One sjede u prvim redovima na modnim revijama. Osobno ih na svoje prezentacije zovu najveći modni dizajneri. Druže se s A-listom svjetskih „celebrityja“, a njihove fotografije izlaze u najprodavanijim modnim časopisima.
Ne, one nisu ni glumice, ni pjevačice, a ni televizijske zvijezde. One su blogerice. Dovoljno je baciti pogled na izvještaje s tjedana mode u proteklih nekoliko godina i shvatiti da su neke nove cure preuzele medijsku pozornost, a pritom tradicionalni mediji poput televizije i printa nisu uopće njihova niša. Jednom objavom na Instagramu, Twitteru, Facebooku i Snapchatu one u sekundi dolaze do nekoliko stotina tisuća obožavatelja, a od svojih blogova neke su uspjele napraviti milijunski biznis.
Utjecaj u modi im je toliki da su proteklih godina upravo one zvijezde najvećih kampanja, a brendovi koji su još donedavno plaćali milijune za oglasne prostore, koriste se njihovim blogovima kao najboljim medijem za svoj marketing. Priče su im različite, no zajedničko im je da su jako mlade, uvijek spremne za poziranje i potpuno lišene svake brige za privatnost. Život im je toliko virtualan koliko i stvaran, no za razliku od običnih korisnika društvenih mreža, one su ga dobro unovčile.
Andy Torres, poznatija pod blogom StyleScrapbook, u biznisu je već sedam godina, a tek joj je 30. Osim što je smatraju jednom od najutjecajnijih blogerica (2010.) proglašena je jednom od četiri najutjecajnije blogerice na svijetu), samo na Instagramu prati je više od pola milijuna ljudi, a lista brendova s kojima surađuje na dnevnoj bazi, od Canona, preko Manga, Burberryja, Kiplinga i drugih, zvuči kao ostvarenje svih djevojačkih snova. Američka priča o uspjehu, rekli bi neki, s obzirom na to da je riječ o djevojci rođenoj u malom gradu u Meksiku koju su u školi maltretirali jer je uvijek bila viša od svih.
„Moji prijatelji iz osnovne škole su u šoku kad vide na društvenim mrežama kako danas izgleda moj život. Gotovo svaki dan u drugom gradu, u društvu najpoznatijih dizajnera na najljepšim mjestima na svijetu. Mislim da nitko to nije očekivao od previsoke klinke koja se rekreativno bavila skokom u vis. Uostalom moja modna priča tek je počela kad sam se prije sedam godina preselila u Amsterdam.“
Pijemo kavu u centru Milana za vrijeme trajanja tjedna mode, između dviju revija na kojima se Andy mora pojaviti, i barem deset objava na Instagramu koje u međuvremenu treba „postati“. Iako se poput tipične žene u žurbi žali da joj je najgore u tom ludilu tjedna mode što ne zna što će svako jutro s kosom, na svakoj fotografiji ispada besprijekorno. Iako manekenskih proporcija, Andy se ne razlikuje previše od bilo koje 30-godišnjakinje koja tih dana šeće po Milanu, nepretenciozno odjevena u poderane traperice i bijelu „no name“ košulju.
„Znaju me zaustaviti ljudi na cesti koji prate moj blog i govoriti mi da me vole baš zato što sam ostala prizemljena, što unatoč suradnji s najboljim dizajnerima i dalje kombiniram high-street brendove s najskupljom brendiranom odjećom. Kažu mi da im je tako lakše poistovjetiti se sa mnom.“
Priča obične djevojke iz susjedstva koja svojim životnim stilom utječe na mnoge, počela je potpuno slučajno dok su njezin blog pratile samo mama i prijateljice, a ideja o tome da će joj se hobi pretvoriti u ozbiljan posao nije ni postojala.
