Danas je sve više dama koje su redovite korisnice različitih usluga kozmetičkih salona. Nokti, trepavice, obrve, make up za posebne prigode... Svaka se od nas osjeća posebno i nakon samo jednog tretmana, no često ne razmišljamo što se dogodi onda kad na taj tretman - ne dođemo. Vjerujemo kako većini to nije praksa, no dovoljno žena to ipak napravi da se internetom sve više šire postovi u kojima vlasnici i zaposlenici salona doslovno mole klijentice da im jave na vrijeme ako ne mogu doći na dogovoreni termin. Jedan takav, onaj Božene Ljušanin s BO Lash - studija za ekstenziju trepavica, prenosimo u cijelosti:
Ne pojavljivanje na termin?
Otkazivanje u zadnji tren?
"Ružne" riječi "isprike"?
Trend ili bezobrazluk?
Već neko vrijeme, diljem Lijepe naše, kolegice apeliraju na uvođenje reda prilikom rezervacije termina. Došlo je doslovno do toga da se preklinje sve one koji se koriste uslugama u kozmetičkim, frizerskim, make-up salonima na toleranciju i poštivanje nečijeg truda, vremena i rada...
Hoće li toga uvijek i je li toga uvijek bilo? Vjerujem da da.
Može li se problem riješiti? Također vjerujem da može.
Danas šaljem apel svim korisnicama svih usluga u svijetu ljepote, ali i svim uslužnim djelatnostima, privatnom i poslovnom sektoru... Klijenti, mi (se)Vas trebamo!
Potrebna nam je Vaša tolerancija. Potrebna nam je informacija hoćete li se pojaviti na terminu ili ne.
Potrebno nam je raditi da bi preživjeli. Potrebno nam je razumijevanje.
Potrebna nam je zdrava i pristojna komunikacija. Potreban nam je osmijeh i tolerancija.
Dovoljna je jedna osoba dnevno koja se ne pojavi tretman da bi na kraju mjeseca imali nedostatak u iznosu od skoro jedne mjesečne plaće. Bi li Vam bilo drago da Vaša majka, sestra, prijateljica... izgube posao zbog jedne takve osobe dnevno? Dovoljna je jedna osoba dnevno koja će zakasniti na termin da bi na kraju mjeseca imali preko 30 prekovremeno odrađenih sati koje nije trebalo tako odrađivati.
Je li Vama drago kad Vam netko kasni 30 sati mjesečno na dogovor, majka na ručku ili da 30 dana nemate vremena za pauzu tijekom radnog vremena. Ili da 30 sati manje u mjesecu dijete provede bez majke?
Dovoljan je jedan neugodan komentar, ljuti SMS ili gruba riječ u danu da se poljulja naše samopouzdanje i da se osjećamo bezvrijedni.
Volite li Vi gledati svog prijatelja, partnera, člana obitelji rastresenog, tužnog i bezvoljnog? Koliko djece pati zbog posla roditelja?
Je li sve ovo vrijedno za jedne nokte, trepavice i/ili make up? Je li nekome ovo predstavlja hranu i/ili motiv za življenje? Je li netko stvarno smatra da je ovom svijetu ovo potrebno? Zar se stvarno ovo smatra normalnom pojavom?
Dovoljno je samo nekoliko trenutaka razmisliti i zapravo shvatiti da smo svi zajedno u ovome. Ne radi se samo o odnosu između klijenta i izvršitelja usluge.
Danas ti meni. Sutra netko moj nekome tvome i tako u začarani krug... bez kraja.
Radi se o tome da smo svi zajedno u istom krugu. Pitanje je kad će se nama ovakva "usluga" vratiti.
Zar nam nije jasno da svi od nečega živimo i da smo zapravo svi u ulozi jednih i drugih? Zar nam ne bi svima bilo lakše kad bi samo jednom u danu pomislili na nekoga drugoga i poslali taj SMS da se na termin ne želimo, ne možemo, nećemo pojaviti? Zar nije lakše izbjeći sukob, ostaviti dobar dojam, imati priliku za drugi dolazak i slično?
Drage kolege, prijatelji, poznanici, čitatelji...
Svi znamo koliko je teško staviti kruh na stol, odgajati dijete i/ili ići na posao. Ali pritom bi "NE" trebali zaboraviti i na osobe koje su oko nas. Dovoljno je samo malo dobre volje i manje lijenosti i puno toga se može promijeniti.
Hvala svima na razumijevanju.