Od početka višestepenih skincare rutina hijaluronska je kiselina gotovo sinonim za hidrataciju. Nalazimo je u serumima, kremama, maskama i tonikima, a njezina je glavna zadaća privući vodu i pomoći koži da izgleda punije, glađe i svježije. Ipak, beauty svijet posljednjih mjeseci sve više govori o poliglutaminskoj kiselini, sastojku koji se često opisuje kao još snažniji hidratant.
Poliglutaminska kiselina, poznata i pod kraticom PGA, dobiva se fermentacijom soje, a japanske beauty rutine poznaju je već dugo. Riječ je o polimeru sastavljenom od ponavljajućih jedinica aminokiseline glutaminske kiseline. U njezi kože djeluje kao humektant, odnosno sastojak koji privlači i zadržava vodu u površinskim slojevima kože.
Iako u nazivu nosi riječ “kiselina”, poliglutaminska kiselina nema piling učinak. Ne ponaša se poput glikolne, mliječne ili salicilne kiseline, koje uklanjaju odumrle stanice kože i potiču obnovu. Njezina je funkcija potpuno drukčija: stvara vrlo tanak film na površini kože, pomaže zadržati vlagu i smanjuje transepidermalni gubitak vode, odnosno isparavanje vlage iz kože.
Upravo zato posebno može odgovarati suhoj, dehidriranoj i osjetljivoj koži, kao i koži kojoj je narušena zaštitna barijera. Kada je koža dobro hidratizirana, manje je zategnuta, ugodnija na dodir i otpornija na vanjske utjecaje. Također, fine linije mogu izgledati manje izraženo, a ten svježije i blistavije.
Često se navodi da poliglutaminska kiselina može zadržati i do 5000 puta vlastitu težinu u vodi, dok se za hijaluronsku kiselinu tradicionalno spominje brojka od oko 1000 puta. Ipak, takve usporedbe treba uzeti s dozom opreza. Sposobnost vezanja vode u laboratorijskim uvjetima ne znači automatski da će jedan sastojak na koži biti pet puta učinkovitiji od drugoga.
U stvarnoj rutini mnogo je važnije kako je proizvod formuliran. Koncentracija sastojka, njegova molekularna veličina, tekstura proizvoda, kombinacija s drugim aktivnim tvarima i stanje same kože utječu na konačni rezultat. Zato poliglutaminska kiselina nije nužno “bolja” od hijaluronske, nego može biti odlična nadogradnja hidratantne rutine.
Najbolje rezultate može pružiti u kombinaciji s drugim sastojcima koji podržavaju kožnu barijeru. Glicerin, hijaluronska kiselina, pantenol, ceramidi i niacinamid prirodni su saveznici PGA-u jer djeluju na različite načine: neki privlače vlagu, drugi je zaključavaju u koži, a treći pomažu obnoviti zaštitni lipidni sloj.
Ako želite uvesti poliglutaminsku kiselinu u rutinu, potražite je u hidratantnim serumima, laganim gel-kremama ili proizvodima namijenjenima dehidriranoj koži. Najčešće se nanosi nakon čišćenja, na blago vlažnu kožu, a zatim se preko nje nanosi krema koja će dodatno pomoći zadržati vlagu. Ujutro je, naravno, završni korak zaštitni faktor.
Dobra je vijest da PGA većina tipova kože uglavnom dobro podnosi. Budući da nije eksfolijant, manja je vjerojatnost iritacije nego kod kiselina koje se koriste za piling. Ipak, kao i kod svakog novog proizvoda, važno je pratiti reakciju kože, osobito ako je riječ o osjetljivoj koži sklonoj crvenilu ili ako formula sadrži mirise, eterična ulja ili druge potencijalno iritirajuće sastojke.
Poliglutaminska kiselina tako nije čudesna zamjena za hijaluronsku, nego sofisticiran dodatak rutini za sve koji žele više hidratacije, ugodniji osjećaj kože i svježiji izgled tena. Umjesto biranja između ova dva sastojka, najpametnije je promatrati ih kao tim: hijaluronska kiselina privlači vlagu, a poliglutaminska može pomoći da ona ostane ondje gdje je koži najpotrebnija.