Ako postoji jedan proizvod koji je u ova neobična vremena dobio zvjezdani status, onda su to maske. Umjesto šminkom, lice smo bojili maskama, tijekom raznih izolacija koristili smo vrijeme da kožu nahranimo, detoksiciramo i održimo njezinu mladolikost. Inspirirali smo se i divili damama koje se fotografiraju u vlastitim kupaonicama, lica prekrivenih nekom neobičnom teksturom. Osim krema hit su postale i plahte-maske – iako ih je bilo i prije, danas gotovo da nema brenda koji u ponudi nema “sheet masku”.
Upravo je ova navika ostala i nakon otvaranja, a valjda nam se i na licima nešto vidi – kućni život dao nam je više vremena za konkretniju njegu. Ova ideja nije nova, jer taj je ritual poznat još od davnih dana.
Naime, stari zapisi otkrivaju sklonost kompletnoj njezi još prije 5000 godina, kad su u drevnoj Indiji njegovali holistički način života – pod imenom koje poznajemo i danas, a to je ayurveda. Kreirali su masku za lice “ubtan”, bio je to jedan od prvih kozmetičkih proizvoda u povijesti. Ovaj recept mijenjao se ovisno o godišnjem dobu pa su se u toj masci našli i kurkuma i cvijeće te aloe vera, začinsko bilje… Ovisno o klimi i onome što je tada raslo i cvjetalo, Indijke su kombinirale optimalnu smjesu za njegu lica. Ubrzo su maske postale dio vjerskih rituala, toliku su moć i ulogu imale u davnim društvima.
Ovaj tip njege kože bio je i dio svakodnevice starih Egipćana, jer njihove su žene jako držale do izgleda. No kod njih su nađene maske s glinom – i danas ih volimo koristiti, one odlično detoksiciraju dubinske slojeve kože. No Egipćanke su osim gline u maskama počele koristiti i med i mlijeko. Podsjeća nas to na Kleopatru kao veliku obožavateljicu, ali i izumiteljicu raznih recepata za njegu kože.
Za posebne maske za lice koristila je i – bjelanjak, navodno je umornoj koži vraćao puni sjaj. Uz Indiju i Egipat, kolijevka ljepote bila je, naravno i – Kina. Njihovi su recepti otkrili također lokalne sastojke za maske za lice, kao što su prah bisera, cvijet lososa, list čaja te korijen đumbira. Sada ćemo otputovati u susjedstvo, no ostajemo u davnim vremenima – naravno da su se i Rimljanke brinule o svojoj koži, i danas su njihove žene savršen primjer za ovaj način njege. Nekada davno njihovi su preci miješali ulje i med te uveli neke neočekivane sastojke, kao što su sok od bosiljka, ocat i guščja mast. S vremenom su se ovi rituali aplikacije smjese na lice proširili cijelom Europom pa je do srednjeg vijeka “maskiranje” bilo dio svakodnevice.
U to doba u modi je bila porculanska put, a maske su u toj priči imale posebno mjesto. No spominju se u starim spisima i neki danas nezamislivi sastojci kao što su krv teladi i zečeva, smatralo se da će time smanjiti hiperpigmentaciju lica. Kasnije, tijekom renesanse, žene su znale na lice stavljati maske od meda, maslinova ulja i žive, koja je bila i ostala – otrovna. Smatrale su da će ovaj recept lice učiniti ujednačenim. Vratilo se zato u modu “maskiranje” bjelanjkom, pojačanim limunskim sokom, za koji danas znamo da previše nagriza kožu lica.
Početkom 18. stoljeća industrija ljepote postaje sve kompleksnija pa se, osim maski, pojavljuje niz drugih proizvoda, jer na tu je industriju veliki utjecaj imala francuska kraljica Marija Antoaneta. Kozmetičke radnje već naveliko proizvode ne samo maske nego i mirise te kreme i slične formule.
Cilj je izgledati lijepo i mladoliko, a, kao što smo napomenuli, nije od jučer ideja o zaustavljaju vremena na našem licu. Industrijska revolucija i otvaranje robnih kuća, koje su konačno svima željnima uljepšavanja pružile pravu priliku da uživaju u kremama, promijenila je i svijet maski. Hit je postala ideja Amerikanke Helen Rowley, koju je čak i patentirala, davne 1875.
Zvali su je “rukavicom za lice”, bila je to plahtica koju su dame na lice stavljale tijekom noći ili navečer, a koja je služila za uljepšavanje. No zbog opasnosti od gušenja proizvod je nakon nekog vremena povučen iz prodaje. Ipak, razne slične varijante nastavile su svoje kozmetičko putovanje pripremajući teren za ozbiljnije tržište prema početku 20. stoljeća. Kako je krenulo jačanje filmske industrije, uz šminku je bila potrebna i posebna kozmetika za njegu lica, jer teški puderi koji su stvoreni upravo za snimanje ostavili bi traga. S vremenom su i dame kod kuće poželjele nešto tako posebno, a kućni rituali postali su dio svakodnevice brojnih dama.
Ubrzo luksuzna industrija i saloni diljem svijeta, u kojima su žene provodile i više sati na dan, kreiraju posebno područje posvećeno maskama. Naime, one postaju jedan od rituala, a nešto slično vidimo i danas, u salonima tijekom masaže lica maska je jedna od obveznih faza. Ovaj tip formule oduvijek je imao posebnu ulogu, čar i moć, a danas je dio svakodnevice, pronaći ćemo je u svakoj drogeriji. Ne samo da je dostupna s razlogom nego ima i niz benefita, kupujemo je kad točno definiramo problem.
Popularnost su joj ojačali trendovi iz korejske kozmetike, a neko vrijeme hit je bilo i – “multimaskiranje”, odnosno više formula odjednom. No ipak je bolje držati se najviše jedne na dan. Prvi dan na rasporedu neka bude plahtica za hidrataciju, drugi dan tuba s hranjivim sastojcima, treći dan plahtica pojačana retinolom i tako dalje. No ako maske koristite često, tu i tamo ipak napravite pauzu – i koži treba odmor.