Još kao djevojčica, Ana Štanfel Hauser, vlasnica Specijalističke ordinacije opće i abdominalne kirurgije dr. Ana Štanfel Hauser, znala je da će nositi bijelu kutu. Odrastanje uz roditelje liječnike značilo je da se medicina ne uči samo iz knjiga, nego da se živi svakodnevno, pa i noću, kad bi pacijenti dolazili kucati na vrata njihova doma. Već s jedanaest godina, nakon vlastite operacije slijepog crijeva, Štanfel Hauser je počela maštati o kirurgiji. Bila je to prva, dječja spoznaja o tome što znači spojiti znanje, preciznost i humanost u jednom pozivu.
Najveći utjecaj na njezin izbor imali su upravo roditelji, liječnici koji su svoj posao živjeli s istinskom strašću, te starija sestra Marija, tada studentica medicine i njezin prvi uzor. No pravi profesionalni put počeo je susretom s vinkovačkim kirurzima, kolegama koji su iskustvo stjecali u najtežim okolnostima, u ratnim vremenima. „I dan danas sam puna divljenja, zahvalnosti i poštovanja prema tom kolektivu“, prisjeća se.
Nakon što je diplomirala na Medicinskom fakultetu u Osijeku, Ana Štanfel Hauser je odmah znala - kirurgija je njezin put. Volontirala je na Odjelu kirurgije s traumatologijom u Vinkovcima, strpljivo čekajući specijalizaciju. Ubrzo je dobila specijalizaciju iz opće kirurgije, a dvije godine kasnije nastavila svoje specijalističko usavršavanje u KBC-u Sestre milosrdnice u Zagrebu, gdje je, radeći uz prof. Bešlina potvrdila da je abdominalna kirurgija, osobito hepatobilijarni sustav njena strast. Nakon završene specijalizacije vratila se u Vinkovce, a nakon par godina počinje i subspecijalizaciju iz abdominalne kirurgije u Vinogradskoj bolnici.
Balans između dva svijeta
Njezin životni put, međutim, nije bio linearan. Privatno je bio vezan uz Dublin, pa je godinama balansirala između dvije zemlje i dva svijeta. Jednog je dana, gotovo impulzivno, odlučila dati otkaz i otići iz hrvatskog javnog zdravstva. „Trebala su mi tri dana da donesem odluku koja mi je promijenila život“, kaže s osmijehom. Upravo taj korak otvorio joj je vrata prema onome što danas jest - specijalistica s bogatim kirurškim iskustvom i vlasnica Specijalističke ordinacije opće i abdominalne kirurgije dr. Ana Štanfel Hauser.
Estetika joj, ističe, nije bila planirani put, nego prirodan nastavak obiteljske tradicije i majčine vizije. „Majka je dermatovenerolog i oduvijek je govorila da bih ja trebala raditi estetske tretmane, jer imam i oko i ruku kirurga“, prisjeća se. Danas s ponosom priznaje da upravo to područje čini njezin profesionalni dom.
Estetika nije površnost. Ona je povezana s psihologijom, identitetom i samopouzdanjem. Kada nekome pomogneš da ponovno zavoli sebe, to je najveća nagrada.
Put do tu, međutim, nije bio lagan. Kirurgija u Vinkovcima značila je stalnu pripravnost, brze odluke i rad bez odmora. „Kirurg se ne postaje od osam do četiri“, kaže. „Nakon dežurstva ostajala sam u sali, gledala, učila, promatrala starije kolege. Učila sam ne samo tehniku, nego i komunikaciju, empatiju, snagu da pacijentu kažeš i ono najteže – da ishod neće biti dobar.“
Zadovoljni pacijenti - najveći uspjeh
Na pitanje što smatra svojim najvećim uspjehom, odgovara bez zadrške: „Zadovoljne pacijente. Ljude koji mi se vraćaju, koji me preporučuju, koji mi vjeruju.“ Taj odnos povjerenja njezina je svakodnevna motivacija - svaka promjena na licu ili tijelu koju učini ima svoj dublji smisao. „Estetika nije površnost. Ona je povezana s psihologijom, identitetom i samopouzdanjem. Kada nekome pomogneš da ponovno zavoli sebe, to je najveća nagrada.“
Smatra da je neprestano učenje temelj svake medicinske karijere. „Znanost se mijenja, preispituje i sumnja čak i u ono što je dokazala. To je njezina ljepota. Zato stalno učim, čitam i educiram se.“ Posebno je posvećena estetskoj medicini, području koje, kako kaže, obuhvaća znanja iz endokrinologije, kirurgije, nutricionizma i psihologije. „To je fascinantno područje i svaki dan otvara nešto novo.“
Ipak, ne krije zabrinutost za budućnost struke u Hrvatskoj. „Ako se ne uvede formalno obrazovanje i jasno definirana specijalizacija, bojim se da će se granice struke sve više brisati. Zato svoje edukacije vidim kao doprinos sustavu - mali, ali iskren.“
„Ljepota nije perfekcija“
U radu s pacijentima najviše je motivira promjena koju vidi nakon zahvata, ne samo fizička, već emocionalna. „Kad pacijent počne hodati uspravnije, smiješiti se, gledati sebe drugačijim očima, tada znaš da si učinio nešto važno. Ljepota, ako je ispravno shvaćena, nije perfekcija, nego sklad između onoga kako izgledaš, kako se osjećaš i kako živiš.“
Na pitanje o ravnoteži između posla i privatnog života, Štanfel Hauser je sasvim iskrena: „Kod mene nema balansa, ili je sve u balansu. Suprug i ja oboje radimo poslove koji su više od karijere, to su pozivi. Naš dan uvijek ima dodir s poslom, ali to nas ispunjava. Medicina, baš kao i umjetnost, traži strast i predanost. Ako to nemaš, ne možeš biti izvrstan.“
Danas, s iskustvom kirurginje i estetske liječnice, Ana Štanfel Hauser ljepotu vidi drugačije nego prije. „Nekad sam je vezivala uz proporcije i savršene crte lica. Danas ljepotu prepoznajem u prirodnosti, iskrenosti, miru koji čovjek zrači. Ljepota je postala osjećaj, a ne forma.“
U svijetu koji često glorificira vanjsko, ona podsjeća na ono bitno, da se prava promjena događa iznutra, a da medicina, ako se radi s ljubavlju, može biti jednako umjetnost i poziv.
Sadržaj nastao u suradnji sa Specijalističkom ordinacijom opće i abdominalne kirurgije dr. Ana Štanfel Hauser.