„Radila sam kao asistentica stilistima na snimanjima u Amsterdamu i svi su mi govorili kako nema šanse da se u modnom svijetu probijem jer, za početak, ne govorim nizozemski, ne poznajem nikoga, a i premlada sam (tada je imala 22 godine) da bi me itko ozbiljno shvatio. No ja sam bila uporna, stalno sam objavljivala fotke i tekstove na svom blogu, dok me jedan dan nije nazvala prijateljica i pozvala da s njom posjetim pariški tjedan mode i napišem svoje viđenje. Nismo imale pozivnicu ni za jednu reviju i kad su svi ušli, ostali smo vani samo ja i tek nekoliko fotografa. Odjednom, jedan od njih molio me da mu poziram i zatim su mu se pridružili i drugi jer vjerojatno nisu imali pametnijeg posla. U sljedećih godinu dana te fotografije postale su toliko viralne da ih je objavio čak i australski Vogue i odjednom su svi znali za moj blog. Počeli su me pozivati na svoje revije, više nisam čekala vani već sam sjedila u prvim redovima, pitali su me za mišljenje, a čitanost mog bloga nije prestala rasti.“
U to doba blogerska scena bila je u začecima i nije bilo tako teško probiti se kao novo lice, no Andy misli da su je najviše počeli pratiti jer je objavljivala tutorijale o tome kako sašiti ili napraviti neki, običnim djevojkama/ školarkama/studenticama nedostižan komad, poput Balmain jakne ili suknje Alexandera Wanga.
„Iako mnogo djevojaka nije to znalo napraviti, zaustavljale su me oduševljene činjenicom da sama šivam stvari. Kako je blog rastao, nisam više imala vremena snimati te ‘uradi sam’ videozapise, ali ljudi su pamtili da sam bila jedina koja je s time počela. Danas sam ostala jedna od rijetkih koja, unatoč ponudama brojnih brendova, još uvijek razmišlja o tome uklapaju li se oni u moj životni stil. Želim ljude inspirirati, a ne nuditi im nedostižne reklame. Još uvijek smatram da dobar stil nije rezultat samo novca i da moda nije samo biznis, iako i ja danas, nakon osam godina, živim od nje.“
U međuvremenu postala je gošća brojnih televizijskih emisija, bila u žiriju meksičkog „Runway projecta“, pojavljivala se na Fashion TV-u, glumila u megapopularnoj emisiji „What should I wear“ i bila panelist na konferenciji za vrijeme newyorškog tjedna mode.
„U posljednje vrijeme izbjegavam tjedne mode osim ako se negdje ne moram pojaviti jer je postalo prehektično letjeti s jednog kraja svijeta na drugi, postalo mi je prestresno natjecati se s novim blogerima koji traže svoje mjesto, pa se trenutačno više orijentiram na specijalne projekte poput svog vlastitog brenda.“
Prošlo ljeto Andy je boravila i u Hrvatskoj. Na poziv Yachtweeka, posjetila je Hvar, Vis i Split, a njezine postove na blogu i Instagramu vidjelo je milijun ljudi.
„Nigdje nisam vidjela tako plavo more, bilo mi je divno, zaljubila sam se u Hrvatsku! Zato volim ovaj posao, putujem i tu i tamo nešto objavljujem, nije li to najbolji posao na svijetu?“
O da, zvuči nevjerojatno, ali te mlade djevojke očito su otkrile čarobni štapić jer kako drukčije objasniti da vas netko plaća da uživate.
„Svjesna sam da je svijet Instagrama lažan, zato se više ne zamaram time koliko me ljudi prati već koliki utjecaj imam. Ljudi nisu naivni i jako dobro razlikuju one koji prodaju lažnu sliku i one koji se nisu prodali. Pokušavam ostati iskrena, bez obzira na to je li riječ o mojim blogovima o modi, proizvodima ili putovanjima, i mislim da to ljudi cijene. Iznenadili biste se koliko dugo znam sjediti za računalom i uređivati fotografije prije nego što ih objavim. Nemojte se zavaravati, na društvenim mrežama ništa nije slučajno.“
Danas Andy nikamo ne ide bez svog PR stručnjaka jer ne stigne sama odgovarati na sve upite i e-mailove koji stižu.
„Znam da moj život svima izgleda jako glamurozan, i da, neću lagati, on to najčešće i jest, ali prešla sam dugačak put da bih došla ovdje gdje jesam i ne namjeravam to tek tako pustiti.“
Nije teško povjerovati joj jer Andy je tipična djevojka modernog doba. Zna što želi i učinit će sve da bi do toga došla. Ako to znači „prodati svoj život“ Instagramu ili ga živjeti virtualno, ona je na to spremna. Jer ako danas nisi online i pritom provučen kroz filtar, kao da i ne postojiš. U svijetu mode, u kojem „samo mijena stalna jest“, Andy je jako dobro shvatila imenjaka i koji je parafrazirao poznatu krilaticu, Andyja Warhola, jer
ona svojih pet minuta slave itekako dobro koristi.