneri su birali cure s kojima će raditi i tako su stvarali zvijezde. Danas to radi Instagram.
Sa svojim talentom mogao si vrlo lako raditi i vani. Zašto si ostao u Hrvatskoj koja zbilja nije modno središte Europe?
Želim živjeti ovdje, to je prvo. A što se Londona ili Pariza tiče, istina je da nisam otišao... još. (smijeh) Mislim da je ključ u tome što već šest godina puno radim za Chanel i s njima putujem po Europi. Na određeni način tako ostvarujem svoje snove. I zato mi je tako slatko vratiti se u svoju oazu, među svoje prijatelje, i među ljude u hrvatskoj modi koji su uistinu iznimno talentirani.
Kako izgleda Chanelova revija?
Iznenadit ćeš se, ali isto kao i revija svakog hrvatskog dizajnera. Produkcijski je to druga priča, dakako, sve je na višem nivou – i kvaliteta, i cijena, roba je – Chanel, tu ne moram trošiti riječi. Cure koje nose reviju su fantastične, ali sve se radi isto – backstage je backstage, užurban kao i svugdje, a uzbuđenje je isto.
Sjećaš li se jednog od svojih prvih snimanja za Chanel? Putovao si ranim letom za Pariz, predao putovnicu službeniku na Plesu koji ti je rekao da je davno istekla i da se ne možeš ukrcati na let. Spustio si svoje goleme sunčane naočale i rekao: "Ali, ja imam snimanje za Chanel... "
(smijeh) I nije me pustio, briga njega za Chanel. Ali, Chanel je sredio valjanu putovnicu za sutra...
Oboje se smijemo toj kultnoj priči koja odlično opisuje Sašin opušten karakter. On je doista neimpresioniran slavom, potpuno zadovoljan u svojoj kući boje patlidžana na zagrebačkoj Trešnjevci, u svom vrtu gdje su se odradila brojna modna snimanja i koji uređuje sam. Pitam ga kako je moguće da je tako cijepljen od wannabeizma, što je izuzetno rijetko u modnoj industriji.
Zbog čega bih se ja naslikavao po eventima? Moje ime je dovoljno u medijima zbog posla koji radim. A moja kvaliteta mi je dovoljna reklama. Doći ću podržati prijatelje, kojih je mnogo, ne skrivam se, to mi je druga verzija krajnosti, a krajnost i isključivost prezirem, ali nemam potrebe biti celebrity. Da, prepoznavanje je nešto što se ne može izbjeći u našem poslu, ali to zaista nije nešto zbog čega radim ovaj posao.
Nego? Što jest?
Ljepota.